Fotografija govori više od tisuću riječi (11)

Kako bi pristupili ovoj temi, potrebito je nešto reći o fotogeničnosti, pojmu koji se dosta rabi u svakodnevnom životu, čim je o fotografiji riječ. Pri tome mislimo na to kako su neke osobe na fotografijama, a to se može odnositi i na prostore, predmete, vizualno izražajnije od drugih. Kao da ti motivi na fotografijama izgledaju domljivije, ljepše, posebno...

Izraz i ljepota ljudskog lica

Kako bi pristupili ovoj temi, potrebito je nešto reći o fotogeničnosti, pojmu koji se dosta rabi u svakodnevnom životu, čim je o fotografiji riječ. Pri tome mislimo na to kako su neke osobe na fotografijama, a to se može odnositi i na prostore, predmete, vizualno izražajnije od drugih. Kao da ti motivi na fotografijama izgledaju domljivije, ljepše, posebno…

Pogrešna je tvrdnja po kojoj se misli da je dostatno imati lijep prizor i osobu, odnosno motiv i da je to automatski i uspjeh neke fotografije. I te kako je bitno umijeće fotografa, stvaranje optimalnih uvjeta za fotografiranje i dobivanje u konačnici takvog rezultta.

Ljudsko lice može biti bolje ili lošije pogođeno, biti ljepše ili manje ljepše. Još je slavni portretist Disderi 1862. godine napisao:“ Odakle se javlja pojava da isto lice na različitim fotografijama, poprima različite karakterne osobine, jednom kao ljepotica, a na drugoj slici, kao neka zločesta osoba.? “

Ljudsko lice nosi niz informacija. Paradoksalna je činjenica, da gledamo vanjštinu, dakle lice, a čini nam se kao da vidimo ljudsku unutrašnjost, ljudsko raspoloženje, emocije. Svakom fotografu je najvažnije stvoriti osjećaj dobrog rasploženja, smijeha, radosni ugođaj. Stoga iz te želje nastaje zamolba osobi ispred aparata, da se nasmije. To je i praktični problem zjenica za koje je važno da se tijekom fotografiranja što više otvore, (jer inače umjetno svjetlo ih upravo zatvara), jer otvorene zjenice su znak veselja.

Svako drugačije emocionalno stanje na fotografiji, primjerice tuga, također spada u fotografsko umijeće, kako ju prozivesti, izazvati i onda fotografski zabilježiti. Fotograf mora biti ujedno zabavljač, slušač, redatelj, glumac…

Ponekad će tako zamoliti model da ispriča neki vic, prikrivati će da fotografira (metoda skrivene kamere), izvoditi će prije okidanja neke smiješne pokrete, i tako dalje. Rezultat će biti očekivan ili neočekivan, ovisno o tome u kojem se trenutku fotografiralo.

Pojmovi koji se najčešće vežu uz uspješan portret su mladost, zdravlje, muškost, ženstvenost. Snimane osobe žele upravo izgledati tako. I to se događalo od početaka fotografije. Upravo stoga od najranijih dana postoje razne intervencije, od retuša do današnjeg fotošopa. U istu svrhu rabi se šminka, namješta svjetlo, fotografira s mekocrtaćima. Postoje sheme, primjerice za ljudsko lice, spomenimo dječje, koje karakteriziraju velike oći i mali nos. To kod promatrača automatski stvara osjećaj nečeg slatkog i atraktivnog, nježnog.

Ozbiljna znanstvena istraživanja, međutim, pokazala su da je dosta dvojbeno izjednačavati ljudsko lice i karakterne osobine, što je i izašlo iz mode. Na kraju ovog članka, citirao bih još jednog velikog fotografa Mana Raya koji je rekao: „…moje dugo bavljenje ljudskim licem, dovelo me do spoznaje, da nitko ne izgleda takvim, kakav je stvarno…“

Misao, vrijedna razmišljanja.

Krešimir Mikić

(nastavak slijedi)