Duga ekspozicija u pejzažnoj fotografiji (1)

Fotografi se na različite načine snalaze da statične pejzažne fotografije učine dinamičnijima. Kako uporaba ND filtara za produljenje ekspozicije pri istom otvoru zaslona može pri tom pomoći saznajte u ovom blogu Filipa Lučina.

Često se kaže da je fotografija hvatanje trenutka, zamrzavanje akcije, bilježenje događaja u na fotografski medij u trenutku u kojem se dogodio. Ta se premisa može odnositi također na pejzažnu fotografiju.

No, kako su pejzaži često relativno statični, fotografi se na različite načine snalaze da pejzažne fotografije budu dinamičnije. Osim tri dimenzije koje nam dobra fotografija pejzaža može dočarati, dodajemo i četvrtu, vrijeme. Zbog toga će se često koristiti duga eskpozicija, iako možda za trenutne svjetlosne uvjete nije potrebna. No, produžavanjem ekspozicije fotograf će nam dočarati kretanje oblaka po nebu, neprestano razbijanje valova o obalu ili pak vjetar iznad žitnih polja za vrijeme ljetne oluje.

U ovom članku usredotočiti ću se na uporabu ND filtara, odnosno filtara neutralne gustoće i ponajviše na različite primjere uporabe istih da bi se dobile umjetničke pejzažne fotografije.

Pod dugom ekspozicijom smatram ekspoziciju trajanja od 10 sekundi i više.

ND filtri

Neutralna gustoća (eng. neutral density) znači da filtar propušta svjetlo bez da mu mijenja boje, no za određeni faktor smanjuje količinu svjetla koje kroz njega prolazi. Filtri mogu biti navojni, ili pak pločice koje se montiraju na za to predviđene držače.

Obično su u faktorima 2, 4, 6, što će reći da smanjuju količinu svjetla koja kroz njih prolazi za jednu, dvije ili tri blende. No, također ima i ektremnijih primjera na koje ću se ja više fokusirati, a koji smanjuju količinu svjetla za šest ili čak 10 blendi(!), pa će vam se tako, koristeći potonje, ekspozicija za sunčanog dana s npr. 1/250 sekunde produžiti na čak 10 i više sekundi.

S desne strane se zorno vidi koliko 10x ND filtar smanjuje količinu svjetla koje prolazi kroz njega.

Odabir ND filtra za ultraširokokutne objekive

Ako kupujete navojni filtar, treba pripaziti da je dizajniran za ultraširokokutne objektive (10 – 24mm na APS senzoru ili 14 – 24 na senzoru pune veličine). Na filtru obično piše SLIM. Filtar ima tanki nosač kako na naširem kraju objektiv nebi ulovio rubove filtra koji bi vinjetirali sliku (tamni obrub).

Ovakvi filtari obično su u cijenovnom rangu od stotinu ili više eura. Na E-bayu ćete često naći višestruko jeftinije filtre. Isplati li ih se kupiti? Ti filtri će često stvarno smanjivati prolazak svjetla za onaj faktor za koji su i deklarirani, no često će i promjeniti boje na fotografiji. Ukoliko ćete uglavnom raditi crno bijele fotografije, onda se možda i isplati raditi s njima, ukoliko pak želite realno prenijeti boje, bolje ih je izbjegavati, jer, ušteda novaca neće uštedjeti vrijeme koje ćete provesti pred računalom prepravljajući boje na fotografijama. Također, treba pripaziti da su stvarno “mršave” verzije tj. da im debljina metalnog okvira nije prevelika.

Ukoliko kupujete pločice, također trebate paziti na veličinu pločica. Najmanje odmah zaboravite. Najmanja veličina koju za ove objektive možete koristiti je 84×84 mm (ovisno o prozivođaču). No, tada ćete moći koristiti samo jedan filtar, tj. pločicu i držač filtera koji će biti prilagođen za široki kut ili pak ćete ručno modificirati onaj klasični da vam opet ne bi ulazio u u rubove kadra.

Preporučljivo je nabaviti veće držače i pločice, veličine 100×100 mm, koje su naravno skuplje, ali omogućuju vam više slobode u korištenju različitih filtara. Cijena pločica naravno ovisi o faktoru smanjenja propusnosti, veličini pločice i naravno proizvođaču.

Što odabrati, navojne filtre ili pločice?

Teško je decidirano reći je li jedan sistem bolji od drugog. Često je odabir baziran na dostupnosti samog filtera, a ne na nekim drugim razlozima. Koristeći prilagodne prstene i jedan i drugi sistem možete koristiti na više objektiva, no kad treba koristiti više filtera od jednom, smatram da je sistem sa pločicama nešto bolji. Naime, navojni filtar ćete vjerojatno kupiti u točno onom promjeru koja odgovara vašem objektivu (to je obično 77mm), no kako kod pejzaža često imamo veliki kontrast između neba i zemlje, vjerojatno ćete poželjeti koristiti i nekakav gradacijski ND filter (GND) koji će u 99% slučajeva bili pločica. Tada imate opciju da na navojni filter dodate držač pločastih filtera sa čime ćete smanjiti vidni kut (cca sa 10 na 15mm (na manjem (crop) senzoru)), ili pak da vaš filter jednostavno rukama držite ispred filtera, što će vam omogućiti da ostanete na najširem dijelu vašeg objektiva, no stvorit će nove probleme. Iako je držanje gradualnih ND filtara rukom ispred objektiva metoda koju često koristim, nisu svi spremni to raditi sa filtrima koji su koštali nekoliko stotina kuna.

Kupite li najmanji sistem pločica koji vam može poslužiti na vašem širokokutniku, opet ste prisiljeni imati samo jedan filtar montiran na objektiv, želite li fotografirati na najmanjoj žarišnoj duljini vašeg objektiva.

Procedura za korištenje dodatnog GND filtra u tom slučaju je ista kao i sa navojnim filterom: žrtvovati nešto širine ili pak držati dodatni filter rukom. No, jedna stvar ide u prilog pločastim filtrima: njihova lakoća stavljanja odnosno micanja filtara ispred objektiva. Naime, ako koristite filtar koji ima veliki faktor skidanja svjetla, često će vam se dogoditi da vam aparat neće moći fokusirati. Pretpostavljam da je lako zamisliti da je lakše malo povući pločicu u stranu nego skidati pa ponovno stavljati navojni filtar za svaku ekspoziciju.

Treba napomenuti da se kod pločastih filtara ponekad javljaju problemi refleksija kad se sunce nalazi pod određenim kutem prema objektivu. Kod pločastih filtara često sam ručno morao stvarati sjenu da ne bi došlo do refleksije koja se manifestira kao svjetle sjene na fotografiji, odnosno može se dogoditi da vidite slova koja su ugravirana na vaš objektiv.

Koliko svjetla “skinuti”?

Dakle, uzeti li filtar koji smanjuje količinu svjetla za 10, 6 ili 3 koraka blende?

  • 10x – Ono što sam primjetio koristeći ovaj filtar, je da je nekad ekspozicija jednostavno preduga. Pogotovo ako je nemiran, vjetroviti dan kad oblaci brzo jure nebom ili pak kad vam valovi valjaju sve živo i neživo.
  • 6x – u tom slučaju je korisno imati srednji koji skida 6 koraka, i prema tome ekspozicija vam može biti gotovo polovina one sa nepropusnijim filtarom. Dakle, ako vam je sa 10x filtarom na f8 i iso100 ekspozicija bila recimo 90 sekundi, sa ovim filtarom će biti možda oko 40 sekundi.
  • 3x – iako vam se ovo možda čini preslabim, ujutro i uvečer baš će ovo biti filtar koji ćete koristiti, omogućit će vam ekspoziciju koja traje trećinu vremena onog najjačeg, a ako poželite ipak produžiti ekpoziciju, lako možete pritvoriti blendu sa f8 na recimo f16 i tako efektivno udvostručiti dužinu ekspozicije.

Nekakvu generalnu preporuku kojeg odabrati ne mogu dati. Najjednostavnije je reći, uzeti sve ove filtre i koristiti ih ovisno o situaciji.

Koji god da uzmete, fotoaparatom i objektivom možete dobiti efekt onog ispod ili iznad. Možda za početak uzeti onaj srednji, pa simulirati 3x tako da povećate ISO vrijednost, a simulirati 10x tako da smanjite ISO vrijednost a istovremeno smanjite otvor blende. Dakle, na vama je da sami odlučite što i kako želite, pa prema tome odaberete filtar.

Alternative

Koliko je meni poznato postoje dvije alternative korištenju ND filtara. Prva, mnogo spominjana, no malo korištena je korištenje dva polarizacijska filtara.

Dakle, polarizator filtrira određeni dio svjetlosti koja upada pod nekim kutem, ako koristimo dva, tada oni mogu filtrirati svu ili gotovu svu svjetlost koja dolazi do senzora. Iako sam na mnogim internetskim forumima vidio razgovore o ovoj tehnici, nisam vidio baš puno fotografija nastalih istom.

Nedostatke ove tehnike ste možda već i sami naslutili. Prvi je naravno cijena, jer kvalitetan polarizator košta barem koliko i ND filtar kojeg pokušavamo zamjeniti. A nama trebaju dva filtra za isti efekt. Drugi je razlog, naravno, debljina takva dva filtra, što će neminovno dovesti do vinjetiranja, a time do smanjenja širine kadra koji ćete fotografirati. Stoga, ovo je alternativa koju sam ne bih nikad koristio, niti preporučio.

Druga alternativa, značajno jeftinija, no nesavršena iz nekih drugih razloga je korištenje stakla koji se koristi na maskama za zavarivanje! Njihova prednost je naravno cijena i laka dobavljivost. Ima ih u različitim gradacijama, tj. različito tamnih i možete ih kupiti svugdje gdje se prodaju alati po cijeni od nekoliko desetaka kuna. Za isto tako malo kuna možete si složiti nekakav sistem sa kojim ćete ga staviti ispred vašeg objektiva.

Ako ste pomislili da je ovo presavršeno riješenje, u pravu ste. Naime, fotografije koje ćete dobiti uporabom ovog filtara biti će jako zelene sa jako prigušenim ostalim bojama. Iako se to donekle da ispraviti u programu za obradu fotografija, boje nikad neće biti savršene. S druge strane ukoliko ćete fotografije raditi kao crno bijele, onda to i nije toliki nedostatak i moći ćete kreirati zanimljive crno bijele pejzaže.

Kod ove alternative također treba podsjetiti da se lako dobijaju neželjene refleksije ako nam je sunce ili neki drugi jaki izvor svjetla pod određenim kutem prema objektivu. No, za razliku od prethodne alternative, ovu bih preporučio onima koji su skloni eksperimentu, jer za relativno male novce možete postići dugu eskpoziciju uz prije navedene nedostatke.

Balans bijele bio je postavljen na automatske postavke, fotografija je nastala korištenjem B+W ND110 filtra.
Isti kadar, iste postavke, samo je ispred objektiva bilo staklo za zavarivanje.

(nastavlja se)

O autoru:

Filip Lučin, fotograf entuzijast, višegodišnji tajnik Fotokluba Čakovec, je strastveni pejzažist, koji je tehniku snimanja pejzaža usavršio do neslućenih granica.
Svoje trikove, tehnike i savjete odlučio je predstaviti serijom članaka o dugoj ekspoziciji. Svakako posjetite i njegovu galeriju na adresi www.filiplucin.com