Harry Callahan

Fotografije mogu nastajati na razne načine, primjerice šetajući gradom i snimajući. Stvara se tako veliki broj uradaka, nakon čega slijedi odabir, nešto poput “novog snimanja”. Fotografije mogu nastajati i tako što fotograf snima svoju obitelj u brojnim životnim situacijama. I jedan i drugi pristup obilježava rad Harryja Callahana (1912-1999).

Amerikanac koji se sam obrazovao, kad je riječ o fotografiji, a onda kasnije maksimalno profitirao poznavajući dva velika fotografa Ansela Adamsa i Lászla Moholy-Nagya. Njegovo fotografsko umijeće ogleda se u svakodnevnim motivima koji su viđeni na jedan drugačiji način, potpuno nevažno jesu li snimljeni motivi grada (ulice, zgrade) ili članovi njegove obitelji (supruga, kćer) ili su to teksture, linije i forme ili istraživanje svjetla kao izražajnog sredstva.

U svakom od tih motiva moguće je zapaziti studiozan pristup, od odabira motiva za snimanje do maksimalne kritičnosti u odabiru fotografije nakon snimanja. Motivi, posebice portreti, nastaju kroz dugo vremensko razdoblje u brojnim različitim situacijama.

Nužno je naglasiti i pomni laboratorijski rad, odnosno potrebu da se istraži koliko je fotografija dokument (zbilja), a koliko apstrakcija, što Callahan postiže višestrukim ekspozicijama.

Pišući ovako ukratko o njegovom radu, odabrali smo ga iz razloga kvalitete, ali istodobno i stoga što je dobar primjer kako od samouka nastaje, bolje reći može nastati priznati umjetnik.

Fotografije pogledajte na http://www.masters-of-photography.com/C/callahan/callahan_detroit.html

Odabrao: Krešimir Mikić