Jeff Bark

Gledajući fotografije Jeffa Barka, pitamo se što to gledamo? Likovno djelo ili fotografski zapis? Saznajte više o autoru koji se ipak u većem dijelu opire pomodnostima današnjeg vremena.

Gledajući fotografije Jeffa Barka, pitamo se što to gledamo? Likovno djelo ili fotografski zapis?

Jeff Bark (1963) rođen u SAD-u, relativno se rano počeo zanimati za fotografiju, s 12 godina. Pohađao je i fotografsku školu.

U počecima fotografira članove obitelji. Oni su mu modeli. Postepeno se razvija kao autorska osobnost karakterističnog stila. Naime, njegove fotografije izgledaju poput renesansnih slika. Bark nikada ne snima ljepotice, modele, već obične ljude, rekli bi iz susjedstva.

Protivnik je uljepšavanja slika, retuširanja, naknadne obrade. Poštuje zbilju, smatrajući da digitalna tehnologija ne može biti alternativa. Perfektne slike moraju nastati pri snimanju, ne naknadno.

Od fotografskih izražajnih sredstava preferira svjetlo, boju i kompoziciju. Ponekad snima pri dugim ekspozicijama kako ne bi rabio građeno svjetlo, pa modeli moraju biti maksimalno mirni, praktički nepomični.
Smatra se perfekcionistom. Zanima ga jedino instinkt, želja kako da najbolje izrazi sebe. Fotografira u velikom studiju koji je opremljen svim mogućim rekvizitima, koji su u njegovim fotografijama vrlo važni. Prije snimanja, izrađuje scenarije, ponekad mjesecima, kako bi sve isplanirao u detalje, nakon čega slijedi fotografiranje, najčešće nekoliko dana. Ideje pronalazi u sjećanjima.

Ugođajnost koja je bitan čimbenik skoro svih njegovih fotografija postiže se poglavito bojom. Kod stilskih obilježja u njegovom radu, uočavamo kako je svjetlo najčešće usmjereno na likove, dok je ostalo u mraku ili polumraku. Ako bi tražili neke utjecaje, oni nisu svjesni, samo slučajni. Bitna, skoro najvažnija je mašta, sve proizlazi iz nje. U svojim fotografijama želi fotografskim sredstvima postići osječaj trodimenzionalnosti.

Obzirom na motive koje fotografira to su ljudi, ali i mrtva priroda, te krajobrazi. Često, kad gledamo Barkove fotografije primjećujemo značaj erotike. Ona se provlači kroz čitav njegov opus. Međutim to nije seks, to je običnost. Kako bi dobio što bolji tehničko-estetski rezultat u konačnici, Bark snima na većim formatima. Mogli bi zaključiti da je svakako riječ o zanimljivom autoru koji se ipak u većem dijelu opire pomodnostima današnjeg vremena.

odabrao: Krešimir Mikić