Interview – Robert Gojević

Robert_GojevicRobert Gojević rođen je 1968. u Zagrebu. Završio trgovačku školu, a kasnije i dvije godine privatne slikarske akademije. Nakon dodatnog školovanja za grafički i web dizajn, uskoro se zapošljava kao grafički dizajner, što radi i danas. Nakon nekoliko slikarskih izložbi postupno kist zamjenjuje fotoaparatom. Nekoliko godina aktivan fotograf, prisutniji na stranim web destinacijama nego na domaćim, što mu je olakšalo pokretanje foto časopisa. U svojim fotografskim radovima često upotrebljava BULB opciju aparata, ali i tilt objektive ili obrade s dodatnim photoshop BLUR efektima.

O Osnivač si i predsjednik fotografske udruge CREATUS (F.U.C.*). Kako i kada je osnovana, tko su članovi, koji su projekti kojima se bavi?

Udruga je osnovana nedavno, krajem prošle godine, iz potrebe legalnog djelovanja, kako BLUR magazina, tako i djelovanja izvan samog izdavaštva. Ostali članovi udruge su:

Mare Milin – dopredsjednica F.U.C.-a, hrvatska fotografkinja i kolumnistica BLUR magazinea
Ivana Krnjić – tajnica F.U.C.-a i voditeljica marketinga i PR-a za BLUR magazine.
Želimir Košćević – vlasnik jedine specijalizirane fotografske galerije u Hrvatskoj (galerija Lang u Samoboru) te suradnik na knjigama i predgovorima o Toši Dapcu.
Petar Dabac – nećak i nasljednik djela Toše Dapca, renomirani hrvatski fotograf
Marina Benažić – voditeljica Arhiva Tošo Dabac koji djeluje pod Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu.

I konačno, naša nova članica je Jelena Blagović koja upravo ovih dana ima vrlo zanimljivu izložbu Prije mene u Zagrebu, u petak, 22. siječnja – 19. veljače 2010. u galeriji Stančić. Jelena je nastavnica na fotografskom odjelu u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te je suradnica u naslovnom zvanju umjetničke asistentice na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku snimanja – Katedra za fotografiju.

Osnovna motivacija djelovanja Fotografske udruge CREATUS je kreiranje što više izlagačkog prostora za hrvatske fotografe, s dugotrajnim ciljem otvaranja fotogalerije u Zagrebu. Do tada, kontinuirano radimo na organizaciji i postavljanju izložbi raznih fotografskih tehnika (Zagreb, nekada i sada; The Best Polaroid Photo; Umjetnost emocije).

Zatvaranjem galerije Badrov, na našu žalost, Zagreb je izgubio jedinu specijaliziranu fotografsku galeriju. Štoviše, u Hrvatskoj postoji samo jedna takva galerija, galerija Lang u Samoboru. Kako bi podržao nju i fotografsku struku općenito, BLUR magazine ponosni je medijski sponzor galerije Lang, a pomoći će joj i izradom web stranice.

O Osnivač si BLUR magazina koji se prije zvao BULB. Čemu promjena imena?

Bulb je bio partnerski projekt, a kako to često bude, u jednom trenutku vizije daljnjeg razvoja počnu se značajno razlikovati. U takvim uvjetima bilo je iznimno teško nastaviti projekt pa je situacija zahtijevala da uredništvo preuzme jedna osoba s jasnim ciljevima i strategijama, što je, zbog fer odnosa, podrazumijevalo i novo ime.

O Koja je ideja iza ovog projekta? Kako napreduje? Koja je budućnost ovog magazina? Pripremate tiskano izdanje?

Ideja je prvenstveno razvoj domaće fotografske scene te prezentiranje domaćih fotografa s jakim autorskim pečatom u svijet. Međutim, kako naša scena nije baš toliko zanimljiva u svjetskim razmjerima, bilo je nužno napraviti časopis koji bi bio dovoljno zanimljiv i originalan da se razlikuje od ostalih i privuče kvalitetne autore iz cijelog svijeta. Na taj način, imamo puno, da tako kažem, stranog materijala, u koji lako uguramo domaći, a da se razlika u kvaliteti ne vidi.

Budućnost časopisa i više je nego blistava budući da je kvaliteta prepoznata na svjetskoj razini. Također, Smashing magazine uvrstio nas je na sam vrh svjetskih fotografskih e-časopisa. Od tada intenzivno radimo i napredujemo – promijenili smo ime i obogatili sadržaj časopisa, redizajnirali smo web stranicu, dobili nove ljude u timu, kontinuirano dobivamo zanimljive nove suradnike, kako inozemne tako i domaće. Sve to pokazalo je odlične rezultate – broj posjeta u 2009. povećao nam se za više nego duplo, točnije za 120% u odnosu na 2008. te se svakim brojem nastavlja pozitivni trend.

Tiskano izdanje nam, za sada, nije opcija. Budući da statistike kažu da smo u ove dvije godine čitani praktički u cijelom svijetu (u preko 170 država svijeta), distribucija bi bila prekomplicirana. Hrvatska je premalo tržište za profilirani art foto časopis, a k tome izdavačke kuće zasad nisu ponudile ništa zanimljivo jer i same imaju probleme zbog znatno oslabljenog oglašavanja i vrtoglavog pada tiskanih medija. Tendencija u svijetu je prelazak tiskanih časopisa na e-časopise, no bez obzira na sve, nikad ne reci nikad.

O Jedan od projekata koje ekskluzivno pokrivate u BLUR-u je The Impossible project? O čemu je riječ i kako projekt napreduje? Kakvi su planovi za Hrvatsku?

S projektom The Impossible Project surađujemo već 8 mjeseci, a budući da je 2010. godina velikog povratka instant fotografije, spremamo zanimljive projekte i ove godine. The Impossible Project će krajem veljače lansirati novi crno-bijeli analogni integralni film za fotoaparate SX70 i 600, film u boji slijedit će na ljeto, a krajem godine ponovno će oživjeti Image film za Spectra fotoaparate. Kako bismo podržali ovaj veliki umjetnički trenutak, u BLUR-u ćemo ove godine kreirati specijalni dio posvećen samo polaroidnoj fotografiji. Tamo ćete moći vidjeti radove, intervjue, projekte autora koji koriste Polaroid te saznati sve novosti vezane uz instant filmove te razvoj projekta The Impossible Project.

Još jedna zanimljiva aktualna stvar jest natječaj, koji organiziramo s njima, pod nazivom The Best Polaroid Photo. Radi se o internacionalnom natječaju polaroidne fotografije, a najbolje autore predstavit ćemo na izložbi, te će biti nagrađeni atraktivnim nagradama koje je omogućio The Impossible Project.

O Novi projekt tvoje udruge je Tošo Dabac. Reci nam nešto o njemu.

Projekt je, zapravo, star 2 godine, otkada sam povodom 100. godišnjice rođenja Toše Dapca, motiviran nedostatkom njegovih fotografija na internetu, napravio specijalno izdanje Bulb magazinea. Tim potezom omogućeno je stranim, ali i domaćim ljubiteljima fotografije upoznavanje s djelima Toše Dapca.

Budući da smatramo kako je iznimno važno i dalje promovirati ostavštinu Toše Dapca, jer je to ujedno i borba za očuvanjem hrvatskog fotografskog imena u Europi, Fotografska udruga CREATUS pokrenula je specijaliziranu web stranicu, www.tosodabac.com posvećenu Toši i njegovim djelima.

Također, u suradnji s Arhivom Tošo Dabac, koji djeluje pod MSU Zagreb, pokrenuli smo natječaj Zagreb, nekada i sada, čiju okosnicu čine Tošine fotografije Zagreb tridesetih godina, a putem kojeg suvremene autore želimo upoznati s lokacijama i načinom na koje ih je promatrao sam Tošo.

O To nije sve što ova stranica nudi fotografima?

Nezadovoljni činjenicom da grad Zagreb nema specijaliziranu fotogaleriju, ovim projektom F.U.C.* želi ukazati na ozbiljnost tog problema te stvoriti mjesto izlaganja za lokalne fotografe. Stoga, s ciljem promocije grada Zagreba, odlučili smo pokrenuti ZGB art web galeriju. Riječ je o jedinstvenoj online foto galeriji grada Zagreba s ambicijom da ona postane najveća zbirka umjetničkih fotografija zagrebačkih motiva. Galerija će sadržavati fotografije svih tehnika, snimljene analogno ili digitalno, u koloru ili c/b. Jedini uvjet je visoka estetika i kvaliteta djela.

Stoga vas ovom prilikom pozivamo da u neograničenom broju prijavljujete svoje fotografije, a mi ćemo dva puta mjesečno (svaki 15. i 30. u mjesecu) izabirati najbolje i objavljivati ih u ZGB art web galeriji.

O Imate li još kakve projekte u rukavu?

Trenutno svjež i najaktualniji projekt je međunarodni fotografski natječaj Umjetnost emocije koji radimo u suradnji s Festivalom židovskog filma Zagreb. Najbolje fotografije bit će izložene u kinu Europa za vrijeme trajanja iznimno posjećenog festivala. S obzirom na ambicije organizatora, festival, pa samim time i izložbu, vidjet će mnoge zanimljive osobe.

O Prati li vaše ideje i projekte koja državna institucija?

Od samog osnutka Bulba, moj je stav bio stvoriti nešto konkretno, a onda tražiti pomoć institucija. Ideja da nešto sanjarim, tražim i molim novce danas, za nešto što bih ja tek sutra napravio, bila mi je neprihvatljiva. Danas, konačno, BLUR iza sebe ima konkretne rezultate koji se nikako ne bi smjeli ignorirati te čiste savjesti mogu krenuti u lov na financijsku podršku. Međutim, nastojim održati ravnotežu između optimizma i pesimizma, jer svi dobro znamo da smo usporena država i da mnoge odlične stvari vani uspijevaju, a doma nisu bile prepoznate. No, optimizma ipak ima u razumnim količinama, jer nitko do sada nije napravio takvu promociju fotografske domaće kulture u svijetu kao mi.

O Kakvo je stanje s financiranjem/sponzorima?

Sponzorstvo je priča za sebe. Budući da je BLUR neprofitabilan časopis, za nas vrijede i druga pravila u odnosu na ostale časopise. K tome, distributeri foto opreme nas još nisu prepoznali kao idealnog partnera jer smo online časopis. To mi ponekad nije shvatljivo, jer smo iznimno cijenjeni u fotografskom svijetu, kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj. Da ne spominjem iznimno visoke troškove oglašavanja u tiskanim časopisima koji su aktualni samo mjesec dana. Naš potencijal je dugotrajan jer naša izdanja nemaju vremensko ograničenje i dostupna su bilo kada na BLUR web stranici. Također, oslanjajući se na kvalitetu našeg sadržaja, način prezentacije autora i profil koji smo izgradili među čitateljima, smatram da smo idealan kanal za izgradnju imidža brojnih foto distributera i proizvođača.

No, BLUR zbog svoje neprofitabilnosti, ima i veliki potencijal dobivanja sredstava od raznih kulturnih institucija, organizacija, fundacija i ostalih kompanija. Da budem iskren, do sada nismo niti imali previše akcija u tom smjeru. Kao što sam napomenuo, htio sam prvo konkretne rezultate, a onda akcije oko financija i sponzora. Iako su postojali neki planovi u vezi toga, konkretno djelovanje na polju PR-a i marketinga započinje tek dolaskom Ivane Krnjić koja svojim radom i zalaganjem postaje druga osoba BLUR-a, moja desna ruka. Naša prisutnost u medijima jača njezinim djelovanjem i našim foto natječajima, odnosno intenzivnom izložbenom aktivnošću kojom internet zamjenjujemo realnošću. Dakle, pred nama je još veliki posao!

O Po tvojem mišljenju, kakvo je danas stanje fotografije u Hrvatskoj u usporedbi s inozemstvom? Što nedostaje hrvatskoj sceni? Što bi trebalo mijenjati?

Stanje u Hrvatskoj, po mom mišljenju, jako je loše. Fotografi su prepušteni iznimno ograničenom prostoru objavljivanja u tiskanom obliku. Imamo samo jednu ozbiljnu fotogaleriju u Hrvatskoj (pri tome ne računam foto klubove), profesionalni fotografi nedovoljno su cijenjeni i plaćeni, autorska prava se ne poštuju.

S druge pak strane su proizvođači fotografske opreme koji ulažu jedino u plasiranje opreme na tržište i njezinu promotivnu podršku, dok posve zanemaruju njegovanje i potpomaganje fotografske scene. A to su u konačnici njihovi korisnici. Ako fotografi nemaju gdje izlagati niti biti viđeni, koliko daleko može ići prodaja opreme? Negdje mora biti kraj ovog neuravnoteženog odnosa.

Usporedba s inozemstvom? Jedno su uvjeti, a drugo kreativnost fotografa. Za situaciju u Hrvatskoj, naravno, jednim djelom krivi su sami fotografi, a drugim same okolnosti u kojima rade. Omjeri tih krivica su relativni jer postoje osobe koje se stvarno trude i naivne osobe koje čekaju da im nešto padne s neba.

U BLUR-ovoj galeriji 24, gdje objavljujemo zanimljive fotografije iz cijeloga svijeta, uvijek će biti mjesta za domaće autore. Moram priznati da kod nas stvarno ima puno fenomenalnih fotografija. Međutim, dobrog fotografa definira konstanta, kriterij, prepoznatljivost, odnosno autorski pečat. Kako objaviti 20-ak fotografija autora ako izgleda kao da je svaku snimio drugi fotograf? Iz tog sam razloga zabrinut, odnosno, bojim se trenutka kada BLUR više neće imati koga od domaćih fotografa objaviti.

O Koga bi izdvojio iz hrvatske foto scene (pojedince ili udruge) i zašto?

Izdvojio bih sve one koji ne sjede prekriženih ruku, koji se trude biti jedinstveni i kvalitetni. Sve one koji nešto čine po tom pitanju. Dakle, ništa mnogo drugačije negoli u politici – djela, a ne riječi. Takve ne treba imenom isticati, jer u krajnjoj liniji, svi oni jesu ili će biti objavljeni u BLUR-u.

O Profesionalno se isto baviš fotografijom. Gdje se mogu vidjeti tvoji radovi? Što ima novoga?

Zadnje 3 godine moj se život znatno promijenio. Dobio sam prvo dijete, a na proljeće očekujem drugo, pa je lako zaključiti koji su i koji će biti motivi koje najčešće fotografiram.

Prije 3-4 godine bio sam vrlo aktivan fotograf vrlo prisutan na našoj fotografskoj sceni. Međutim, nedostatak slobodnog vremena prati me zadnje dvije godine otkako uređujem časopis i to se vidi na mom portfelju. Žao mi je što imam vrlo malo vremena za fotografiranje, ali s druge strane, jako mi je drago zbog nekih ljudi za koje nisam ni sanjao da ću upoznati. Iza mene je, nakon 2 godine, mnoštvo kontakata i ostvarenih intervjua, a broj viđenih fotografija nemoguće je izmjeriti.

Prije nekoliko godina radio sam ?fotošopirane” imitacije polaroida. Da mi je netko tada rekao da ću prijateljski komunicirati s proizvođačem novog instant filma, bivšim stručnjacima Polaroida, imati priliku fotografirati tim filmom prije negoli izađe u prodaju i biti urednik foto časopisa koji je njihov ekskluzivni medijski pokrovitelj, rekao bih mu da je lud. Danas sam, međutim, lud od sreće zbog takvog razvoja situacije.

Kao što postolar šeće okolo s rupom na cipelama, tako sam i ja potpuno zapostavio svoj web sajt (www.robertgojevic.from.hr) koji je u procesu mijenjanja NS brojeva pa ne funkcionira. Budući da je domena ?hr”, sve se odvija brzinom kamenog doba, što me je prisililo da neki dan otvorim novu domenu (www.robertgojevic.com) pa se nadam da ću uskoro nešto napraviti s tim webom. Do tada, moji radovi mogu se vidjeti na http://robart.photo.artlimited.net/, a definitivno najopširnija zbirka je http://rob-art.deviantart.com/. Povremeno se bavim i fotografiranjem vjenčanja http://www.artisvjencanja.com/fotografije.html, međutim, definitivno najviše fotografiram svog sina Dana kojeg na hard diskovima imam mali milijun.