Osvrt: izložba fotografija Borisa Topličanca u Etnografskom muzeju

U Etnografskom muzeju u Zagrebu možete razgledati izložbu fotografija zagonetnog naziva „Dah istkan sjetom“ fotografa Borisa Topličanca, člana Fotokluba Zagreb, umjetnika osebujna stila, prepoznatljive poetike i stvaralačkog izričaja. Izložba je otvorena u subotu, 16. prosinca, i može se pogledati do kraja ove godine. U programu, koji je moderirala i vodila Mirjana Drobina, zadužena za marketing i odnose s javnošću Muzeja, uz autora izložbe, sudjelovali su: Vinko Šebrek koji je predstavio autora, njegovo stvaralaštvo i izložbu, svojom glazbenom točkom Orest Shourgot, violinist, pedagog, dirigent, komorni glazbenik i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu,  Zdravko Odorčić, književnik, dramski pisac, redatelj, romanopisac i pjesnik te Hanna Klapka, pjesnikinja, koji su čitali poeziju Borisa Topličanca. Izložbu je otvorila gospođa Slavka Pavić, doajenka i legenda hrvatske fotografije.

O izložbi, autoru i njegovom stvaralaštvu

Boris Topličanec se na izložbi predstavlja sa svojih 26 autorskih fotografija velikog formata u crno bijeloj tehnici, koje kao cjelina nude svojevrsni presjek njegova cjelokupnog opusa, kao i tendencije, prakse i ideje njegova novijeg stvaralaštva i likovnog izričaja. Veći dio izloženih fotografija prikazuju motive i prizore usamljenosti, praznine, melankolije i sjete kao načinu života i egzistencije suvremenoga čovjeka u tranzicijskom društvu i globalnom svijetu kaotičnih struktura i stanja. Svaka fotografija, svaki motiv, svaki prizor imaju svoju naraciju i svoj scenarij.

Za Topličanca fotografija nije samo kompozicija, skladan kadar, dobro tehničko rješenje ili poseban motiv, prizor ili događaj, već i prije svega naglašena atmosfera i emocije. Dakako, da bi čovjek mogao snimiti nešto duboko, mora imati sposobnosti za proživljavanja stvarnosti. Sve to posjeduje Boris Topličanec, to je zapravo ono što oblikuje njegovo duhovno stanje u trenutku fotografiranja i što gledatelja ne ostavlja ravnodušnim. Njegove fotografije su slike trenutka ali i slike stanja. Topličanec je pjesnik, pa je otuda njegovo poetsko uživljavanje u prizor, motiv ili događaj najsnažnija strana njegova stvaralaštva. Otuda ova izložba ujedno otkriva i njegovu zanimljivu stvaralačku osobnost u kojoj se prepliću fotografija i poezija, fotografija kao dokument i fotografija kao umjetnost.

Izbor fotografija za izložbu je obuhvatio nove do sada neizlagane ili neobjavljene fotografije, ali i fotografije, koje su već bile izložene na skupnim i natječajnim izložbama od klupskih, preko međuklupskih pa do međunarodnih izložbi od kojih se ističu one  koje su bile izložene ili projicirane na izložbama širom svijeta pod pokroviteljstvom FIAP-a, kao i fotografije izložene u drugim poznatim galerijama fotografije, na primjer u specijaliziranoj fotografskoj galeriji – Qlick Gallery, Amsterdam u glavnom gradu Nizozemske.

Početak njegova fotografskog stvaralaštva datira od ranih gimnazijskih i studentskih dana, kada je fotografirao motive i prizore različitih tema i sadržaja, pa se može reći da se kao autor formirao na praksi i iskustvima fotografije sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, kojima je ostao vjeran i danas. On u sebi nosi nešto od onog dječačkog, koje je usvojio u gimnazijskim i studentskim danima, nešto novog iz aktualne umjetnosti, iz fotografskog zanata i suvremenog umjetničkog stila, od klasične fotografije i fotografije današnjice, ponešto i od pjesnika i pjesnika u sebi. Svoju fotografsku djelatnost i stvaralaštvo intenzivirao je i unaprijedio dolaskom u Fotoklub Zagreb prije sedam godina koji mu je još više približio fotografsku umjetnost i potaknuo ga na javno kreativno izražavanje. Svojim intenzivnim sveukupnim autorskim radom i djelatnošću ostvario je nova značajna fotografska postignuća čime je osvojio i visoko međunarodno priznanje u vidu počasnog međunarodnog umjetničkog zvanja Umjetnik FIAP (Artiste FIAP – AFIAP) koje mu je prošle (2016.)

godine dodijelila Međunarodna federacija fotografskih umjetnosti (Federation Internationale de l’Art Photographique – FIAP) za iznimna kreativna postignuća i visoke umjetničke i tehničke kvalitete fotografskih radova s kojima je sudjelovao na međunarodnim izložbama pod pokroviteljstvom FIAP.

Boris Topličanec radi isključivo u crno-bijeloj tehnici a u fotografskim postupcima iako fotografira digitalnim fotoaparatom drži se prakse koju je usvojio tijekom bavljenja analognom fotografijom. Tako se u svom fotografskom pristupu približava se tzv „subjektivnoj fotografiji“ u kojoj se ističe važnost osobnog izražaja u fotografiji nad dokumentiranjem autentičnog izgleda stvarnosti odnosno vanjskog svijeta. Termin “subjektivna fotografija” stvorio je njemački fotograf Otto Steiner sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, čiji pristup koriste i danas mnogi autori, pa tako i Topličanec u svojoj fotografskoj praksi.

Boris Topličanec u stvaranju fotografije primat daje procesu fotografiranja, digitalna obrada fotografija u računalnim programima je u drugom planu i minimalna. Posebno mjesto u njegovoj fotografiji zauzima umjetnički izražaj u kom se prepoznaju razna duševna stanja, kao što su: usamljenost, zabrinutost, otuđenost, osjećaj tuge, depresije, sjete, žalosti, čežnje za minulim vremenima i bijeg u samoću od banalnosti svakodnevnog života. U njima otkrivamo i one praznine u vremenu i prostoru, kao i naše unutarnje misli i naše osjećaje, koje često i ne primjećujemo u svakodnevnom životu, jer ih smatramo običnim i normalnim iako to nisu.

Umjetnička fotografija i stvaralaštvo Borisa Topličaneca podrazumijeva solidna umjetnička i tehnička znanja, ali i odlično poznavanje fotografske estetike i poetike, što on kao izniman autor i istaknuti član Fotokluba Zagreb svakako posjeduje. One predstavljaju svojevrsnu kombinaciju njegove subjektivne i objektivne stvarnosti, gdje se kao krajnji rezultat javlja posebna sinergija stvarnog i imaginarnog, realnog i nerealnog, racionalnog i iracionalnog. Njegovi portreti ljudi koje je fotografirao u različitim situacijama i ambijentima predstavljaju neizostavni realistični prikaz portretiranih osoba kao i njihovu psihološku karakterizaciju. Uz fizički izgled portretiranih osoba u ovim fotografijama otkrivamo i njihove emocije, njihove brige, boli, strahove, žalosti, bezizlazje, tjeskobu i osamljenost u svijetu kojim vlada otuđenost, nedostatak empatije i suosjećanja s drugim i želje da ih se razumije, da im se pomogne. Njegove fotografije zahtijevaju kontemplativni pristup od nas gledatelja, ako želimo shvatiti ono što one sadrže i što znače. One zahtijevaju od nas njihovo pomno čitanje i  interpretaciju, a za što je potrebno razmjerno široko poznavanje mnogih autora i fotografskih djela hrvatske i svjetske fotografske umjetnosti i umjetnosti uopće.

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
počasni predsjednik Fotokluba Zagreb