Fotografiranje pri jakom pozadinskom osvjetljenju

Riječ je o mjerenju svjetla - što ponekad (uvijek) može biti zeznuta stvar u fotografiji

Kao prvijenac u novoj rubrici “Pitali ste nas” javio nam se čitatelj Goran koji ima problematiku koja je, vjerujem, mnogima zadavala, ali još uvijek i zadaje muke. Riječ je o mjerenju svjetla – što ponekad (uvijek) može biti zeznuta stvar u fotografiji.

Smatram se fotografom amaterom. Najvise uzivam slikati obitelj, dobro drustvo kada se okupi oko kakvog kotlica u kojem se krcka cobanac/kotlovina, ali i prirodu (volimo ici na izlete).
Trenutno koristim postari Olympus 8080, ali se spremam pocastiti za nadolazece blagdane necim malo boljim (ako budem dobar, hehe).

Nisam jos siguran sto bih kupio, ali s obzirom da volim fotografije bez flesa, D7000 + 35mm f1.8  + 18-200mm VR mi se cini kao solidan izbor s obzirom da svi hvale taj aparat u uvjetima slabog svjetla, ali otvoren sam prema prijedlozima.

Najveci problem koji mi Oly zadaje je kad fotografiram ekipu kako se motaju oko kotlica. Ja se obicno tada nalazim u sjeni kuce, dok ekipa veselo plese po dvoristu. Cesto puta mi pozadina (livada, drvece, kuce iz susjednog sela) bude ostra i zivahna, dok mi prijatelji izgledaju kao siluete (tamno, bez kontrasta). Fles tu rjesava djelomicno stvar, ali mi fotke onda izgledaju malo neprirodno, plasticno.

Slicna stvar mi se dogadja i kada slikam klince u sobi. Ako je fotac usmjeren prema prozoru, danje svjetlo totalno mi zezne fotku. A nemogu se svaki puta dosuljati do prozora, pa slikati u suprotnom smjeru, jer klinci skuze da ih hocu slikati, pa zbrisu.

Eto, za sada su mi to najveci fotografski jadi, pa vas molim za kakav koristan savijet.

Pozdrav,
Goran

Za početak, izbor fotoaparat je dobar. Nikon D7000 ima znatno bolji senzor od vašeg Olympusa 8080 te će time i dinamika fotografije biti znatno bolja. Što se objektiva tiče 35mm f1,8 je po nekom našem skromnom mišljenju objektiv kojeg svaki imaoc fotoaparat sa DX senzorom mora imati, ajmo reći da je to osnovna, nazivna žarišna duljina, odnosno fotke su u režimu – kako oko vidi.

Vi kao prvo postajete stručnjak u izradi silueta. Možda ni ne znate, ali mnogo fotografa početnika traži načine za snimanje silueta i ponekad je to zahtjeva zadatak.

Vaš problem se načelno može riješiti u nekoliko načina.

Prvo što morate vidjeti, ako vaš fotoaparat to posjeduje, a vjerojatno posjeduje, jest vidjeti koji način mjerenja svjetla koristite.

Prema opisanim rezultatima, a to su siluete vaše, mjerenje svjetla je najvjerojatnije postavljenjo na Matrix mjerenje ili Centralno mjerenje. Fotoaparat dakle, mjeri svjetlo po cijelom ekranu, za razliku od Spot mjerenja gdje mjeri samo u sredini fotografije (obično to bude mali kvadratić). Pa ako imate veći dio ekrana ispunjen svjetlinom, fotografija u tamnim djelovima će biti podeksponirana.

Ili ako i imate Spot mjerenje, postoji mogućnost da vam je centralni dio fotografije, ekrana baš u nekom svijetlom djelu (pozadini) te fotoaparat izmjeri taj dio kao referencu – te time podeksponira cijelu fotografiju.

Objasnimo u par rečenica načine mjerenja svjetla.

Točkasto mjerenje (Spot Metering, Partial Metering)

Kod mjerenja svjetla u ovom režimu fotoaparat uzima samo jednu ćeliju u to onu koja se nalazi oko točke fokusa. Dakle, mjerenje se odvija samo na tom dijelu dok se ostatak svjetlosne priče ignorira. Ovo mjerenje je praktično pri snimanju recimo ptica ili nekih drugih malih subjekata gdje nam je bitno da samo taj jedan dio bude dobro izmjeren, a ponekad je poželjno da ostatak fotografije bude, recimo, previše taman.

U vašem slučaju vi bi trebali izmjeriti svjetlo samo na licima djece, odnosno djeteta koristeći upravo spot mjerenje. U tom slučaju dobivate dobro eksponirana lica, odnosno djecu, dok će vam ostatak fotografije u vašem slučaju biti previše eksponirani.

Kako se točka fokusa nalazi u sredini slike, a neki fotoaparati nemaju opcije pomicanja fokusne točke, onda je potrebno nakon mjerenja svjetla pomoću tipke AE-L (zaključavanje izmjerenog svjetla) isto i zaključati, nanovo kadrirati sliku, da vam recimo klinci nisu baš u centru, nego ih možda želite sa strane u nekom zlatnom rezu.

Spot mjerenje – aparat očitava uvjete svjetla samo u centralnom dijelu oko fokusne točke.

Centralno mjerenje (Center-weighted Metering)

Najlakše je ovo mjerenje opisati kao malo ‘veće’ područje od Spot područja mjerenja. Dakle sve ostaje isto kao kod Spot mjerenja, samo fotoaparat kao referencu uzima malo veće područje od točke fokusa.

Centralno mjerenje – dakle u obzir mjerenja fotoaparat uzima malo veću površinu slike

Matrix mjerenje

Pri ovom mjerenju fotoaparat si sliku dijeli na nekoliko zona te unutar svake mjeri svjetlo. Na kraju na osnovu izmjerenog svjetla u svakoj zoni uzima neku srednju vrijednost. Na tu srednju vrijednost dodaje još vrijednost zone u kojoj se nalazi točka fokusa, koja ima ujedno i prioritet.

Svaki proizvođač ima svoju formulu daljnjeg izračuna svjetla. Nikon primjerice podatke o svjetlu čak uspoređuje s bazom podataka tisuća slika kako bi dobio ispravan izračun ekspozicije.

Matrix mjerenje – fotoaparat mjeri sve zona na fotografiji, uzima srednju vrijednost i dodaje kao prioritet zonu oko fokusa.

Da rezimiramo, vaša fotografija će biti osvijetljena prema izmjerenoj vrijednosti u crvenom područja (na fotografijama) stoga sukladno tome odaberite traženi režim mjerenja svjetla

Dakle, procedura u vašem slučaju je slijedeća: Stavite mjerenje svjetla na Spot metering, u centralnom dijelu izmjerite svjetlo na licima vaših klinaca i fokusirajte (pritisnite okidač do pola), nakon toga pritisnite tipku AE-L (AF-L) i kadrirajte sliku po želji, pritisnite okidač do kraja za okidanje.

To su tri osnovna načina mjerenja svjetla. Njima, spomenimo i to, na fotoaparat ne utječemo nikako drugačije već na način da upravo rezultatima mjerenja svjetla utječemo na duljinu ekspozicije, otvor blende te ISO vrijednost (ako smo u potpunom automatskom modu). To isto možemo i ručnim postavkama, ali će se sve bazirati na pokušajima i pogreškama dok ne dobijemo traženu fotografiju.

Nekad, u vrijeme analogne fotografije, odnosno kada aparati nisu imali ugrađeni svjetlomjer, fotografi bi koristili vanjski svjetlomjer te na osnovu njega određivali ekspoziciju i željenu osjetljivost filma.

Jedan od drugih načina, a koji ste već i spomenuli jest korištenjem dodatnog svjetla pa tako i bljeskalice. S time da je rezultat ugrađene bljeskalice upravo ono što ste i sami opisali – plastičnost i ravnomjernost. Nije ugodno za oko.

Još jedna metoda koja mi pada napamet, ali u vašem slučaju je praktički neizvediva jest korištenje takozvane HDR tehnike, odnosno snimanje triju različitih ekspozicija te kasnije stapanje u jednu u nekom od grafičkih aplikacija na računalu.

Za kraj bih samo napomeno da je fotografiranje u takozvani “kontraliht” vrlo teška disciplina u fotografiji te je mnogi fotografi izbjegavaju jer ne daju dobre rezultate, osim ako želimo namjerno raditi s svjetlom u pozadini.

U nekim krugovima čak se i spominje da je takva fotografija neispravna, odnosno tehnički nije dobro odrađena. No, s time se nikako ne slažem jer ipak svatko od nas ima svoju viziju fotografije u glavi.

Stoga vaš problem je najvjerojatnije u načinu mjerenja svjetla. Pokušajte odraditi isti kadar, isti izvor svjetla u režimu Spot mjerenja, Matrix režimu te režimu Centralnog mjerenja svjetla.
Imajte također na umu da je i dinamički raspon vašeg fotoaparata, odnosno senzora na njemu dosta mali tako da on nije u tehničkim mogućnostima prikazati ispravno fotografiju s toliko različitih svjetlosnih elementa.

Nabavkom Nikona D7000, ta će vam se dinamika povećati. No i njegov je raspon daleko od dinamičkog raspona ljudskog oka.

Stoga pokušajte za početak sa Spot mjerenjem, a kasnije i s promjenom točke s koje fotografirate, neka jaki izvor svjetla ide vama u korist, odnosno neka bude iza vas. Tko zna, možda nije ni daleko da napravite razmještaj u dnevnoj sobi :)

U nastavku sam uhvatio nekoliko fotografija iz svoje dnevne sobe koristeći različita mjerenja svjetla. Jeli nešto slično i kod vas?

Matrix mjerenje – fokusna točka je na sredini fotografije
Matrix mjerenje – fokusna točka je negdje na sredini biljke. Fotografija je mrvicu svjetlija s obzirom na prethodnu
Centralno mjerenje – sredina fotografije
Spot mjerenje – fokusna točka je na listovima biljke, koji su ujedno pravilno eksponirani. Iza prozora je sve previše eksponirano.
Spot mjerenje – fokusna točka je na nebu/oblacima. Vanjski dio slike je ispravno eksponirani dok je interijer pod eksponirani.
Spot mjerenje – fokusna točka je u centru fotografije i korištena je bljeskalica.