ISO osjetljivost

Od nastanka fotografije težilo se izumu medija koji bi imao dovoljnu brzinu zapisa i pri slaboj osvijetljenosti prizora. Početak je bio fotoosjetljivi sloj koji je zabilježio prvu fotografiju nakon 8 sati ekspozicije, moderni film može se “nategnuti” do ISO 3200, a danas neki profesionalni digitalni fotoaparati mogu snimiti snimke pri ISO 102400, a te snimke se mogu obraditi suvremenim računalnim programima tako da se mogu uredno koristiti za objavljivanje. Danas fotografija sve više postaje nešto što se prije nije moglo ni sanjati…

Postoji mnogo sustava koji definiraju osjetljivost fotografskih medija i svaki ima svoje mjerne jedinice i oznake (ISO, DIN, ASA, GOST, EI…). Nas trenutno zanima ISO sustav jer je prihvaćen kao standard kod svih proizvođača digitalnih fotoaparata. Uobičajene ISO vrijednosti koje imamo na raspolaganju kod digitalnih fotoaparata su od 50 – 1600 (kod profesionalnih modela i do 102400). ISO 100 je dvostruko osjetljiviji od ISO 50, a ISO 200 dvostruko je osjetljiviji od ISO 100. ISO 3200 je za 5 EV “brži” od ISO 100, a ISO 25600 je za 3 EV brži od ISO 3200. Ako je svjetlomjer izmjerio brzinu zatvarača od 1/30s pri f:4 i ISO 100, povećamo li ISO na 25600 biti će dovoljna brzina zatvarača od 1/8000s pri istom otvoru zaslona (blendi). To je dobro za oštrinu, osobito kod snimanja brzih akcija (npr. sport), gdje nam je potrebna oštrina radi prepoznavanja igrača i sl.

fotografija snimljena pri visokoj ISO postavci
“Zamrzavanje” pokreta u sportskoj dvorani pri slabom svjetlu moguće je samo ako je ISO visoke vrijednosti.

Kod uspoređivanja “ISO sposobnosti” fotoaparata česta je pogrešna interpretacija brojki. Na tržištu postoji mnoštvo modela koji nude visoki ISO. Dobro je biti oprezan kod tumačenja tog brojčanog podatka, jer se krajnji rezultati (ispisana fotografija) uveliko razlikuju od modela do modela pa i unutar asortimana jednog proizvođača. Na internetu ima niz testova koji donose brojčane i slikovne usporedbe kvalitete krajnjeg proizvoda (fotografije), pa je dobro potražiti i pogledati rezultate testiranja prije nabavke nekog fotoaparata.

šum pri različitim ISO vrijednostima

Visoki ISO kod digitalnih fotoaparata može se usporediti s pojačalima snage u zvučnim sustavima. Senzor digitalnog fotoaparata proizvede neki električni napon koji se u daljnjem procesu obrade filtrira i pojačava. Teoretski bi se mogao pojačavati u nedogled, no to se ne čini iz jednog jednostavnog razloga: pojačavanje signala kojega je proizveo senzor dovodi i do pojačanja signala koji su stigli od dijelova senzora na koje nije uopće ili je palo premalo svijetla. Ako je premalo svjetla stiglo na senzor, teže je definirati boju i teksturu i dolazi do pogrešne interpretacije, što rezultira mrljama bez detalja – tj. šumom.

Zbog šuma se ne vidi drveće

Digitalni fotoaparati proizvode tri uobičajene vrste šuma: šum konstantnog uzorka, šum bez uzorka (slučajni raspored) i trakasti šum.
Šum konstantnog uzorka pojava je koja se javlja pri dugim ekspozicijama na niskoj ISO postavki (uzrok je toplina koja se razvija prolaskom el. struje kroz senzor i jače je izražen na višoj temperaturi – npr. ljeti). Uzorak je na istom mjestu, pa se može maknuti automatskom redukcijom šuma u fotoaparatu. Ako snimate noćni prizor ili munje i koristite ekspoziciju od npr. 30 sekundi onda će nakon eksponiranja fotoaparat još 30 sekundi generireti negativ šuma da bi spojio te dvije slike u jednu s reduciranim šumom.
Šum bez uzorka javlja se kod visoke ISO postavke i kratkih ekspozicija i nikad nema isti uzorak – to svojstvo se može koristiti kod smanjivanja šuma tehnikama prosječnih vrijednosti pri čemu je potrebno snimiti prizor više puta (fotoaparat mora biti dobro učvršćen da ne mijenja poziciju).
Trakasti šum je pojava naknadne obrade u fotoaparatu i ovisi o načinu na koji software fotoaparata obrađuje podatke, pa je kao takav ovisan o tipu i proizvođaču fiotoaparata (najčešće se javlja kod visokih ISO postavki u sjeni).

tri vrste šuma
Šum konstantnog uzorka, šum bez uzorka i trakasti šum.

Šum se može filtrirati ne mnogo načina: u samom fotoaparatu, na računalu s priloženim računalnim programom za obradu fotografija koji isporučuje proizvođač, specijaliziranim programima (Noise Nindja, Neat Image…), filterima u Photoshopu itd. Fotoaparati koji imaju veliki senzor moći će i u uvjetima slabijeg osvjetljenja prizora zabilježiti fotografije s višom razinom signala u odnosu na šum, pa će u konačnici te fotografije imati više detalja i boja, te veću razlučivost i ukupni dojam biti će da je to ljepša fotografija. Kompaktni fotoaparati kite se velikim brojkama ISO vrijednosti, no dobro je proučiti testiranja gdje se može vidjeti na povećanim dijelovima fotografija kakva je distribucija i nivo šuma, razlučivost detalja i definicija boja.

redukcija šuma
Način na koji neki računalni programi rješavaju problem šuma može uvelike pridonijeti definiciji detalja. Najbolji do sada DxO Optics Pro to radi zadivljujuće i sa fotografijama snimljenima pri ISO 25600.

Automatski ISO

Većina digitalnih fotoaparata ima postavku ISO auto. To je dobro u normalnim okolnostima jer automatika određuje optimum kvalitete što rezultira fotografijama s manje šuma i većim brzinama zatvarača. Automatiku je potrebno isključiti kada se snima BKT višestruko snimanje istog motiva i u situacijama kada želimo potpunu manualnu kontrolu ili eksperimantiranje prema našim postavkama. M (manualno) postavka s uključenim Auto ISO je poluautomatska postavka.

Zakon velikih brojeva

Postoje mnogi trenuci koje treba zabilježiti u uvjetima slabog osvjetljenja. Noć ima svoju moć, pa se tako neke stvari nikako ne mogu snimiti u doba dana kada ima obilje svjetla, već se mora koristiti slaba dostupna rasvjeta ili mjesečina. Na sportskim takmičenjima bljeskalica se ne smije koristiti, a neki sportski tereni kod nas imaju rasvjetu pod kojom se naše oči muče u razlikovanju lopte od glave protivničkog igrača, a fotoaparatu je još teže prepoznati oblike i stvoriti sliku. U fotoreporterskom poslu svakodnevno se prate događaji pri slaboj rasvjeti i u toj domeni je visoki ISO obvezna oprema. Dobra fotografija nije samo artikl za prodaju već je i dokument vremena, pa je poželjno da taj dokument ima što više točnih podataka visoke definicije. Takve rezultate omogućuju suvremeni senzori u suradnji s moćnim procesorima i računalnim programima.

o