Dobra fotografija, kako odrediti što je? (5)

Pišući o dobroj fotografiji, bolje reći o nastojanjima da se ona realizira, nailazimo na niz dilema, pitanja, obzirom na to kako taj problem predstaviti početnicima u fotografiji. Ponekad nas i vi pitate ponešto o tome, pa vam mi odgovaramo elektroničkom poštom koja je namijenjena isključivo vama, o čemu drugi ništa ne saznaju.

Pišući o dobroj fotografiji, bolje reći o nastojanjima da se ona realizira, nailazimo na niz dilema, pitanja, obzirom na to kako taj problem predstaviti početnicima u fotografiji.

Ponekad nas i vi pitate ponešto o tome, pa vam mi odgovaramo elektroničkom poštom koja je namijenjena isključivo vama, o čemu drugi ništa ne saznaju.

Odlučili smo stoga unutar ove kolumne, malo progovoriti i o tome, što vas zanima, na što tražite odgovore i pomoć.

Primjerice pitate kada je pojedinac spreman javno objaviti svoje fotografije, koji su to kriteriji po kojima se može utvrditi da su radovi spremni za izlaganje?

Ovo pitanje nije nimalo lagano. Fotografiju poglavito treba promatrati kao nečiji izričaj. To znači, da kad imate potrebu izraziti se (to isto znači za likovno izražavanje, literarno ili glazbeno), o nećemu nešto reći fotografskim sredstvima, to trebate i učiniti. Pri tome je ipak bitna mjera između osobnog i javnog. Koliko će nešto zanimati širi krug, osim nas osobno ili kruga naših prijatelja? Pri svemu tome je bitan autor, njegovo viđenje. Važno je reći da bi fotografija koja se izlaže javnosti, svakako trebala biti zanimljiva, odnosno promatrača ne bi smjela ostaviti ravnodušnim, obzirom na bilo koju komponentu (estetsku, tehničku, idejnu i dr.). Ako je možda i tehnički neuspjela, i to se može tolerirati, ako je, kako to znamo reći, fotografija „snažna“ (što god to značilo), ako ostavlja dojam na promatrača.

Stoga osobno mislim, ako imate potrebu fotografski se izražavati, činite to. To je vaša procjena, ali i vaše pravo!

Postavljaju se i pitanja o tome tko su ljudi koji odlučuju, što treba, a što ne objaviti (izlagati), treba li se pridržavati njihovih odluka i preporuka ili to zanemariti?

U svakom poslu, pa tako i u ovom, postoje dobronamjerni, ali i loši „savjetnici“. Ako je osoba koja savjetuje, „provjerena“ svojim radom, javnim nastupima, ako ste uvjereni da raspolaže dostatnim znanjem i estetskim kriterijima (naravno i drugim), da je maksimalno objektivna i dobronamjerna, budite uvjereni da ste na „dobrom terenu“. U području umjetnosti, ima puno takvih ljudi koji se vesele svakom vašem uspjehu, kao osobnom. Ako kojim slučajem nisu takvi, brzo se to sazna, puno prije nego što bi vjerovali. Svaki onaj „selektor“ koji bi bio zavidan, promatrao vas kao konkurenciju i slično, ubrzo će biti otklonjen. Naime, fotografska sredina, funkcionira vrlo dobro, rekli bi „sve se zna“. Pri tome treba biti maksimalno objektivan i kritičan. Dakle, naš je savjet, pokušajte uvijek, kad vam je to moguće, birati ljude koji su priznati fotografski stručnjaci, oni za koje je fotografija važan dio njihovog života i stvaralaštva. Tada nećete pogriješiti, budite sigurni u to.

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić