Fotografija govori više od tisuću riječi (14)

Fotografija snimljena na plaži, na kojoj smo odmorni, sretni, opušteni, lijepi, ne ocrtava samo ugođaj ljetovanja, već svjedoči i o našem izgledu. Kao da izgledamo ljepše…

Kako izgledam na fotografiji?

Fotografija snimljena na plaži, na kojoj smo odmorni, sretni, opušteni, lijepi, ne ocrtava samo ugođaj ljetovanja, već svjedoči i o našem izgledu. Kao da izgledamo ljepše…

Ljepota lica i tijela je u društvenom životu od velikog značaja. I ne samo onda kad se bira životni partner. U mnogim socijalnim situacijama lijepi ljudi imaju prednost. Neke su znanstvene ankete provedene među mladima, pokazale da 65% njih smatra da je to točno. Naveli su, da u slučajevima kad su na fotografiji „ispali“ loše, snimke su uništili.

Govori se o fotogeničnosti osobe (o čemu smo već pisali u ovim kolumnama). Pri tome se misli da ljudi na fotografijama izgledaju ljepše, nego u zbilji. Svakako je riječ o činjenici, da su ljudi najčešće snimljeni frontalno, a tako se baš uvijek u životu i ne vide.

Moramo biti svjesni da mnogi ipak smatraju da na fotografijama izgledaju lošije. Po njihovom mišljenju ljepši su u zbilji ili u ogledalu. No, ako je fotografija uspjela, tada su oduševljeni.

Posebice danas, iako je toga bilo uvijek, ljudi uče kako na fotografiji djelovati što ljepše. Mnogi uče ono što bih nazvao fotografskom mimikom. Promatranje fotografija na kojima smo dobro „uhvaćeni“, usko je povezano sa snažnim emocijama. Uočeno je da se ljudi i te kako dobro sjećaju fotografija na kojima po njihovom mišljenju izgledaju jako loše po ili pak vrlo dobro. Tada analiziraju dio po dio tijela, kako je snimljen.
Fotografija graniči s egzibicionizmom, pa tako neki „lijepi“ ljudi svoje slike drže čak na zidovima kupaonice i slično.

Kako prići osobi aparatom? Neki fotografiraju uvijek iz udaljenosti kako bi se održala socijalna distanciranost, pri čemu se misli na spontanost, kao rezultat „skrivenog aparata“. To je rijetko uspješan pristup, jer jednostavno nedostaje neposredni kontakt snimatelja i snimane osobe iako mu se ne može negirati realističnost.

Puno toga ovisi o modi, o načinu kako se ljudi prezentiraju na fotografiji, koji položaj zauzimaju, smiju li se ili ne, djeluju li tipično ili osebujno. Postavlja se međutim pitanje koliko mi to gledamo opuštenu mirnoću lica, tako rijetku na većini fotografija?

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić