Fotografija govori više od tisuću riječi (22)

Praktički odmah nakon što se pojavila fotografija, počinju rasprave o tome koliko je riječ o novom obliku samostalne umjetnosti. Ubrzo je zaključeno: da, fotografija se može smatrati i umjetnošću, a ne samo registracijom zbilje. To je međutim samo jedan vid problema...

Fotografija u kontekstu umjetnosti

Praktički odmah nakon što se pojavila fotografija, počinju rasprave o tome koliko je riječ o novom obliku samostalne umjetnosti. Ubrzo je zaključeno: da, fotografija se može smatrati i umjetnošću, a ne samo registracijom zbilje. To je međutim samo jedan vid problema.

Možemo se također upitati, zašto fotografi žele biti umjetnici. Krije li se u tome narcisoidna potreba za potvrđivanjem, možda ponos da su i oni uključeni u klub priznatih umjetnika, što god to značilo?

Zaključno i fotografi stvaraju slike, kao likovni umjetnici, pa zašto se i o njima nebi moglo govoriti kao o genijalcima?

I kad sada krene rasprava o svim tim pitanjima, pojavljuje se pojam stroja. U fotografiji koja je praktički nezamisliva bez tehnike, mnogi smatraju da veliki dio posla određuje mehanika i optika, a zatim kemija. Za one koji tako razmišljaju, izražavanje svjetlom i bojom, primjerice, kao da ne postoji.

Sljedeće, reći ćemo rano viđenje fotografije bilo je u tome da su se fotografirali motivi, najčešće inscenirani koje su paralelno slikali likovnjaci, kao što su povijesna događanja, život u haremu, idile sa seljacima ili ribarima i slično, sada masovno i u malim formatima, te u crnobijeloj tehnici. Govorilo se o umjetnosti za mase.

Što je ljude privlačilo da gledaju takve fotografije?  To je sasvim sigurno erotska komponenata, odnosno romantični ugođaj, uživanje u nedirnutoj prirodi, u zdravom seoskom životu, idili.

Danas na takve fotografije gledamo kao falsifikat, nešto što se nekad doživljavalo kao pozitivno, sada se smatra pretvaranjem, jednom vrstom karnevalske svečanosti.

Pojavom većih formata i prvih tragova boje, fotografija se seli u sobe, na zidove. Mogli bi reći da na stanovit način postaje konkurencija likovnjacima.

I tu dolazi do preokreta, do uzajamnih utjecaja. Umjetnost posuđuje od fotografije, a fotografija se inspirira likovnošću na svoj način, pomoću svojih izražajnih sredstava.

Boja je sljedeći čimbenik koji je puno toga izmijenio. Naime, poznato je da boju povezujemo s emocionalnim reakcijama. Kad boje nema, izražajnija je emocionalna distanca i promatrač fotografije doživljava na drugačiji način, uočavajući formalne estetske kvalitete slike.

Fotografija razvija svoju ikonografiju koja više nije ovisna o inspiracijama iz slikarstva. Slike kojima smo danas okruženi, mogli bi reći na svakom koraku, primjerice reklame svih vrsta, inspirirane su poglavito fotografijom i filmom, a ne više akademskom likovnom umjetnošću.

Krešimir Mikić