Infracrvena fotografija – tehnika, efekt ili umijeće? (3)

Kad razmišljamo o infracrvenoj fotografiji, razmišljamo o jednoj vrsti photoshopa, o promjeni snimanoga, o tome da želimo da zbilja izgleda drugačije, najbolje bi bilo reći „zanimljivije“. To je područje koje će zasigurno privući eksperimentatore, ljubitelje preobrazbe, koji će često ni sami ne znajući zašto, posegnuti za tom tehnikom snimanja. Jednostavno rečeno: „sve nekako izgleda drugačije…“

Kad razmišljamo o infracrvenoj fotografiji, razmišljamo o jednoj vrsti “photoshopa”, o promjeni snimanoga, o tome da  želimo da zbilja izgleda drugačije, najbolje bi bilo reći „zanimljivije“.

To je područje koje će zasigurno privući eksperimentatore, ljubitelje preobrazbe, koji će često ni sami ne znajući zašto, posegnuti za tom tehnikom snimanja. Jednostavno rečeno: „sve nekako izgleda drugačije…“

Može se s pravom postaviti pitanje koliko je infracrvena fotografija neka nova interpretacija zbilje. Svaka intervencija na slici, pa tako i intervencije glede boje, tona i kontrasta su neke nove fotografije, stanoviti „falsifikat“ gledamo li na to s realističkog motrišta. Naravno, u to je uključena i infracrvena fotografija.

U slučaju da se želi prikazati neka situacija ili prostor na način kako izgleda u zbilji, razne korekcije u obradi fotografije trebale bi biti minimalne i svaki bi fotograf to trebao imati na umu. To naime spada u fotografsku etiku i moral.

Doista je teško naći opravdanje za snimanje infracrvene fotografije, ako to nije želja za efektnošću. Pri tom treba biti samokritičan, kako ne bi snimajući na taj način prikrivali neke druge mane naše fotografije  ili eventualno neumješnost. To vam je slično, kao kad snimate ekstremnim širokokutnikom „ribljim okom“. Teško je u takvim fotografijama pronaći bilo što drugo, osim efekta zbog efekta samog.

Možda smo razočarali naše  čitatelje koji uživaju u“ infracrvenom svijetu“, no smatramo da na ovom mjestu treba progovoriti i o takvim temama.

Usprkos tome, u prilogu se nalazi još nekolicina odabranih fotografija. Gledajući ih pomislite što se dobilo infracrvenom tehnikom, što se promijenilo, postoji li možda i „infracrveni kič“, koliko su te fotografije samo efektne i ništa više od toga?

Krešimir Mikić