Fotografija govori više od tisuću riječi (19)

Neke se fotografije duboko utisnu u našu svijest. Primjerice snimak vijetnamskog vojnika koji je usmjerio svoj pištolj na zarobljenika nije moguće zaboraviti. To je fotografija koja upečatljivo prikazuje ratne strahote. Različiti popratni tekstovi koji su se pojavljivali uz nju dali su joj različito tumačenje.

Fotografije koje se ne mogu zaboraviti

Neke se fotografije duboko utisnu u našu svijest. Primjerice snimak vijetnamskog vojnika koji je usmjerio svoj pištolj na zarobljenika nije moguće zaboraviti. To je fotografija koja upečatljivo prikazuje ratne strahote. Različiti popratni tekstovi koji su se pojavljivali uz nju dali su joj različito tumačenje.

Ovdje nećemo govoriti o tome, kako su kroz povijest politički moćnici ili medijski manipulatori mijenjali značaj pojedinih fotografija, sve u u nastojanju kako bi postigli politički željeni sadržaj.

Sjetimo se i sličnih primjera, poput:

  • gljiva iznad Hirošime
  • portret Che Guevare
  • Armstrong korača Mjesecom
  • atentat na Johna F. Kennedyja
  • Česi ispred tenkova Crvene armije
  • Brandt kleči u Varšavi, i još mnogih drugih.

 

To su fotografije koje se neprestano prikazuju (izlažu), jer predstavljaju prikaz neke društvene, povijesne prekretnice.

One su proživljena, dokumentirana povijest i mogli bi reći da je naše sjećanje na njih toliko vitalno, kao i sjećanje na neki stvarni životni događaj.

Veliki je značaj tako snimljenih događaja, jer oni nikako nisu samo izvanjska zabilježba, već su u isto vrijeme i nositelj značenja fotografiranog. Takve fotografije mogu prikazati više od samog stanja stvari, one mogu sadržavati neko „dublje“ značenje, vizualizirati asocijacije, metafore i simbole.

Mogli bi sada raspravljati i o tome kako se primjerice i reklamna fotografija u dobrim časopisima zasniva na osmišljenoj kombinaciji seksualnosti i životne grubosti u kojoj se odjednom na susjednoj stranici pojavi „čisti“ i prijateljski svijet prepun „željenih“ proizvoda.

Ako pak govorimo o socijalnoj fotografiji, ikonom se smatra Migrant mother Dorothee Lange, fotografija koja se kasnije pojavila u različitim kontekstima, pa i reklamnim (?). Neki su taj snimak uspoređivali sa slikama Bogorodice i djeteta. Upravo je ova fotografija dokazala da ljudi bolje razumiju život siromašnih kad ga vide na fotografiji nego što to shvaćaju čitajući neki tekst. Moć fotografije je velika. Stoga u ovoj i brojnim sličnim fotografijama pronalazimo i dodatni cilj: političko djelovanje.

Patnja, nevolja i siromaštvo putem fotografije pobuđuju izravnije sažaljenje nego preko teksta. Nevolja i siromaštvo su stanja, kao što su to bolest, očaj i ranjavanje, no o tome nešto više sljedeći puta.

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić