Izložba fotografija: Mario Leko – “Jastuci na vodi” u Fotoklubu Split

U subotu, 17. prosinca, u 12 sati, u Galeriji Fotokluba Split, otvara se izložba mladog splitskog fotografa Maria Leke pod nazivom 'Jastuci na vodi'. Izložba traje do 30. prosinca 2011. Autor izlaže 26 fotografija velikog formata, snimljenih analognim fotoaparatom.

U subotu, 17. prosinca, u 12 sati, u Galeriji Fotokluba Split, otvara se izložba mladog splitskog fotografa Maria Leke pod nazivom ‘Jastuci na vodi’. Izložba traje do 30. prosinca 2011. Autor izlaže 26 fotografija velikog formata, snimljenih analognim fotoaparatom.

‘Ponekad smo kao jastuci na vodi – izgubljeni u vlastitoj unutrašnjosti plutamo uvijek novim površinama svijeta. Osjećaj što ga Mario Leko oblikuje svojim fotografijama onaj je plutanja prostorima svakodnevnog dok se u nama kovitlaju vječne podzemne struje. Ono što ga privlači, ono što uvijek i iznova pokušava prikazati transformirajući svijet fotografijom, ono od čega ne može odustati jest istraživanje osjetljivog područja granice između misli i osjećaja s kojima ulazimo u prostor svijeta i nepromjenjive stvarnosti u koju je naša emocija uokvirena.

Njegov fotografski diptih sretno razrješava tu dvojnost – prikazujući paralelno prostor unutrašnjeg i prostor vanjskog priljubljuje ih u krhku harmoniju svjetlom ulovljenog trenutka. Čovjekov unutrašnji prostor pronalazi svoj zrcalni odraz u mimikrijama  pronađenog neba i mora. Na diptihu gledamo u unutrašnjost skrivenu u najčišćim oblicima stvarnosti – vidimo naše emocije zaleđene površinama beskrajnog plavetnila. Kada pak vidimo lik ulovljen u tišinu praznog prostora gotovo da možemo čuti njegove misli koje kao da se otjelovljuju u širinama ploha što ga okružuju.

Mario Leko ne želi objasniti tu oštro nazubljenu granicu između nas i svijeta, ne želi dati zvuk zagubljenim mislima svojih šutljivih sanjara. Njegov je način tek vidjeti i čuti prizore bez zvuka, te okom aparata vrebati trenutke kada naše skriveno carstvo razotkriva svoju mekanu moć. Vrijeme je to zatišja između dva vala kada samo plutamo i maštamo kao jastuci na vodi.  Prvi nas je val donio i za njim sada žalimo, novi će nas val pak poslati u neku nepoznatu nam zavjetrinu. Njega tiho čekamo, njemu se plutajući nadamo. U međuprostoru nostalgije i nadanja naša se meka moć pretvara u plavu tišinu plutanja. Njena nas jednina promatra s fotografija.’ Višnja Pentić