Izložba: Boris Hnatjuk – Noli turbare circulos meos

U utorak, 17. studenog 2009, s početkom u 19 sati, otvoriti ćemo samostalnu izložbu fotografija Borisa Hnatjuka, člana Fotokluba Zagreb, pod nazivom “NOLI TURBARE CIRCULOS MEOS” ( prijevodu: “Ne dirajte moje krugove” ). Riječ je o ciklusu od 45 fotografija velikog formata, kojima autor na simboličan način ostvaruje još jednu u nizu svojih brojnih sjajnih inovativnih ideja i ostvarenja.

Motiv izložbe je krug, koji po njegovom poimanju predstavlja početak i svršetak svake zamisli, riječ provedenu u djelo, neku potpunost, uzvišenost koju čovjek može doživjeti jedino kroz umjetničko djelo, zapravo određenu vrstu katarze, bez koje se krug ne može zatvoriti. Kaže da njegovih krugova ima puno više, nego što ih predstavlja na ovoj izložbi, a zacijelo će se njegovi krugovi i dalje širiti i oblikovati.

Izložba fotografija nudi uvid u Hnatjukovu autorsku osobnost, ona bilježi i popunjava mozaičku sliku njegovog likovnog stvaralaštva, kao i dosega suvremenih tendencija u hrvatskoj fotografskoj umjetnosti i dosega umjetničkog stvaralaštva Fotokluba Zagreb. U tom kontekstu Borisu Hnatjuku pripada mjesto istraživača i kreatora novih pristupa u hrvatskoj fotografskoj umjetnosti.

Životopis

Boris Hnatjuk je za svoj sadašnji poziv pokazao zanimanje još kao dječak u osnovnoj školi, kada je prvi puta osjetio svu čaroliju mračne komore. Rođen je 1972. godine u Vukovaru, gdje je stekao osnovno i srednje školsko obrazovanje. Zatim prelazi u Zagreb, gdje je 2000. godine diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti, na odsjeku za filmsko i televizijsko snimanje. Pored aktivnog članstva u Fotoklubu Zagreb, član je i ULUPUH-a. Dobitnik je zvanja AFIAP (Umjetnik FIAP-a), Međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Izlagao je na mnogim skupnim izložbama fotografije u zemlji i svijetu, gdje osvojio brojne nagrade i priznanja, a ovo mu je četvrta samostalna izložba. Radi kao profesionalni fotograf na području arhitekture, portretne industrijske i reklamne fotografije.

Boris Hnatjuk je jedan od rijetkih talenata, koji se odlikuje posebnim stilom, sa puno novih ideja, invencija, mladalačke živosti i zanimanja za sve ono što ga okružuje. Njegov fotografski opus je veoma širok i raznovrstan. Do sada je snimio puno različitih motiva, različitih tema, sadržaja i događanja, a posebno ga privlače fizionomije ljudi, dakle portretna fotografija, zatim pejzažna i reklamna fotografija, a među najdraže preokupacije spada snimanje moderne arhitekture i akta.

Njegove fotografije su zaista posebne, originalne, zanimljive i veoma dopadljive, te odskaču od ostalih autora koji se bave sličnom fotografijom. Među brojnim našim kolegama i kolegicama, Hnatjuk je, čini mi se, jedan od najosjećajnijih, te njegovu senzibilnost veoma lako otkrivamo na njegovim fotografijama, bez obzira na temu, odnosno sadržaj koji obrađuju. Putem svojih fotografija on spretno i znalački izražava svoje misli, osjećaje i doživljaje i to na takav način, da ih i mi, gledajući doživljavamo podjednakom snagom. Dodaje, da u posljednje vrijeme u svim motivima koje promatra i vidi oko sebe uočava, odnosno prepoznaje razne geometrijske oblike i likove, te zaključuje da se svijet zapravo svodi na razna geometrijska tijela i likove. Zato, ako želimo spoznati pravu vrijednost njegovih umjetničkih ostvarenja na ovoj izložbi,pa i šire iz cjelokupnog njegovog opusa, moramo dublje prodrijeti u njene slojeve, kako bi tamo otkrili i prepoznali poruku, koja je tamo vješto inkorporirana.

Vinko Šebrek
Predsjednik Fotokluba Zagreb

Predgovor

S medijem fotografije je problem što proizvodi previše slika. Pisati o tom mediju koji je – ima tome već stotinu i sedamdeset godina – izmijenio naš pogled na svijet i uveo vizualnu kulturu u jedan začudan univerzum nije nimalo lako. Kako, naime, izdvojiti jednu sliku od milijuna drugih, kako je valorizirati i kako o njoj donijeti sud?

Odgovor može biti iznimno složen i interdisciplinaran. Može, s druge strane, biti jednostavan ako se kritička interpretacija i prosudba o fotografskoj slici usmjeri prema tamo odakle slika isijava svoj energetski potencijal: dakle, prema samoj slici. Sigurno, za ocijeniti je, je li to nemoć ili posustajanje pred izazovima što svaka fotografska slika sadrži u sebi ili je to jedini ispravni metodološki pristup ako se želi riječima ispričati ono što slika predstavlja i ono što krije.

Ove uvodne riječi su neophodne kao prolegomena u ciklus fotografija “Ne dirajte moje krugove” Borisa Hnatjuka. Želi li se govoriti o krugovima kojima je Hnatjuk zaokružio prikaze na svojim slikama, ono što se ne vidi na slici je pritajena simbolika kruga. Krug je, naime, čista jednostavnost, možda sublimat svih oblika i sublimat svekolikog kretanja. Teško je reći da je na jednoj simboličkoj razini Hnatjuk želio dati do znanja da mu se ne dira njegovo nebo, jer krug je znak nebeskog svoda, ali ono što je on stavio (ispred ili iza) kruga sigurno pripada kategorizaciji drugog svijeta u kojemu pritajena simbolika ustupa mjesto mediju fotografije. Fotografija, fotografska slika, izvire iz stvarnosti prostora i stvarnosti vremena i samo je pitanje na koji će način fotograf osjetiti prostor i uhvatiti vrijeme kako bi slika dobila svoju konačnu formu.

Raznolikost motiva što su ugrađeni u metaforičko značenje kruga govori o fotografu širokog interesa i zapažanja. Ako motiv pobudi njegov interes, Hnatjuk ne oklijeva ugraditi ga u sliku. Raspon je vrlo širok; od gotovo apstraktnih arhitektonskih motiva do zaobljenog torza trudnice ili Džamonjine skulpture ispred riječkog Narodnog kazališta. Slobodno se može dodati kako ga ništa nije moglo spriječiti da u fotografiju ugradi sve svoje znanje i vlastitu osjećajnost, pa čak i po cijenu simbola kojim je opremio svaku svoju sliku. Izvjesna narativnost njegovih pojedinih slika ne ometa cjelinu “Ne dirajte moje krugove” jer niti akt, slika s plaže ili detalj automobilskih guma ne ometa ključnu apstraktnu misao njegova ciklusa. Iako sve može biti nalik profinjenoj crno-bijeloj formalnoj igri, umjetnost nije igra. To je prije svega jasan i promišljen koncept kojim je Hnatjuk dao do znanja kako fotografija nije samo slika, nego i poetika specifična govora kojim se indirektno, ali savršeno jasno daje do znanja da mu se ne diraju krugovi, ma što oni značili. Možete ih samo promatrati i dijeliti s autorom uzbudljivu ljepotu stvorenih slika.

Želimir Koščević

01

02

03

04

05

06

07

08

09

10

Vrijeme: od 17. studeni do 4. prosinca 2009.

Mjesto: Zagreb, Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3

Otvorenje izložbe: 17. studenog 2009. u 19.00

Organizator: Fotoklub Zagreb

Izložba se može razgledati zaključno do 4. prosinca 2009, u radno vrijeme galerije: ponedjeljkom – petkom od 9 do 16 sati,a utorkom i od 19 do 21 sat, nedjeljom i blagdanom zatvoreno. Ulaz slobodan.