Fotografija govori više od tisuću riječi (12)

Kao što je to moguće kod likovne slike, tako se može i u fotografiji mijenjati nečiji izgled. Man Ray je govorio o tome, što očekuju fotografirane osobe: „…ustanovio sam da su muškarci puno „teži“ kao modeli od žena. Dok su one bile zadovoljne ako su na fotografijama izgledale mlađe, ljepše i simpatično, muškarci su bili zahtjevniji jer su od fotografija očekivali da prikaže njihovu inteligenciju, autoritativnost i seksualnu privlačnost…“

Manipulacija izgledom uz pomoć fotografije

Kao što je to moguće kod likovne slike, tako se može i u fotografiji mijenjati nečiji izgled.

Man Ray je govorio o tome, što očekuju fotografirane osobe: „…ustanovio sam da su muškarci puno „teži“ kao modeli od žena. Dok su one bile zadovoljne ako su na fotografijama izgledale mlađe, ljepše i simpatično, muškarci su bili zahtjevniji jer su od fotografija očekivali da prikaže njihovu inteligenciju, autoritativnost i seksualnu privlačnost…“

Svaki fotograf dobro zna kako će rabeći fotografska izražajna sredstva i fotografsku tehniku postići da osobe željeno izgledaju.

Primjerice kod fotografiranja osobe u krupnom planu iz blagog donjeg rakursa, vrat i brada, ako je osoba blizu objektiva, izgledaju veći, nego što su to u zbilji. Tada se govori o perspektivnim deformacijama. Širi vrat i veća brada pripadaju znakovima muške ljepote lica, odnosno markantnosti izgleda. Stvara se dojam muške čvrstoće. Sjetimo se samo, da su tako često snimani političari. Za propagandne svrhe u razdobljima diktature političari se fotografiraju upravo iz te pozicije, primjerice Lenjin.

Frontalno fotografiranje širokokutnikom povećava nos i postiže se , rekao bih klaunovski, odnosno karikaturalni izgled. Čista suprotnost tome je fotografiranje uskokutnikom (teleobjektivom). Sve je zbijeno jedno na drugo, pa tako i dijelovi tijela, odnosno lica. Povećava se frontalnost, sve izgleda nekako zadovoljavajuće, posebice ako se rabi portretni uskokutnik.

Kod ljudskog lica uvijek su presudne oči. One pri prikladnom svjetlu mogu izgledati diabolički, ali i lijepo, odnosno erotično. Svjetlo sa strane može istaknuti svijetle oči, što sugerira zdravlje, ali i otvorenost osobe. Filtrima se mogu mijenjati boje očiju, povećavati ili smanjiti intenzitet boje.

Ljudsko lice ponekad karakterizira stanovita nesimetričnost, što se može „korigirati“ također svjetlom. Svjetlom se lice može uklopiti u ambijent ili od njega odvojiti, izolirati.

Difuzno svjetlo je jednolično,manje plastično, dok direktno stvara sjene, a što licu na fotografijama daje markantnost.

Neoštrine u slici prikrivaju nečistoće i nepravilnosti na licu. Koža djeluje glatko i zaobljeno, a time i mlađe. Međutim, važno je uvijek da su oči oštre.

Veći omjer kontrasta svjetla na licu, uvijek doprinosi tome, da lice izgleda izražajnije i više muški.

Govoreći o ovim samo nekim pristupima, treba reći da nije samo svjetlo taj čimbenik koji određuje izgled lica na fotografijama, nego za to može biti važan i pokret glave, zaokretanje i traženje nekog najoptimalnijeg položaja…

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić