Fotopis – Tunis, Djerba

3Djerba – Bajkovit otok Orijenta

Započnimo legendom: Nekoć življaše Odisej koji se na svojem putovanju do Troje zaustavio na tada još nepoznatom, čudesnom otoku. Odisej je ispio tajnoviti lotosov napitak. Taj slasni plod s medenim okusom bio je tako opojan da je prouzročio potpuno blaženstvo Odiseju i njegovim suputnicima, te su svi zaboravili na povratak domovini, svojim obiteljima i prijateljima.

Još i danas Djerbu možemo nazvati “otokom zaborava” jer mnogo suvremenih turista, isto kao i Odisej, na tom gostoljubivom otoku zaboravi na svakodnevicu, te se vrlo lako prepušta zavodljivim čarima Orijenta. Do dana današnjeg nisu uspjeli otkriti tajnu lotosovog napitka.

Da, da, evo ovako većina turističkih agencija započinje svoju, moram priznati, malo patetičnu reklamnu kampanju za otok Djerba u Tunisu. No, patetika gore-dolje, ipak i sam moram priznati da me otok, posebno kad sam bio prvi puta tamo, oduševio svojom posebnošću i to ponajprije njegovim stanovnicima, a onda kontrastom pustinjskog krajolika s jedne strane i kilometarskih mediteranskih plaža s druge strane. Pokušat ću vam u ovoj reportaži prikazati dio tog doživljaja kombinirajući fotke koje sam napravio 2004 godine kad sam bio prvi puta tamo i ove nove od prije mjesec dana.

1

Let avionom traje otprilike dva sata. Ovo je već negdje iznad Tunisa

2

Ovo je u biti jedina fotka hotela koju imam i možda nije najbolje reprezentativna. Kod gradnje hotela su se držali nekih logičnih pravila arhitekture, te su sve hotele gradili najviše do tri kata, a isto tako su pazili da hoteli sačuvaju arapsko-maurski stil, tako da gomila tih hotela izgleda sasvim pristojno i uopće ne odstupaju previše od ostale lokalne arhitekture

3

4

5

Plaže, kao što sam već napisao, kilometarske, pješčane, tirkizno zeleno-plava boja mora, sve izgleda jako lijepo, tako dugo dok se ne bacite u more i shvatite da je more u biti mutno zbog piješčanog dna i puno trave ? algi. Osim toga nema ni onaj miris ni okus kao naše more… uglavnom, nema mora do našeg Jadrana. Za animaciju su se dobro pobrinuli pa se tako možete voziti na svim mogućim bananama, skuterima, jedrilicama, padobranima… uz to plažom šetaju vodiči deva, jahači na konjima koji će vas brzo saplesti trikom slikanja uz devu, pa onda hajmo napravit pozu kako zajašeš devu, kad evo odjednom deva ustane i već si na ruti jahanja, koju naravno kasnije moraš platiti .
Razne sitne trgovce koji hodaju plažom i prodaju sve što si možete i ne možete zamisliti, bolje da i ne spominjem. O njihovom načinu trgovanja budem kasnije pisao. Srećom, svaki hotel ima svoju privatnu plažu na koju ne smiju trgovci, jer stvarno ne bi imali mira od njih.
No , budući smo već došli u Afriku, ne mislimo sad samo na plaži ležati. Svaka turistička agencija kojom doputujete organizira nekoliko izleta. Izlet po otoku u biti možete i sami organizirati i to taksijem koji je tamo jako jeftin. Ja sam si izlet po otoku izkombinirao taksijem i kočijom. Otok je veličinom sličan, recimo našem Braču, možda malo veći. Naravno ovdje se susrećemo sa potpuno drugačijom kulturom, mentalitetom, religijom i stilom života tako da je teško sve prikazati, ali evo nekoliko fotki:

6
Ovdje nas je kočijaš vozio po nekoj sporednoj cesti, nekom prečacu.
Inače glavne ceste ne izgledaju ovako, već su normalno asfaltirane.

7

9

8
Kuća ima svakojakih, isto kao i kod nas, ali ovdje je dominantan arapski stil gradnje.
Na prvoj fotki jedna od “bogatijih” kuća.

10

11

Islamska vjera zabranjuje, kako fotkanje, tako slikanje ljudskog lika, a budući da se ovdje u južnom Tunisu poprilično drže tradicije, ljudi se ne vole fotkati, usprkos turizmu. I kad sam već spomenuo južni Tunis, moram odmah reći da postoji velika razlika između ovog južnog dijela države i onog sjevernog gore, gdje ljudi žive, opet usprkos strogim islamskim vjerskim pravilima, dosta slobodnije, vele, skoro isto kao i mi u Europi

17

18

Na otoku postoji , kao turistička atrakcija, i farma krokodila. Nije baš specifično, ali evo nekako su i to uklopili u turističku ponudu

19

I baš kad sam razmišljao što bi mi se dogodilo da kojim slučajem završim dolje među njima…

20

ušao je čovjek od održavanja i nonšalantno ih počeo lopatom tjerati u vodu

Trgovina je nešto što će vas prvih dan-dva zabavljati, a onda će vam postati gomila tih trgovaca kojih ima na svakom uglu previše napadna, dosadna i u svakom slučaju pokvarit će djelomično dojam inače vrlo susretljivih i ljubaznih domaćina. Raznoraznih trgovina sa suvenirima, kožnim proizvodima, keramikom, tekstilnom robom ima na svakom uglu. Tržnice, koje su u gradovima na određeni dan u tjednu da i ne spominjem. Trgovci obično stoje ispred trgovine i vrbuju turiste (domaćini u pravilu kupuju na tržnici gdje je jeftinije) i kad prolazite pokraj trgovine počinje njihova, nazovimo, predstava. Prvo moram reći da tunižani uz svoj arapski, govore odlično francuski, dobro njemački i slabo engleski, tako da se konverzacija obično odvija nekom mješavinom svih tih triju jezika. Znači prvo će vam se obratiti na francuskom, ja sam obično odgovarao na engleskom (nakon-dva dana već niti nisam odgovarao, nego sam samo prolazio), onda su pitali jesam li Talijan, pa Nijemac, a kad sam rekao da sam iz Hrvatske ili Slovenije glumili su pravo veselje.
Ako vas uspije odvući u trgovinu (neki to doslovce i naprave) obavio je već pola posla i mora vam odmah biti jasno da ako ste ušli u trgovinu nećete izaći praznih ruku . Dakle kad jednom uđete počinje drugi dio predstave; ponudit će vas mentinim čajem (tradicionalno piće) ako nema gužve pripalit će i šišu (nargilu), neki čak izvuku njihovu tradicionalnu odjeću pak vas počnu oblačiti, vezati vam turban na glavu i uzimati vaš fotoaparat da bi vas takvog pofotkali No, nakon što ste odabrali robu koju želite kupiti slijedi i treći čin cijele ove predstave, a to je naravno cjenkanje. Kako bi dobili osjećaj koliko što košta, najbolje je da najprije obiđete nekoliko trgovina sa “fixed price” cijenama kojih nema baš puno, ali dovoljno da se dobije približan uvid u cijene. Cijena u ostalim trgovinama ovisi samo o vašim pregovaračkim sposobnostima.
Dakle odabrali ste, recimo par kožnih sandala (isplati se kupovati kožu jer je jako jeftina i kvalitetna) i sad će vas trgovac prvo pitati koliko ste spremni dati za to. Donese papir i zahtjeva da napišete svoju cijenu i ja napišem 10 dinara (valuta je dinar, 10 eura=18 dinara) da bi on onda počeo sa teatralijama govoreći kako ga budem upropastio, kako sam bandit, kako je ovo kvalitetan proizvod… uzima sandale, počne ih razvlačiti dokazujući kako su kvalitetne, uzima upaljač pa testira kvalitetu kože. Nakon toga trgovac uzima papir i piše svoju cijenu koja iznosi 60 dinara, ali pridodaje, da je to cijena za kapitaliste Amerikance, Engleze, Njemce, a za nas, koji smo njihovi prijatelji (bivši pokret nesvrstanih) i još k tome nismo toliko bogati, za nas bude spustio cijenu na 45. Ja naravno velim da neću kupiti i da je moja zadnja ponuda 10, vraćam sandale i kao odlazim iz trgovine. Naravno, još niti ne odete van, već vas vuče za ruku i ponovno vadi papir zahtijevajući da napišete svoju maksimalnu cijenu, govoreći kako ova od 10 nikako nije dovoljna i kako moram ponuditi više, ako hoću sandale. Ok, ja napišem 15, ali on niti čuti, opet ćete čuti raznorazne epitete na svoj račun, opet će u nedogled hvaliti proizvod i to tako nekoliko puta dok konačno ne popusti i proda vam za 15, naravno opet govoreći kako ste bandit, kako ste mu uništili dan, kako bi bio red da mu ostavite nešto za njegovu mnogobrojnu djecu, kad ste ga već ovako besramno pokrali sa ovakvom niskom cijenom. To naravno nije istina, jer je on sa tih 15 zaradio vjerojatno i preko 100%, ali na to naravno treba zaboraviti jer oni u biti žive prilično siromašno, pa vam ne treba biti žao ako “preplatite” koji proizvod, ionako ste ga dobili nekoliko puta jeftinije nego kod nas.

12
Ovo je jedna od siromašnijih trgovina

13
Ovdje vidite trgovca desno kako već ide prema grupi turista kako bi nekoga umotao u ovu bijelu tkanini koju nosi i tako lakše prodao istu

14

15

16
Na tržnicama možete kupiti i vidjeti sve i svašta, ono kako se veli od igle do lokomotive.

21

22

Otok flaminga je otok jedino kad dođe plima, inače se može pješke doći do tog pješčanog spruda na kojoj prezimljuje veliki broj ptica flaminga. Iako se može doći i pješice izlet je organiziran tako da se do otoka dođe “gusarskim brodom”. Ovo je zgodno za obitelji sa djecom, jer se onda na brodu domaćini preobuku u gusare, pa izvode razne ludosti.

23

Otok ima nezaboravne plaže na kojima možete provesti cijelo poslijepodne. Užitak kupanja u moru pokvarit će vam gomila ovakvih meduza. Doduše nisu opasne jer ne opeku, ali nije baš prijatan osjećaj kad zaplivate između tri-četiri ovakve meduze Ovdje sam i prije pet godina napravio jednu svoju prilično popularnu fotku.

24


Ok, otok smo upoznali, sad je vrijeme da odemo u kontinentalni dio Tunisa. Na jednodnevnom izletu do Sahare i natrag upoznat ćete kontinentalni dio Tunisa koji je u mnogočemu drugačiji, nadasve siromašniji od ovog na otoku Djerba. Tunis nema velikih nalazišta nafte, kao recimo njihov susjed Libija, pa su zbog toga liberalizirali viznu politiku i tako postali jedina sjevernoafrička država u koju možete ući bez vize, što je naravno uvelike pripomoglo razvoju turizma, čime pokušavaju dignuti ukupno slabu gospodarsku situaciju. Posebna zanimljivost Tunisa je da se u svakom mjestu, gradu i selu, glavni trg zove Trg 7. studenog 1987. – u čast dana predsjedničkog prevrata. Tuniski predsjednik Ben Ali je došao na vlast 1987., kada je mirnim putem svrgnut otac modernog Tunisa i doživotni predsjednik Habib Bourguiba, koji je proglašen senilnim i nesposobnim da vlada. Ben Ali je otad pobijedio na nekoliko predsjedničkih izbora i to sa većinom koja je dosizala 99%. Unatoč kritikama oporbe Ben Ali je popularan u narodu prvenstveno zato jer je uspio podignuti životni standard Tunižana koji je u biti još uvijek na jako niskom nivou.
No vratimo se mi izletu; u početku se vozite kroz nepregledno velike maslinike. Imaju na milijune stabala maslina. Država je prepoznala priliku i uložila u nasade i navodnjavanje istih, tako da je Tunis jedna od vodećih zemalja u proizvodnji maslinovog ulja. Nakon jednosatne vožnje autobusom dolazimo do kraja u kojem više nije moguće ništa uzgajati. Ta pokrajina poslužila je kao sjajna kulisa za velike filmske hitove poput Ratova zvijezda, Monty Pythonov: Life of Brian i Engleski pacijent.

25
Uz cestu ( fotkano kroz prozor autobusa….)

33

32

Ovo je improvizirana benzinska postaja. Naravno postoje i one normalne benzinske, ali ovdje preprodaju benzin na crno, koji su u po nekoliko puta nižoj cijeni kupili u Libiji. Vlada tolerira ovakvu trgovinu na crno jer stanovništvo u ovom predjelu Tunisa živi jako siromašno pa su ovakve aktivnosti dopuštene zbog socijalnog mira. Ovakvih trgovaca ima na svakih 10-20 kilometara.

34

34_1

Berberi su prastanovnici Tunisa koji još uvijek žive nekadašnjim životom u svojim podzemnim nastambama u brdima u kojima se pokušavaju sakriti od temperatura koje vani prelaze i 45 stupnjeva. Prilikom posjeta jednoj takvoj trogloditskoj kući, domaćini će vam bez ikakvih problema dozvoliti slikanje svih prostorija i ukućana uz nezaobilaznu napojnicu.

26

27

28

29

Nakon pojedinačnih nastambi uz cestu put dalje vodi u Matmatu, ime berberskog plemena kasnije danog gradu. Ovdje imate osjećaj kao da je vrijeme stalo prije stotinu godina

30
Jedna od kuća sa okućnicom

35

Krajolik sve više počinje podsjećati na pustinju. Evo i prvih deva…

36

42

43

…i tako dolazimo do grada Douza, ili kako ga još zovu vrata Sahare, pošto ovdje počinje pustinja u Tunisu. Sahara je ogromna, velika je kao Europa i proteže se kroz čak deset zemalja koje zovu saharske zemlje. Sve te zemlje svake godine održavaju velike konferencije na svim mogućim znanstvenim osnovama na temu širenja pustinje i pokušavaju naći rješenje ovog problema, jer dokazano je da samo u Tunisu godišnje zbog širenja pustinje nestane nekoliko tisuća hektara plodnoga tla.

37

38

Nas, kao turiste, naravno, podaci o širenju pustinje previše ne zabrinjavaju u tom trenutku, jer nas očekuje jahanje na devi. Obuku vas u tradicionalnu beduinsku odjeću, kako vas ne bi sunce spržilo, dobivamo svoju devu i krećemo na beduinsko putovanje u pustinju. Vodiči deva vode deve na uzdama, a ako vide da se ne bojite deve dodaju vam uzdu da sami jašite… mene je tek onda panika uhvatila, ali bez razloga jer te deve su prilično pitome i znaju rutu već napamet i tako uz sunce koje prži na nekih 50 stupnjeva i jak vjetar jašite nekih pola sata

39

da bi se odjedanput niotkud pojavio čovjek na motoru, koji naravno zna gdje budete se zaustavili pa vozi hladnu coca-colu, koju će prodati nespremnim turistima, koji su zaboravili uzeti vodu, po peterostrukoj cijeni

40

41
Beskonačna praznina

Dakle putovanje na devi u pustinju traje nekih sat- sat i pol i moram priznati da je poseban doživljaj, ne toliko zbog samog jahanja deve, već zbog onog osjećaja pustinjske vrućine, pijeska u ustima i nevjerojatnog pejzaža. Na povratku s ovog jednodnevnog izleta zaustavljamo se još kod takozvanih Gorfi. To su građevine koje su služile za skladištenje žita i ostalih prehrambenih proizvoda…

45

46

Ovaj zanimljiv grad nismo već imali vremena posjetiti, pošto je ovo cjelodnevni izlet i s obzirom na vrućinu, većina ekipe iz autobusa je već bila mrtva umorna pa je turistički vodič odlučio da se ne spuštamo dolje do grada (nedostatak putovanja autobusom)

47

48

Ako vam ostane, nakon ovog svega, energije ili novaca možete se odlučiti i za izlet sa terencima. Moram priznati da je meni više dosta pisanja ove reportaže, a vjerojatno i vama čitanja :-) pa ću samo ukratko opisati ono što se može vidjeti na tom izletu. Prvo se zaustavljamo kod slanog jezera koje presuši već negdje u trećem mjesecu pa na dnu ostanu ovakve naslage soli. Ako je jako vruće ovdje se može doživjeti fatamorgana

49

U unutrašnjosti Tunisa mogu se naći predjeli sa ovakvim prekrasnim pješčanim dinama iako je ova lokacija udaljena nekih 300 kilometara od Sahare

50

51
Najzanimljivija lokacija na tom izletu je mjesto zvano Chenini. To je stari berberski grad uzidan u stijenu

52
Ovdje će vam stara berberka rado pokazati svoje dvorište i kuću, pozirat će vam isto tako, naravno uz nadoknadu od jednog dinara

53

53
S vrha stijene pruža se prekrasan pogled na “mjesečevu pokrajinu”

Kada se vratite natrag u mjesto domaćini pripreme tradicionalni ručak. Nacionalni specijalitet se zove kus-kus, a pripravlja se s mesom (ovčetinom i ribom) i povrćem te brik ? palačinkama punjenim jajem i raznim slanim nadjevima, prženo u vrućem ulju. Potrebno je reći da oni svu hranu jako, ali ovdje mislim stvarno jako, začine pa tako većina ljudi nakon ovog tradicionalnog ručka (ja se isto ubrajam u tu većinu) ima probleme sa probavom. No, hrana je u hotelima ipak u znatnoj mjeri prilagođena europskom ukusu tako da nekih problema u tom smislu ne bi trebalo biti. Treba naravno paziti gdje i što pojesti i nikako piti vodu iz vodovoda.
Evo, na kraju, nadam se da ste uspjeli dobiti neku okvirnu sliku o Djerbi i kako to tamo izgleda. Još samo da napomenem, ovakvo putovanje možete si priuštiti za relativno male novce. Agencije organiziraju sedmodnevna putovanja u Tunis i Djerbu već od 1.500 kuna u last minute ponudi i za malo slabije hotele, tako da mi se čini, a s obzirom na to da je ovdje uključen i prijevoz avionom, da to nisu visoke cijene. Naravno svi ovi izleti plaćaju se posebno ali opet s obzirom na to da ovdje možete upoznati jednu sasvim drugačiju kulturu i način života, mislim da se isplati.

Tekst i foto : Davor Dolenčić