Autoportret – Ivica Drusany

Ivica Drusany, poznat i kao Ico, fotografijom se bavi od 2005. godine. Prve fotografije je radio sa Olympus C-5000 digitalnim fotoaparatom, a sve u svrhu opuštanja i općeg veselja.

“Fotografija me počela zanimati 2005. godine kada sam bio na godišnjem na Bohinju. Svugdje sam nosio svoj novi digitalac Olympus C-5000 i otkrio da me fotkanje veseli i opušta. Ubrzo sam shvatio da su mi apetiti veći od malog kompakta i da za pravo fotkanje treba i prava oprema. Prijelomni trenutak je bio 33. Delta Rally kada sam konačno zaključio da sa malim kompaktom jednostavno ne mogu uloviti Imprezu pod punim gasom. Nakon puno čitanja i savjetovanja i kalkuliranja kupujem DSLR. Budući da mi se otac preko 30 godina bavi fotografijom, praktički sam odrastao uz aparate, foto kemiju, filmove koji stoje u frižideru, fotografije koje se suše po stanu i sl. I to je vjerojatno utjecalo na moju ljubav prema fotografiji. Ali tek se pojavom digitalaca odlučujem biti dio te igre.

Ime, prezime, kako te zovu prijatelji, alter ego?
Ivica Drusany, u narodu poznatiji kao Ico

Kad si rođen? Gdje živiš i radiš?
Rođen sam 1981., a živim i djelujem u Zagrebu

Oženjen/udana? Klinci?
Sretno oženjen od svibnja 2009. Od klinaca za sada ništa.

Završene škole? Zanimanje?
Strojarsko tehnička za strojarskog tehničara :-)

Hobiji?
Fotografija

Omiljena hrana?
Zagrebački ili punjeni lungić ili biftek…ma uglavnom mesina

Košulja ili T-shirt?
T-shirt

Voliš jesti krpice sa zeljem?
Uuuu, to dugo nisam jeo. Nisam ih obožavao, ali mogao sam pojesti…naravno ako je neko meso bilo uz to.

Kakvo je vrijeme kod tebe?
Ma zapadao opet ovaj snijeg.

Crno, bijelo ili sivo? Omiljena boja?
Crno. Crna.

Facebook ili Twitter?
Na žalost koristim Facebook koji mi kao ideja nije loš. Preko njega sam došao u kontakt sa ljudima koje nisam vidio jako dugo, sa obitelji, pratim razne fotografe i foto događanja, ali mislim da ga jako puno ljudi koristi tako da zatupljuju sebe i okolinu sa raznim farmama, forsiranjem statusa di opisuju kaj su jeli i kamo sada idu i kada će se vratiti, virtualnim poklonima, glupim i besmislenim grupama, kvizovima i još hrpom gluposti. Twitter mi je tolko besmislen da nisam ni pomislio na otvaranje profila.

Glazba koju preferiraš?
Volim skoro svaku vrstu glazbe (elektroniku i cajke ne smatram glazbom), ali mi je pak najviše pri srcu rock i svi njegovi smjerovi.

Prvi u selu ili drugi u gradu?
Drugi u općini.

Zadnje putovanje na kojem si bio?
Bračno putovanje u Irskoj.

Kad si napravio prvu fotografiju?
Nemam pojma. Vjerojatno kao klinac kad mi je tata gurao neki analogni aparat u ruke.

U tvom životu je fotografija hobby, entuzijazam ili posao?
U 95% je čisti hobi i gušt, ali s obzirom da je to jako skup hobi sve više razmišljam o tome da probam i zaraditi koju kunu kako bi si mogao pravdati troškove.

Koliko se dugo ozbiljnije baviš fotografijom?
Ne mogu reći da se ozbiljno bavim fotografijom. Radim to iz čistog gušta kad mi se prohtije. Ali 2005. kupujem DSLR pa se to recimo može proglasiti trenutkom kad sam ozbiljnije zagrizao u svijet fotografije.

Da li si član kojeg fotokluba ili fotografske udruge?
Nisam. Volim biti maksimalno slobodan i bez odgovornosti :-)

Imaš li izložbe iza sebe? Koje?
Do sada su mi se fotografije pojavile samo na grupnim izložbama i to na F11 – izložbi fotoblogera, na Photoshocku, pa 3 godine kao dio izložbe INA u sportu i na Slatinskom salonu fotografije.

Tematika, stil, vrsta fotografije koju preferiraš?
Slikam u biti sve i svašta, ali nekako najviše fotkam sport, volim i koncerte i životinje. Ne gajim nikakav poseban stil.

Inspiracija za fotografski rad? Najdraži fotografi, uzori?
Inspiracija imam raznih, od nekakvih prirodnih ljepota, preko raznih duela na sportskim terenima, do odrastanja moje nećakinje.
Ima toliko dobrih fotografa pogotovo pojavom digitalije, da ih je teško izdvajati. Od klasike moram spomenuti Bressona odnosno našeg Tošu Dabca koji mi je još draži zbog domaćih motiva tog vremena. Od aktualnih fotografa na području sporta mi je uzor Damir Senčar, za prirodne ljepote tu je Ivo Pervan, za životinjski svijet Mario Romulić itd. Tu je još hrpa odličnih mlađih fotografa koji su stvarno na visokom nivou, a uvjeren sam da će se s godinama itekako čuti za njih u ovom svijetu.

Nit vodilja, fotografski moto, pravila kojih se držiš?
Nemam ništa od navedenog. Slikam kad hoću, kako hoću, nekad ovako, nekad onako, zavisi o raspoloženju.

Gdje objavljuješ svoje radove?
Primarno mjesto za objavu mi je foto blog kojeg pišem od travnja 2006., neke fotke proberem i na svoj web, a stavljam ih i na Fotozine i Deviantart.

Koji dan u tjednu najviše fotografiraš?
Nemam određenih dana. Sve zavisi o nekom događanju ili o slobodnom vremenu.

Što od foto opreme koristiš?
U mojoj maloj foto torbi se nalaze Canon 7D, 17-40 f/4, 70-200 f/2.8, 50 f/1.8 i Speedlite 420EX. Sa strane stoji i Canon 20D koji me vjerno služio ovih godina.

Kad bi mogao koristiti samo jedan objektiv, koji bi to bio?
Vrlo vjerojatno Canon 24-70 f/2.8 Da li etablirani fotograf mora imati skupu opremu (+10.000 kn)? Ne mora, ali mu dobro dođe. Vidio sam genijalnih fotki rađene sa jako jeftinom i osnovnom opremom. Ali naravno da je puno lakše i bolje slikati sa nečim kvalitetnim, odnosno skupim.

Analogija ili digitalija?
Definitivno digitalija iako film stvarno ima neku svoju posebnost. Žao mi je da nemam više volje i vremena, pa da češće provučem koju rolu filma kroz A1.

Da li bi se bavio profesionalno fotografijom za mjesečnu plaću od 4000 kuna?
Malo je ovo preopćenito pitanje. Zavisi kaj treba slikati. Ako se radi o paparazzi fotografiji nebi to radio niti za 40.000kn. Ako je npr. fotkanje pejzaža sa plaćenim putnim troškovima, onda možda i bi. Ali bojim se da mi uz sve postojeće kredite, poskupljenja režija, rast kamata i sl. tih 4000kn ne bi bile dosta ako su jedini izvor prihoda. Prosječan fotograf na prosječnoj svadbi može zaraditi toliko novaca, tako da to baš i nije neka ponuda. Naravno da nemam posla i da mi se to nudi uz neke normalne ljudske uvjete, fotkao bih za 4000 kn.

Da li profesionalno bavljenje fotografijom ubija kreativnost?
Meni osobno ubija. Kad god sam slikao za novce uvijek sam bio opterećen, u nekakvom grču i nisam osjetio onaj pravi gušt koji inače imam dok slikam za svoju dušu.

Photoshop?
Photoshop je digitalna tamna komora i ne vidim razlog zašto se nebi koristio u granicama normale. Tu mislim na korekciju, crop i sl. Ljepljenje drugih objekata ili slične stvari mi ne spadaju u fotografiju.

Umjetna rasvjeta?
Apsolutno. Iako ja jako malo koristim fleš i više volim ambijentalno svijetlo. Ako nešto treba dosvijetliti ili dobiti neki zanimljivi efekt koji nam ne dopušta trenutno svijetlo, zašto ne iskoristiti rasvjetu, soft boxove, kišobrane i sl.

Lomo fotografija, novi vid fotografije ili prolazni hir? Što misliš o mobitel fotografima?
Jooj…lomografija mi je onako…bezveze. Ne vidim nikakvu vrijednost u tome. OK, sa svakim aparatom se može dobiti zanimljiva i dobra fotka, ali forsiranje toga mi stvarno nema smisla. Ljudi koji su potrošili desetke tisuća na foto opremu sada uzimaju nekakve jednokratne aparate i rade nauku oko toga, to fakat ne kužim. Da li je ljudima dosadila kvaliteta, pa prolupaju ili je to neka faza, ne znam. Uglavnom mene ne privlači niti najmanje. Ne razmišljam o mobitel fotografima. Ako ih veseli nek slikaju.

Voliš li biti ispred kamere?
Ne, mrzim to.

sandman

vino

zdenac

srebrnoledji

spin

dubrovnik

abarth

hipnoza

moher

kilkenny

Fotografije: Ivica Drusany