Izložba fotografija u fotoklubu CROART – 2 NOVA

U izložbenom prostoru fotokluba CROART u Zagrebu, Gajeva 25, 17.11.2011. godine otvorena je izložba fotografija - 2 NOVA. Izložba je otvorena povodom toga što su dva člana tog kluba (Ravlić i Krčadinac) ove godine dobili odličje AFIAP. Istu možete pogledati na prije navedenoj adresi fotokluba CROART do 12.12.2011. godine.

U izložbenom prostoru fotokluba CROART u Zagrebu, Gajeva 25, 17.11.2011. godine otvorena je izložba fotografija – 2 NOVA. Izložba je otvorena povodom toga što su dva člana tog kluba (Ravlić i Krčadinac) ove godine dobili odličje AFIAP. Istu možete pogledati na prije navedenoj adresi fotokluba CROART do 12.12.2011. godine.

Bezbrižno / Care free

Riječ, dvije, uz fotografije novih dobitnika odličja AFIAP

Kada sam jednom nazvala uglednog američkog autora s pitanjem da li bi htio nastupiti na izložbi u Zagrebu uslijedio je odgovor: „Samo ako se radi o natjecateljskoj izložbi. Volim prvenstva!“ Često pomislim na taj razgovor koji je odbacio svaku moju dilemu o tome trebaju li postojati u likovnom svijetu takmičenja. Žirirane izložbe bodre duh, potiču autore na sudjelovanje i na osobiti vid radova koji inače nitko ne bi naručio, raduje autore koji su prošli, omogućava da se u usporedbi s drugima napreduje, potvrđuje ili naprosto prihvati u postojećoj realnosti. Kada je riječ o fotografiji kao najmasovnijem likovnom izričaju onda je potreba za organiziranjem višeslojna i podrazumijeva (baš kao u sportu) klupska natjecanja, savezna, nacionalna, regionalna i internacionalna. U tu svrhu organiziranja milijunskih poklonika fotografije, već 1938. osnovana Internacionalna fotografska unija koju spominjemo jer je potpredsjednik Unije bio tajnik Foto kluba Zagreb August Frajtić. Poslije Drugog svjetskog rata 1948. osnovana je Međunarodna federacija umjetničke fotografije FIAP (Federation internationale de l’ Art photographique) u koju se 1950. učlanio i Savez foto i kino amatera Jugoslavije (koji je uključivao Savezni odbor za foto amaterstvo RH, danas Hrvatski Fotosavez). FIAP je poticao sustav žiriranih izložbi, no pravila su omogućavala autoru, pojedincu napredovanje, nominiranjem za kandidata, a potom za majstora fotografa. Među prvima majstorima fotografije bio je Tošo Dabac. Iste su titule u svojim životopisima isticali Milan Pavić, Mladen Grčević, Laura Mizner, da nabrojim samo neke.

Pred nama je izložba dvaju novih artista FIAP-ovih zvanja: Željko Krčadinac (Zagreb 1935.) i Robert Ravnić (Zagreb 1966.). Izložene fotografije prošle su razne selektirane izložbe, u tom natjecateljskom Fiapovom „kupu“ i zato su one izbor iz raznih ciklusa i različitih su tematika, kao i tehnika izrade, nastale u duljem vremenskom razdoblju. Treba ih shvatiti kao vrstu „akvizicije“ kao one koje su dostigle pažnju brojnih selektora i donijele potrebne bodove autorima. (To govorim zbog toga jer se unutar jedne izložbe obično nastoji stvoriti dojam cjelovitosti. ) Međutim, ako zanemarimo cjelinu i gledamo fotografije kao samostalna sebi dostatna djela prepoznat ćemo zanos ljepotom i slikovitošću krajolika (afričkog, zaprešičkog, planinskog, morskog itd.), zadivljenost bojama, osobitim motivom mnoštva, ljepotom lica, strukturom, egzotikom. Prepoznati motiv u danom času, uravnotežiti ga u vlastiti osjećaj sklada, odabrati u optimalnom okviru, osjetiti ga, to je smisao. Željko Krčadinac nije bio izraziti „lovac“ na fotografiju, na iskorak iz reda dnevnih slika, na plodonosni trenutak. Fotografija mu se, kako sam kaže, više događala onako usput. Uočavao ih je među slikama stvarnosti i okidao. Procijenio je da su vrijedne za zabilježiti ih. Podijeliti ih s drugima nije mu bio primarni poticaj, nego tek sada u novije doba, kada ih „pronalazi“ u vlastitoj arhivi s brojnih putovanja; slike iz svijeta, koji je proputovao. Ima fajlova koji pripadaju socijalnoj tematici; poljupci na ulici ili osamljeni dječak, izvrsna crno bijela fotografija s kakvima je autor započeo pedesetih godina. U nekim fotografijama osjeća se blagi humor kao u onoj seriji fotografija žena fotografiranih s leđa, ili u brojnim stopalima koja vire iz pijeska.

Duhovitost je bliža karakteristika fotografija drugog FIAP-ovog majstora – Roberta Ravnića. Često se ta duhovitost osjećao kao blagi veo oko motiva; vjetrom uštirkana haljina, titova naivna pionirka, klaunovo lice, kostimirani staro-rimski vojnik što zijeva (ili..), iluzionizam koji miješa planove pa ne znamo je li to rublje žena vješa na čamcu i jesu li oni tanki kameni stupovi dio palube, s kišobranom na plažu, itd. Ta rasterećenost od svake ozbiljne situacije ili preobrazba ozbiljnog u humor, čak i ako je crnohumorni (kao izbrazdano lice starice snimljeno da se ne vidi iz prve drugo do li sličnost sa slonovom kožom ili kakvog gmaza) govori i o novom senzibilitetu, o fotografskom iluzionizmu, koji se razlikuje od prvospomenutog autora, naprosto po drugačijem svjetonazoru. Robertu Ravniću također je fotografija usputni hobi, a neke ranije njegove izložbe pokazuju i ambicije istraživanja i razrade fotografskog jezika (aktovi).

Na svaki način ova je izložba poticajna. Fotografiranje jest radost po sebi i ako nije posao (što podrazumijeva odgovornost) onda je prilika da se vlastita iskustva, pa i pobjede podijele s drugima. A nema ljepše od radosti dijeljenja.

Branka Hlevnjak

O autorima

ŽELJKO KRČADINAC

Rođen je 1935. u Zagrebu, po struci srednjoškolski prof. geografije. Bio je zaposlen kao komercijalist i propagandist u zrakoplovnim kompanijama, a od 2002. je u mirovini.

Prvi tečaj crnobijele fotografije položio je još 1954.god. i odmah dobio prvu nagradu na prigodnoj izložbi fotoamatera-početnika. Iako se nakon toga nije više natjecao na izložbama fotografija, ipak se cijelog života – preko 50 godina – pasionirano bavio snimanjem, u nekim razdobljima i profesionalno. Rezultat toga su mnoštvo objavljenih snimaka u tridesetak kolor fotomonografija, udžbenika i kalendara, zatim u brojnim magazinima, prospektima, razglednicama itd., kao i obilni arhiv geografsko-turističkih snimaka iz Hrvatske i svijeta. Pretežno su to analogni kolor-dijapozitivi, koje zadnjih godina proširuje i digitalnim snimcima zajedno sa sinom Miranom, koji je diplomirao snimanje na ADU.

Član je Cro Art Photo Club-a i FK Zagreb. Od 2005. kao umirovljenik, opet počinje s aktivnim izlaganjem na domaćim i međunarodnim fotografskim salonima i to s dosta uspjeha, tako da je 2011. stekao počasno zvanje AFIAP. U Cro Artu potaknuo je organizaciju prve međunarodne izložbe fotografija, nakon koje se može dobiti i pokroviteljstvo FIAP-a.

Muški pogledi
Majčin zaklon / Mothers Shelter
Pogled kroz moj prozor

ROBERT RAVNIĆ

Rođen je 10. 09. 1966. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je stekao zvanje profesora sociologije i bibliotekara.

Kao amaterski fotograf neprestano je u potrazi za novim umjetničkim izričajima te svoje stvaralaštvo dugi niz godina iskazuje i kroz umjetničku fotografiju, digitalnu umjetnost, fotokolaže i fotomanipulacije.
Sudjelovao je na više skupnih izložbi i foto-salona, ostvario je desetak samostalnih izložbi, dobitnik je većeg broja nagrada i pohvala u Hrvatskoj i inozemstvu, aktivni je član FIAP-a. Od 2011. Godine nositelj je počasnog zvanja AFIAP (Artist Federation International of Art Photography).

Član je Cro Art Photo Club-a.

 

Foto: Robert Ravnić
Foto: Robert Ravnić
Foto: Robert Ravnić