Zagreb – Jure Kravanja – FERRUM URBANUM

U utorak, 7. prosinca, u 19:00 sati, u Galeriji Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3, otvara se izložba fotografija FERRUM URBANUM, jednoga od najpoznatijih slovenskih fotografa, Jure Kravanje.

Jure Kravanja (49), poznatiji pod umjetničkim imenom Yurko, diplomirani sociolog i pedagog, privatni poduzetnik, jedan je od najaktivnijih, najuspješnijih i najnagrađivanijih slovenskih i europskih fotografa. Iako se za vizualne umjetnosti, posebno za film, zanimao od najranijih školskih dana, fotografijom se ozbiljnije i intenzivnije bavi tek zadnjih pet-šest godina. U ovom je kratkom razdoblju sudjelovao na više od 250 skupnih izložbi u Sloveniji i u svijetu, a priredio je i petnaest samostalnih izložbi, uglavnom u Sloveniji. Dobitnik je više od 180 nagrada za svoja najbolja fotografska ostvarenja na domaćim i međunarodnim natjecateljskim izložbama fotografijama. Za njegova postignuća u području fotografije, Međunarodna federacija fotografske umjetnosti (FIAP) mu je odala priznanje i dodijelila počasno zvanje: Odličnik FIAP-a (Excellence FIAP)-EFIAP, a Fotosavez Slovenije počasno zvanje Majstor fotografije – MF FZS. U njegovu se fotografskom arhivu nalaze brojne fotografije, deseci tisuća crno-bijelih snimki i snimki u boji. Kravanja nije samo umjetnik, on je angažiran društveni djelatnik, jedan od važnijih osnivača fotografskoga društva Svit u Celju, danas najaktivnije i najuspješnije slovenske fotografske udruge. Kravanja često sudjeluje kao predavač i mentor na raznim predavanjima o fotografiji te na seminarima i fotoradionicama.

Okosnica su njegovih fotografskih djela fotografije pejzaža, ali zanima ga i arhitektura, posebno moderna. Ponajprije, zanima ga čovjek u ruralnom i u urbanom prostoru, ne kao portret, već kao figura, kao simbol, metafora, znak. Ovdje se njegovo fotografsko stvaralaštvo odmiče od prezentacije objektivnog odraza stvarnosti u predmetnom smislu. Zanima ga prije svega slikarsko značenje motiva, kontekst subjektivne fotografije u kojemu ističe osobni stav i poruku. Iza njegove zanatske perfekcije stoji znanje, maštovitost i posebnost. Svojim djelima i stvaralaštvom pokazuje domišljatost i jedinstvenost, kojima pomjera ustaljene granice fotografske umjetnosti.

Fotografija je njegov način života. Nikada se ne odvaja od svog fotoaparata, pa tako ne ide na godišnji odmor kako bi se odmarao, već kako bi fotografirao. Puno putuje i snima u društvu supruge koja vodi njegov blog. Tako je, na primjer, posjetio i snimao nacionalne parkove na američkoj Zapadnoj obali; u Europi Island, Siciliju, Korziku; najdraža mu je talijanska Toskana, kojoj se vraća svake godine. Primarna mu je izvorna snimka, a tek malo pažnje posvećuje takozvanoj postprodukciji, tako da po potrebi na računalu korigira boje, kontrast, oblikuje kadar. Prilikom snimanja krajolika koristi tehniku fotografije u boji, a snimajući arhitekturu i ulične fotografije radije koristi crno-bijelu tehniku.

Izložba FERRUM URBANUM nastala je u sklopu većeg projekta pod nazivom
– Slovenski put kulture željeza te na određeni način povezuje sve slovenske muzejske institucije koje se bave čuvanjem i predstavljanjem ove vrste kulturne baštine. Projekt se odvija u sklopu važnoga europskoga projekta Europski put željeza. U projekt Slovenski put kulture željeza uključen je i Železarski muzej Štore, koji je pod vodstvom gospođe Slavice Glavan i suorganizator izložbe.

Izložbu čini četrdeset fotografija kojima Kravanja preispituje život ljudi u urbanom okruženju; njihovu svakodnevicu i njihovo otuđenje što zapravo predstavlja proturječja ubrzane urbanizacije. Jer, osim što ubrzana urbanizacija znatno pridonosi napretku čovječanstva u civilizacijskom, kulturnom i gospodarskom pogledu, ona mu ujedno postavlja velike i gdjekad nepremostive zapreke. Čovjek postaje otuđenom jedinkom, samo figurom u središtu umjetno i javno stvorena urbanog prostora. Njegova životna priča ovdje ostaje prikrivena i s njom njegovi korijeni i njegov indentitet, što je, uostalom, i prava stvarnost urbanoga prostora velikih gradova. Ta otuđenost danas je sve bjelodanija, a umjesto da dovede do relaksacije svakodnevice, tehnologija podcrtava i ističe jasniju razliku među ljudima – što prepoznajemo na fotografijama ove značajne i posebne izložbe.

Izložba će biti otvorena do 17. prosinca 2010., svakoga radnog dana od 9:00 do 16:00 sati, a utorkom i od 18:00 do 21:00 sat.

Vinko Šebrek
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

FERRUM URBANUM
Propitivanje odnosa prema izvornoj fotografiji

Na izloženim fotografijama Jure Kravanja, nadareni celjski autor, propitkuje svoju umjetničko-fotografsku samosvijest i svoj odnos prema suvremenoj fotografiji kao mediju. Ovdje se njegovo fotografsko stvaralaštvo odmiče od prezentacije objektivnog odraza stvarnosti u predmetnom smislu. Zanima ga slikarsko značenje motiva, kontekst subjektivne fotografije u kojemu ističe svoj osobni stav i poruku.

Njegovi radovi stvaraju neko posebno izražajno ozračje, ozračje u kojem je kao središnji motiv istaknut – čovjek i njegov korelativni odnos sa životnim prostorom.

Međutim, čovjek nije predstavljen na poznat, uobičajen, autentičan način, čovjek kao središte svijeta. Njega i poruku koju prenosi poimamo u prenesenom smislu. Kravanjin čovjek nema svoje osobnosti. Čovjek na njegovim fotografijama bezlična je figura, lik s nejasno definiranom prošlosti i budućnosti, osamljenik, putnik, lutalica, slučajnik…

Autor zapravo na fotografijama predstavlja potpuno otuđenog čovjeka u njegovu životnom okruženju. Pritom se vješto i znalački koristi temeljnim datostima medija fotografije. Naime, fotografija, osim autentičnog prikaza stvarnosti, ima sposobnost izdvajanja predmeta, objekata i ljudi iz njihova konteksta, njihova otuđenja i pokazivanja u novom svjetlu. U ovom slučaju ona ih je zapravo izolirala i dekontekstualizirala.

Upravo ta otuđenost u suvremenom društvu zaintrigirala je umjetnika u Kravanji, postavši značajnom temom njegove umjetnosti i predmetom cijeloga opusa pod naslovom – FERRUM URBANUM. Čovjek je gotovo neprepoznatljiv u suodnosu s metalom, čelikom, željezom kao građevnim materijalom, objektom, strukturom. Ljudi na fotografijama potpuno su bezlični, bez osobnosti.

Bez obzira na to što oni imaju neke svoje životne ciljeve, svoje životne priče, svoje brige, svoje radosti; bez obzira na to što se kreću i funkcioniraju na trgu, na ulici, u knjižari ili u poslovnom centru, oni su na Kravanjinim slikama – bezlični.
Nema ih onakvih kakve smo ih dosada viđali, kakve ih znamo, oni su u trenutku kad umjetnik stvara sliku samo bezlični dio okružja koje su sami stvorili. To je glavno obilježje fotografskog pristupa ovoga vrsnog umjetnika.

Jure Kravanja ne prikazuje uobičajenu autentičnost, ne portretira ljude s njihovim osobnostima, ne pokušava uhvatiti i prikazati njihovu neponovljivu individualnost, već ih na fotografijama pretvara u apstraktne likove, u lutalice, u slučajnike koji imaju samo jedan dom: gradske ulice, trgove, trgovačka središta, urbano okružje.

Možemo tako zaključiti da dvije »tvari« tvore Jurine fotografije. Na jednoj su strani ljudi koji u urbanom okružju nastupaju kao puke figure, koje se u ovom slučaju pretvaraju u slikarsko značenje, u likovni oblik, u znak, ništa više. Na drugoj su strani, pak, beton i željezo, koji čine životni prostor ljudskih figura – urbanscape. Odnos između ovih dvaju elemenata možemo opisati na sljedeći način: čovjek je taj koji željezo oblikuje u svoje umjetno okružje, u neprirodan, dehumaniziran habitat. Kad je čovjek jednom stavljen u taj prostor, u to okružje, on sam postaje dehumaniziran, gubi svoju osobnost.

Aljoša Kravanja

Izazovi i tsunami urbanizacije

Budući da se izložene fotografije bave urbanizacijom i njezinim utjecajem na čovjeka, potrebno je reći nekoliko riječi i o ovoj temi i njezinim izazovima.

Urbanizacija nije izraz kojim se definira izgradnja gradova ili izrada urbanističkih planova. To je kvalitativni i kvantitativni prelazak ruralnih u urbane aglomeracije te kvantitativna i kvalitativna promjena stanovništva iz ruralnog u urbano.
To je proces širenja gradskog načina života, ona je popratna pojava napretka čovječanstva u civilizacijskom, kulturnom i gospodarskom pogledu. Iako je urbanizacija znak napretka, ona tako postavlja čovječanstvu velike i gdjekad nepremostive probleme, što je sadržaj i predmet i ove izložbe.

Počeci suvremene urbanizacije datiraju s kraja XVIII. st., kad su se zbog gospodarskih i društvenih promjena pojavili i učvrstili radnička klasa i tržišno gospodarstvo. Nastanak industrije, a s njom i radničkih kolonija, stavio je pred vlasnike tih građevina i lokalne vlasti zahtjev za uređenjem prostora zbog higijenskih, zdravstvenih i gospodarskih razloga. Industrijska revolucija, koja je bila potpuno iznenađenje, krajem XVIII., a još više u XIX. st. omogućila je urbanizaciju gradova.
U njima su brojni željezni mostovi stanovnicima skraćivali putove, željezne ograde i željezne ulične svetiljke gradovima su dale novu, dotad nepoznatu urbanu sliku. Kilometri željezničkih tračnica su u XIX. st. povezivali udaljena mjesta i horizontalno širili čovjekov životni prostor. Proizvodnja sve većih količina sve kvalitetnijih željeznih i čeličnih proizvoda omogućila je ostvarenje fizionomije današnjih gradova u kojima su čelik i beton zauzimali središnje mjesto.

Isto tako, beton i čelik omogućili su i okomito širenje životnog prostora jer se u suvremenim gradovima grade zgrade visoko pod nebo i duboko pod zemlju. Život ljudi s različitih vidika dobiva nove dimenzije, dijelom zapisane i na prikazanim fotografijama, na kojima su čelik i beton stalno mjesto, a slučajni prolaznici pak simboliziraju trenutak i slučajnost. U velikom urbanom prostoru, u velikom gradu, čovjek je kao individuum tek dio trenutka u životnoj priči grada, trenutka koji ispisuju kao kolektivno pamćenje članovi različitih profesionalnih, socijalnih, starosnih, nacionalnih, političkih i kulturnih skupina.

Izložene fotografije prikazuju sliku svakodnevnog života u velikom gradu, koji je u biti jednak životu bilo gdje na zemaljskoj kugli – ljubav, posao, izobrazba, odmor i proživljavanje slobodnog vremena. A čovjek je samo figura u središtu umjetno i javno stvorena urbanog prostora, figura koja gledatelju fotografije dopušta mogućnost kreiranja vlastite priče o njegovu životu u trenutku fotografiranja.

Pojedinac kao dio kolektivnog identiteta i načina života u urbanom prostoru na ovoj je izložbi posebno izdvojen. Njegova životna priča ovdje ostaje prikrivena i s njom njegovi korijeni i njegov indentitet, što je, uostalom, i prava stvarnost urbanoga prostora velikih gradova.

Mag. Karla Oder
koordinatorica projekta Slovenska pot kulture železa

Izložba Ferrum Urbanum nastala je u sklopu projekta Slovenska pot kulture železa koji je uključen u projekt Europski put željeza.