Duane Michals

Duane Michals (1932) je američki fotograf koji nastoji od fotografije učiniti više, otkriti intimnost fotografiranih osoba, s naglaskom na osjećajnost. Fotografijom se počeo baviti, kad je otputovao u tadašnji SSSR. Drugi važni događaj za njegovu karijeru bile su ljetne olimpijske igre u Meksiku 1968. godine. Treći događaj je fotografska zabilježba snimanja filma Veliki Gatsby, nakon čega slijedi 1983. godine fotografiranje omotnice za album sastava The Police i još mnogo toga. Zanima ga snimanje fotografija u nizu, kombinacija fotografije i teksta…

Duane Michals (1932) je američki fotograf koji nastoji od fotografije učiniti više, otkriti intimnost fotografiranih osoba, s naglaskom na osjećajnost. Fotografijom se počeo baviti, kad je otputovao u tadašnji SSSR. Drugi važni događaj za njegovu karijeru bile su ljetne olimpijske igre u Meksiku 1968. godine. Treći događaj je fotografska zabilježba snimanja filma Veliki Gatsby, nakon čega slijedi 1983. godine fotografiranje omotnice za album sastava The Police i još mnogo toga. Zanima ga snimanje fotografija u nizu, kombinacija fotografije i teksta…

Uvijek želi i nastoji da fotografija izrazi više, poglavito smisao iza prvog vanjskog sloja. Fotografija je, smatra, samo alat, alat kojim čovjek osjeća, druge i sebe.

Fotografija promatra, ona ne odgovara na bit stvari i situacija, a trebala bi. Ako primjerice snimamo uplakanu ženu, to će svi registrirati na fotografiji, no teško će saznati zašto žena plače, kakvo je njezino unutarnje stanje.

Michals fotografira strance na ulici, prazne zgrade, ali to su zgrade u kojima su nekad živjeli ljudi.

Kad razmišlja o biti fotografije, smatra da je njezina temeljna karakteristika zadržavanje vremena. Usprkos tome što puno toga vidimo, čujemo, osjećamo, moramo biti svjesni da je sve tajna, kaže Michals. Fotografija treba iskazati intimnost. Nije riječ samo o snimanju izvanjskog, fasadi, već se fotografijom treba otkriti što se krije iza te fasade, treba otkriti i prikazati život.

Zanimljivo je da Michals, poput slikara Degasa, Gauguina ili Lotreca često mijenja format slike u polukružni, što je sve podređeno krajnjem cilju, fotografijom izraziti osjećaje.

odabrao: Krešimir Mikić