EV: što je i čemu služi

Jedno od temeljnih fotografskih pitanja glasi: kako odrediti brzinu zatvarača i veličinu otvora zaslona objektiva za postizanje optimalne ekspozicije?

Odgovor može biti jednostavan: svjetlomjerom.

No što ako nemamo svjetlomjer, a željeli bismo snimiti dugu na čistom pozadinskom nebu?

Kod takva će nam slučaja dobro doći poznavanje pojma “ekspozicijska vrijednost” (eng. exposure value) koji označavamo kraticom EV. Neki autori za precizniju definiciju ekspozicijske vrijednosti uvode i pojam “vrijednost svjetline prizora” (od eng. light value, luminance, kratica LV), no u svrhu pojednostavljenja, u ovom članku bavit ćemo se samo pojmom ekspozicijske vrijednosti čije je uvođenje u fotografsku praksu imalo za cilj pojednostaviti namještanje ekspozicijskih parametara: brzine zatvarača i otvora zaslona objektiva.

Temeljni princip EV-a

Zasigurno ste se susreli s ovom kraticom čitajući upute za rukovanje vašim fotoaparatom, pregledavajući milijune stranica na internetu koje se bave fotografskom problematikom i sl.

EV jest u uporabi u fotografskoj praksi od 50-ih godina prošlog stoljeća, a odnosi se na sve kombinacije otvora zaslona objektiva i brzine zatvarača koje će dati istu količinu svjetla na filmu ili osjetniku slike digitalnog fotoaparata (senzoru) kod iste svjetline prizora koji se fotografira. Namjera izumitelja bila je izraziti moguće kombinacije jednim brojem koji bi bio pokazatelj neke svjetlosne situacije: primjerice, svjetlosna situacija s 12 EV moći će se na fotografskom mediju sa ISO 100 uspješno fotografirati postavkama zaslona objektiva f/4 i brzinom zatvarača od 1/250s, a svjetlosna će situacija s 15 EV već trebati za isti otvor zaslona osam puta veću brzinu zatvarača (f/4; 1/2000s). Znamo li EV-broj za neku svjetlosnu situaciju, jednostavno je odlučiti se za neku od ekvivalentnih vrijednosti otvora zaslona objektiva i brzine zatvarača, ovisno o tome želimo li “zamrznuti” pokret ili veću dubinsku oštrinu.

EV izražava se cijelim brojem. U praksi ćete se susretati i s manjim vrijednostima, primjerice 1/3 EV te 1/2 EV (kod finijih podešavanja podekspozicije ili nadekspozicije). Jedan interval (stupanj, korak) dvostruko je veća (odnosno manja) količina svjetla, a u engleskom govornom području naziva se još i “stop“.

Pri razmatranju i odabiru kombinacija brzina zatvarača i otvora zaslona objektiva, važno je imati na umu da će pojedini parovi (kombinacije) dati i drastično različitu sliku, kao što je vidljivo u primjerima koji slijede.

Slika 1: Ista količina svjetla pri različitim trajanjima osvjetljavanja filma ili senzora dat će potpuno različitu sliku. I pri promjeni otvora zaslona mogu se dobiti drastično različiti rezultati zbog različitog polja dubinske oštrine (više…).

Tablice, tablice…

Mnoštvo kombinacija brzina zatvarača i otvora zaslona objektiva najzornije nam prikazuju tablice u kojima se vidi odnos svih parametara (u klasičnoj fotografskoj literaturi tablice su vrlo često u uporabi pa ćemo se i mi poslužiti nekima od njih za lakše razumijevanje).

Tablica 1: Kombinacije brzina zatvarača i otvora zaslona objektiva za ISO 100 pri različitim svjetlinama prizora koji fotografiramo. 

Prvi pogled na ovu tablicu vjerojatno će vas zastrašiti, no vanjski izgled vara. Ključno je da će svaka prethodna EV značiti dvostruko manje, a svaka sljedeća EV dvostruko više svjetla.

Za svaku EV, sve kombinacije vrijednosti brzine zatvarača i pripadajućeg otvora zaslona objektiva (f – broj) dat će istu količinu svjetla na filmu ili senzoru, a to zovemo ekspozicija (što možemo izraziti formulom E = I·t, pri čemu je E = ekspozicija, I = intenzitet svjetla i t = vrijeme eksponiranja).

Primjer: Ekspozicija “0” dogovorena je početna EV i definirana je kod osjetljivosti fotografskog medija od ISO 100, a zahtijeva jednu sekundu eksponiranja pri otvoru zaslona f/1. Istu količinu svjetla propustit ćemo na film ili senzor ako je zatvarač otvoren 30 sekundi (1) i ako je otvor zaslona objektiva f/5,6 (2).

Predvidljive svjetlosne situacije

Koje su to vrijednosti ekspozicije za uobičajene svjetlosne situacije?

Odgovor na to pitanje dat će nam sljedeća tablica (tablica 2) na kojoj je popis uobičajenih svjetlosnih situacija s adekvatnim EV za ISO 100:

a. Vrijednosti za direktno Sunce primjenjuju se otprilike dva sata nakon izlaska Sunca i podrazumijevaju osvjetljenje sprijeda. Grubo pravilo jest to da smanjite EV za 1 kod bočnog osvjetljenja, a za 2 kod pozadinskog osvjetljenja.
b. To je otprilike vrijednost koju daje pravilo Sunčano 16.
c. Te su vrijednosti prikladne za fotografije Mjeseca noću, pomoću teleobjektiva ili teleskopa, i Mjesec će onda biti srednjeg tona. Općenito, one neće biti pogodne za fotografije pejzaža koje uključuju Mjesec. Kod pejzažne fotografije, Mjesec je obično blizu horizonta, gdje se njegova svjetlost osjetno mijenja s visinom. Štoviše, pejzažna fotografija obično mora, uz Mjesec, uzeti u obzir svjetlo koje dolazi s neba i svjetlinu prvog plana. S obzirom na sve navedeno, gotovo je nemoguće dati jednu ispravnu vrijednost ekspozicije za takvu situaciju.

Pri uporabi ove tablice pripazite na parametar ISO!

Primjer: EV za fotografiranje duge na čistom pozadinskom nebu pri ISO 100 jest 15. Pri ISO 200, bit će 16, pri ISO 400 – 17, a pri ISO 800, EV će biti 18 itd.

Primjena EV-a

Sustavom EV najčešće se služimo u komunikaciji kad promišljamo uporabu svjetala, pri definiranju i korigiranju podekspozicije ili nadekspozicije na fotoaparatu ili na bljeskalici itd.

Tablica 3: Prikaz načina rada programske automatike (P) kod nekog fotoaparata. Zelena zona prikazuje koje će vrijednosti brzine zatvarača i otvora zaslona objektiva fotoaparat automatski postaviti pri određenim EV. Primjerice, za EV 16, fotoaparat će postaviti neku od sljedećih kombinacija: f/5.6; 1/2000s ili f/8; 1/1000s ili f/11; 1/500s (ili neku međuvrijednost).

 

Slika 2: Pomoću EV možemo definirati i dubinu sjene. Tako ćemo kod fotografiranja s kontroliranom rasvjetom regulirati odnos glavnog i dopunskog svjetla koji može biti primjerice 1:1 (1) ili 1:2 (2) ili 1:3 (3) itd. Odnos između svjetla i sjene može, naravno, biti i manji od cijelog intervala, primjerice 1:0,3.

 

Slika 3: Kod fotoaparata sa svjetlomjerom uobičajena je kontrola podekspozicije i nadekspozicije. Kontrola se obavlja pomicanjem regulatora za potrebnu vrijednost. Kod podekspozicije, potrebno je povećati unos svjetla, primjerice za +1EV (kako bi se posvijetlila previše tamna područja), a kod nadekspozicije, potrebno je smanjiti unos svjetla, primjerice za -2EV, kako bi se potamnila presvijetla područja fotografije.

 

Slika 4: I dinamički raspon nekog fotografskog medija također možemo izraziti brojem EV. Tako će neki digitalni fotoaparati biti uspješniji u zabilježbi velikih raspona EV-a, primjerice 16,5 EV kao što je to u gornjem primjeru (1). Fotografiramo li takav prizor fotoaparatom čiji senzor slike ima dinamički raspon od 10EV (2 i 3), morat ćemo izabrati između dviju mogućnosti:

  1. dobro snimljene sjene i preeksponirani svijetli dijelovi (slika 5 – 1) ili
  2. dobro snimljeni svijetli dijelovi i velike crne plohe zatvorenih sjena bez detalja (slika 5 – 2), kao što prikazuju primjeri na slici 5.

Fotoaparat koji može uspješno zabilježiti 8 EV imat će još više problema sa svjetlosnim situacijama čiji je dinamički raspon veći od 8 EV (slika 4 – 4) dok će fotoaparat s 14 EV (slika 4 – 5) moći uspješno svladati veliku većinu uobičajenih svjetlosnih situacija s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Trik koji primjenjujemo na fotografiranje situacija koje naš fotoaparat ne može zabilježiti u potpunosti jest podešavanje ekspozicije kako bi se uspješno zabilježilo ono što nam je važno i pritom se odričemo onoga što naš fotoaparat ne može zabilježiti. Drugi trik jest tzv. HDR-tehnika kojom se od više fotografija radi jedna kompozitna (ova tehnika najuspješnije se primjenjuje na motivima koji su nepomični). Više o tome saznajte ovdje.

 

Slika 5: Fotografije s različitim postavkama za prizor čiji dinamički raspon nadilazi sposobnost fotografskog medija da zabilježi jako svijetle i jako tamne detalje prizora koji fotografiramo.

Zaključak: Navedeni primjeri pokazuju kako su ekspozicijske vrijednosti našle široku primjenu u fotografskoj praksi te koliko nam pojednostavljuju komunikaciju u svakodnevnom radu s fotoaparatima, svjetlomjerima, bljeskalicama itd.

Pravilna primjena i razumijevanje termina EV pomoći će nam u komunikaciji na fotografskom setu ili, primjerice, kad pojašnjavamo što smo poduzeli kako bismo dobili neki fotografski rezultat, kako smo gradili rasvjetu i sl.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *