Dobra fotografija, kako odrediti što je? (6)

Dilema koja muči mlade fotografe je odnos umjetničke i komercijalne fotografije. Kad se postavlja ovo pitanje, ne želi se reći da i komercijalna fotografija ne može biti umjetnička. To bi bilo pogrešno. Svakako je važan cilj izražavanja, fotografiramo li iz potrebe za izražavanjem ili stoga, što želimo da se promatraču dopadne ono što smo vješto fotografirali, pa će možda (preko fotografije) zaželjeti to i posjedovati.

Dilema koja muči mlade fotografe je odnos umjetničke i komercijalne fotografije. Kad se postavlja ovo pitanje, ne želi se reći da i komercijalna fotografija ne može biti umjetnička. To bi bilo pogrešno.

Svakako je važan cilj izražavanja, fotografiramo li iz potrebe za izražavanjem ili stoga, što želimo da se promatraču dopadne ono što smo vješto fotografirali, pa će možda (preko fotografije) zaželjeti to i posjedovati.

Cilj je fotografirati nešto na taj način, da gledatelj prihvati fotografiju i da ga ona potakne na neki dublji doživljaj.

Autor fotografije svojom vještinom (rukovanje tehnikom), ali i estetskim sposobnostima, te umom (razmišljanjem) treba nastojati izraziti svoj pogled na svijet u fotografskom mediju. Kao rezultat tog čina, dobiti ćemo veći ili manje umjetnički učinak.

Sljedeće, ne manje važno pitanje, je etički (moralni) aspekt stvaranja. On se manifestira u tome, pristajemo li na kompromise i koliko se daleko s njima može ići, ovisno o kojoj je vrsti kompromisa riječ. Primjerice, snima se neki kalendar. Hoćemo li ili ne snimiti odojka s jabukom u ustima, krajnje neukusan i kičasti motiv, odnosno, kad smo već na primjeru životinja, dozvoljava li nam etika, snimanje poginulog psa na ulici.

Danas je sve više agencija i "skladišta fotografija"

Pod obrazloženjem i opravdanjem: „trebam i ja jesti“, neki fotograf će možda fotografirati i ono što inače u životu prezire, s čime se ne slaže. Zaista je vrlo osjetljivo govoriti o tom problemu, a posebice kad je još u to uklopljen egzistencijalni trenutak.

Upravo u komercijalnoj fotografiji, ove su dileme najprisutnije. Nije stoga ni začudno da bi ponekad neki autori bili najsretniji da fotografije ne budu potpisane, da se ne zna tko ih je fotografirao.

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić