Iza pozornice

Za promjenu ovaj puta donosimo nešto bijelo, elegantno, profinjeno, krhko i lijepo. Martina Velenik nam piše o svojim iskustvima iz baletne škole, pripremama i tremom pred nastup, te da li je na kraju sve to bilo vrijedno truda.

I ove sam se godine uputila u Genovu na baletni nastup moje bivše školice. Nisam sigurna je li mi draže fotkati ili plesati. Nisam već dugo plesala, pa mi možda ipak ide bolje fotkanje.Dvije godine za redom sam i sama nastupila i bilo je to prekrasno iskustvo. Onaj tko je ikad nastupio u kazalištu, dobro zna o čemu pričam. Na dan nastupa cijeli dan glavna proba i budi sretna ako stigneš bar jednom probati i vidjeti gdje ti je mjesto i kuda moraš izaći…nisi više sigurna ni na koju stranu moraš ići, ali ima nas jako puno i svatko mora bar jednom probati…”Bježite s pozonice vi koje ste probale!” Između proba brzinski s nogu ispijamo espresso u najbližem kafiću i jedemo što stignemo, dijelimo sve što smo donijele.

DSC_0058mala

DSC_0091mala2

DSC_0159mala

DSC_0183mala2

Nakon probe strka i panika oko kostima i šminke (“Imamo li sve?“, “Jesi li mi donijela haljinicu?” , “Tko je donio špangice?“, “Tko mi posudi puder?“, “Tko će mi napravit punđu?“…) posvuda špangice, mrežice za punđe, šljokice, čarape, cipelice, bočice vode, krekeri, keksi, sendviči… učiteljica kao i lani viče na nas jer smo opet ispod kostima obukle donje rublje: “Ali učiteljice, vide mi se bradavice!” i ti opet po svome, nitko te neće natjerati da izađeš bez grudnjaka, grudi su ti malo veće nego kod profi balerina pa ne želiš da to sve skupa previše upada u oči i bude nekakav show za odrasle umjesto za roditelje.

DSC_0189mala2

DSC_0193mala2

DSC_0200mala

DSC_0227mala

DSC_0260mala2

DSC_0510mala2

Kad si napokon spremna, trk iz garderobe da ne zakasniš na početak svog nastupa, vrtiš stopalima i zagrijavaš prste, isprobavaš možeš li lijepo stajati na prstima, da li ti se papučice izuvaju, nedajbože da te grč baš sad uhvati, a kad se upale svijetla i čuješ spikera kako pozdravlja sve prisutne: panika, ubrzano dišeš, učiteljicu ne smiješ više ništa pitati jer ne razumije više nista, nije ti u stanju odgovoriti…iza pozornice buka, stalno ušutkujemo jedna drugu, “pssssssssssssssssst”, čekaš svoj red, izlaziš, a tad žarka svjetla, vrućina, (koliko je stupnjeva pod ovim svjetlima?!), cijedi ti se šminka i osjećaš kako ti se triko natopio znojem, ali bradu gore i spuštaš ramena jer držanje je najvažnije i ideš. Noge ti se tresu, ne uspijevaš stajati koliko bi trebala, ali mama to neće primijetiti, ne zna točno kako ide koreografija, a njoj si ionako najljepša od svih. Znaš otprilike gdje su tvoji u platou ali ne vidiš ih, svjetla te zasljepljuju, i misliš, bolje da im ne vidim lica, tako bar imam osjećaj da nema nikog, ali znaš da je kazalište prepuno i noge ti se tresu. Vrtiš se i uživaš u svom trenutku jer ti si balerina…tih nekoliko minuta ti si balerina…i svi te gledaju i misle, vidi kako je lijepa, mršava, ali takva balerina mora biti, balerine su sve mršave, gdje si vidio debelu balerinu, i kostim ti predivno stoji i čak ako pogriješiš, nema veze, jer nitko ne zna. Ti si balerina.

DSC_0268mala

DSC_0270mala2

DSC_0278mala2

DSC_0285mala2

DSC_0341mala

DSC_0358mala

DSC_0382mala2

DSC_0429mala2

DSC_0440mala2

DSC_0465mala2

Gotovo je. Toliko truda, cijela godina vježbanja, za tih nekoliko minuta. Šteta što si malo pogriješila. Ali vrijedilo je. Veliki aplauz. Izlazeći, očima tražiš svoje gdje bi trebali biti u publici i nasmiješ im se, iako nisi uopće sigurna da si se nasmijala baš njima. Bilo je posvećeno njima i znaš da oni to znaju.

DSC_0521mala

DSC_0552mala2

DSC_0564mala2

DSC_0575mala2

DSC_0581mala2

Trčiš u garderobu kako bi skinula sve sa sebe i bacila u neki kut, netko drugi će to pokupiti jer ti nemaš vremena, tebe čekaju! Sa još uvijek brdo šminke na licu trčiš sa torbom kroz garderobu i kazalište, razbacani kostimi posvuda, vrećice, haljinice i cipele, izlaziš i oni te čekaju sa velikim buketom cvijeća. Osjećaš se kao diva. Bila si prekrasna, PREKRASNA! Sretna si, sve greškice su već zaboravljene, nisu više važne jer svi su uživali u tvom plesu. A ti najviše.A sad ljeto, malo mora i odmora i onda sve ispočetka. Jedva čekaš sljedeću godinu i sljedeći nastup…

Tekst & Foto: Martina Velenik