Razgovor: Greg Anderson – brade i brčine koje morate voljeti

Prije nekoliko dana završilo je još jedno međunarodno natjecanje u uzgoju brkova i brada. Ove godine se u Portlandu sakupila sva svjetska sila u pogledu dlaka na licu te svekolikoj javnosti predstavila plod svojih ruku, škarica i naposljetku ljubavi. Samo pravi muškarac s bradom shvatiti će značaj ovog godišnjeg natjecanja. Uostalom, što je muškarac bez brkova?

Natjecanje kao takvo ne bi imalo taj doseg u svijetu da svako remek djelo ne bude zabilježenom na fotografiji jednom za uvijek. Upravo za to je zaslužan naš gost u članku Greg Anderson.

Ljubav prema fotografiji pronašao je 1998. godine na ulicama New Yorka:

– U fotografiju sam se zaljubio na ulicama New Yorka kad sam pohađao školu fotografije. U ono vrijeme sam ispucao na stotine rola crno bijelog filma, što 35mm, a što srednjeg formata. Zavolio sam cijeli proces, od snimanja, preko razvijanja pa do ispisa fotografije. Bila je to svojevrsna misterija koje me zaintrigirala.

Profesionalno se bavi fotografijom preko 10 godina, a na pitanje koji su mu omiljeni fotografski žanrovi  dolazi do zaključka da je to ipak portretna fotografija kojom se i najviše bavi poslovni, ali i privatno.

– Svojim klijentima pokušavam reči što želim snimiti, a to su portreti u nekoj okolini ili studijski portreti. Ako sam sebe ne staviš u neku kutiju, drugi ljudi će te staviti. Profesionalno se bavim fotografijom više od deset godina i prošao sam tešku recesiju koja se dogodila 2008. godine. Prema tome imao sam dovoljno vremena za razmišljanje o tome što sam fotografirao, da li mi se sviđa to što sam snimio te gdje me vodi moja karijera. U to vrijeme snimao sam sve, od arhitekture, hrane, fotografije proizvoda, korporativne portrete, u biti od svega pomalo. Uz svo to slobodno vrijeme koje je nastalo za vrijeme recesije vratio sam se na ulicu te počeo snimati na film baš kao što sam radio za vrijeme škole fotografije, vratio sam se korijenima te pokušao shvatiti što je to što sam volio u fotografiji. Radio sam portrete svakog čovjeka koji bi došao ispred fotoaparata. Shvatio sam kroz taj proces da sam portretist, i osobno i profesionalno.

Greg se trenutno nalazi u Las Vegasu gdje ima i svoj fotografski studio, a kad je 2012. godine samo dan nakon natjecanja saznao da se ovaj event održao svega par kilometara od njegovog studia odlučio je u najmanju ruku postati službeni fotograf svih budućih natjecanja u bradi i brkovima. Ta odluka mu se i realizirala.

–  Prvi put sam za natjecanje u bradi i brkovima čuo 2012. godine nakon što se događaj zbio u Las Vegasu male niže niz ulicu u kojoj imam svoj studio. Bila je to vijest/članak o natjecanju te sam znao da je sve gotovo te da neću imati prilike fotografirati nekog od sudionika. Svejedno sam kontaktirao organizatora događaja kako bi saznao da li bilo tko od njih može doći do studija prije nego odu. Organizator je rekao da je većina natjecatelja već na putu doma, ali da im se svakako mogu pridružiti slijedeće 2013. godine na natjecanju u New Orleansu. I tako sam datum ubilježio u kalendar, rasvjetu testirao na svakoj brkatoj i bradatoj osobi koju sam poznao te čekao.

autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson

– S vremena na vrijeme sam provjeravao s organizatorom natjecanja da li sve stoji što se tiče mog dolaska te da li su svjesni kakvu to produkciju povlači za sobom. Mnogo je tu raznih fatktora koji utječu na jedan takav osobni projekt te je ponekad teško objasniti ljudima koji su uključeni u taj projekt ono što doista želite njime dobiti te kako će svi ti faktori utjecati na ishod.

autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson

– Načelno sam nosio svoj cijeli studio nekoliko tisuća kilometara daleko od kuće. U igri je bilo 6 setupa portretne rasvjete koji su morali raditi besprijekorno, što nije tako jednostavan zadatak kada u dva dana snimate na dvije različite lokacije, a imate samo dvoje ljudi koji su zaduženi za kompletnu opremu. Kad smo već kod toga, snimanje u Kući bluza (House of Blues) u New Orleansu i nije tako loše mjesto za biti.

Naravno da nas zanima koju opremu koristi za izradu ovih portreta.

– Koristio sam Dynalite rasvjetnu opremu, dva beauty disha marke Mola, par srednjih soft boxeva te nekoliko žarulja. Snimao sam sa Mamiya 645df i Leaf digitalnom pozadinom. 

autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson
autor fotografije/image credit: Greg Anderson

Cijelu galeriju pogledajte na Gregovoj Facebook stranici, a više informacija o njemu pronađite na  GregAndersonPhoto.com.

Autor fotografija: Greg Anderson. Fotografije objavljenje uz dozvolu autora.