Dvije izložbe u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu

U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, u petak, 5. listopada, u 19 sati, otvaraju se dvije izložbe: samostalna izložba fotografija Igora Blagonića ‘Transkripti kovina’ i izložba objekata/ instalacija Refika Salijia Fikoa: Kopat a ne krepat. Izložbe će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky.

Fotografija, u pristupu Igora Blagonića, dramatičnost dobiva izborom izreza. Planovi, plohe, linije na radovima u optimalnoj su komunikaciji sa formatom. Čvrsta kompozicija, bogatstvo tonskih gradacija, smisleno zamućivanje, solidno uvećanje, pojavljuju se kao bitne karakteristike izložbenog projekta. Sasvim realistični motiv dobio je autorstvo vrsnim kadriranjem. Pred sobom imamo kompozicije na rubu apstrakcije ali ostajemo vezani za motiv. Očito je da autor ovisi o figurativnom obliku i da ga ne želi prikriti. Ne odlučuje se za potpuno apstrahiranje prepoznatljivog detalja.

Približavanjem okulara dana je nova dimenzija nečemu što obično ne primjećujemo. Vizualne osobine metalnih predmeta u autorovom objektivu mijenjaju značenja. Tako zarđali vijak postaje parafraza jabuke na stolu, dio mrtve prirode ili pejzaža. Od lanca ili držača mašine dobivamo ideju čipke. Poneki rad nosi oznaku materijalnosti motiva ali uz to i njegovu promjenjivost, nestalnost. Autoru je važna igra oblicima i vizualne asocijacije smisla. Mi prepoznajemo oblike koji u autorovoj interpretaciji postaju neka nova realnost. Iz teksta Eugena Borkovskog

Igor Blagonić rođen je 1981. godine u Puli. Završio studij elektrotehnike. Osnivač je i aktualni predsjednik Udruge mladih Pagubice, općina Cerovlje. Inicijator je i organizator mnogih kulturnih i zabavnih manifestacija. Fotografijom se intenzivno bavi od 2008. godine. Član Društva likovnih stvaratelja Pazin i Udruge fotografa Istre. Izlagao na brojnim izložbama. Nagrađivan nekoliko puta. Živi i radi u Istri.

Uočavanje odsluženih predmeta Refik Fiko Saliji doživljava kao izbor materijala za promišljanje. Nastavak njihovih funkcija, potragu za novim skladom, on ostvaruje bizarnom kombinatorikom. Proces postaje igra a igra je jedan od osnovnih fenomena ljudskog postojanja. Igra može biti namjerna, spontana, neophodna. Ona nam često otvara nove vizure i tjera ka hrabrosti koju smo imali u djetinjstvu. Umjetnik poštuje samozadani kanon koji bi ukratko mogao glasiti: igrati se sa svime što mu dođe pod ruku. To mogu biti predmeti i situacije. Ovim oblikovnim igrama zamijenjena je funkcija a time i smisao predmeta. Izbor i konfrontacija materijala govori o slobodi pristupa kreativnom činu. Još jednom se potvrđuje da u svijetu suvremene umjetnosti tehnologija ili materijal ne označava status djela.
Pred nama je razvoj misli od uočenog preko maštovitog dooblikovanja a ponegdje do postizanja nivoa simbola. Većina predmeta su objekti, instalacije što odaje autorovu sklonost trodimenzionalnom oblikovanju, skulpturi. Projekt nudi dva razmišljanja: pored očitog sarkazma prema suvremenom društvu tu prepoznajemo upozorenje na ekološku zapuštenost naših svijesti. Ovdje je na individualnoj ravni izgovoren svojevrstan apel masovnoj kulturi. Uz to problematizirano je i etnografsko nasljeđe jer većina ovih manipuliranih predmeta pripada agrarnoj baštini. Autor je svjestan da estetski kriteriji zrelog kapitalizma više ne mogu odrediti ili nametnuti što je realno ispravno ili lijepo. Dostupno je sve više informacija uz sve manje značenja. Uživanje i prekomjerna potrošnja, odnosno hedonizam kao rješenje ne donosi istinsko ispunjenje. Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju uznemirenu estetiku: svijeta koji emitira višak predmeta i drugog života odbačenog artikla. Objekt nastao od nađenog i običnog predmeta, uklopljen u asamblaž Refika Salijia, dobiva sociološku notu značajniju od značenja kad je predmet bio nov. Intervencije su ponekad u dosluhu sa idejom inicijacije koja u rezultatu funkcionira kao uprizorenje. Rezultati su samodostatne likovne činjenice. iz teksta Eugena Borkovskog

Refik Saliji Fiko rođen je 1952. godine u Makedoniji. Likovnim oblikovanjem bavi se jako dugi niz godina. Njegov rad karakteriziraju ready made objekti, obrade alata starih zanata i tradicionalnih zanimanja te odbačenih predmeta. Samostalno i kolektivno svoja likovna promišljanja i performance prezentirao u Grožnjanu, Poreču, Puli, Rijeci, Zagrebu te u Italiji. Surađivao sa Muzejom suvremene umjetnosti Istre. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja Živi i radi u Poreču. (culturenet.hr)