Digitalni fotoaparat kao digitalna kamera (1)

Krajem kolovoza mjeseca 2008. godine pojavio se na tržištu digitalni aparat Nikon D90 kojim je započela era rabljenja fotografskih aparata za digitalno (filmsko) snimanje...

Počeci snimanja filmova DSLR digitalnim aparatima.

Krajem kolovoza mjeseca 2008. godine pojavio se na tržištu digitalni aparat Nikon D90 kojim je započela era rabljenja fotografskih aparata za digitalno (filmsko) snimanje. Bilo je moguće postići rezoluciju slike od 1280×720 pri frekvenciji od 24 sličice u sekundi, a tonski je zapis mono s ugrađenim mikrofonom.

NIKON D90

Mjesec dana kasnije i Canon kreće u istom smjeru aparatom 5D MarkII. Riječ je o „punom“ senzoru, rezolucije 1920×1080 (puni HD), frekvenciji od 30 sličica u sekundi, te mogućnosti snimanja stereo zvuka.

CANON 5D Mark II

Njuorški fotograf Vincent Laforet tim je aparatom snimio film Reverie i put je bio otvoren.

Postalo je jasno da će se od sada snimati na taj način, jer je sve praktičnije, jeftinije, a kakvoća slike je uz zadovoljavajući ton vrlo dobra. Manji problemi su se pojavili obzirom na snimanje u reportažnim uvjetima, ali ta nova tehnika snimanja bila je izvrsna, poglavito u počecima za snimanje reklama i kratkometražnih filmova (danas se tako snimaju i dugometražni filmovi). Riječ je o tome da se sada može „igrati“ s dubinskom oštrinom i postići ono što je praktički bilo složeno na 35mm filmskom formatu, dakle snimati kadrove male dubinske oštrine.

Nužno je bilo osigurati prateći dodatni pribor, o čemu će kasnije biti riječi, a to su:

  • dijelovi za učvršćivanje i pokretanje aparata (specijalni tronošci, stativi)
  • monitori za kontrolu slike.
  • uređaji za „pomicanje oštrine“ kod fotografskih objektiva.
  • PL sustav za učvršćivanje filmskih objektiva i ostalog pribora.

Proizvođači video (digitalnih) kamera, camcordera, ubrzo su uočili koju im konkurenciju predstavljaju digitalni aparati i usredotočili su se na proizvodnju takvih camcordera, koji će imati mogućnosti, kakvoću i cijenu poput dobrih DSLR aparata. Početkom 2011. godine Panasonic proizvodi model AG-AF101, a Sony PMW-F3.

PANASONIC AG-AF101

SONY PMW-F3

Treba se priznati da te kamere imaju niz tehničkih mogućnosti koje kod aparata ne postoje.

Modeli

Kod aparata raznih proizvođača postoji puno sličnosti, pa ćemo sada spomenuti po čemu se eventualno razlikuju, prije nego ih detaljnije opišemo u sljedećem nastavku.

1. dimenzije čipa:

  • puni – njime se dobiva puni format.
  • polovični – takozvani APS – C
  • četvrtinski – Micro-Four-Thirds

2. vrste zrcala:

  • pomično (kao kod snalognih aparata)
  • polupropusno
  • aparati bez zrcala (imaju elektroničko tražilo)

3. tražilo:

  • Kod skupljih DSLR aparata ugrađena je prizma, pri čemu je slika vidljiva 100%, bez gubitaka.
  • Zrcalna tražila su jeftinija, ali im je manjkavost što ne prikazuju cijelu sliku.
  • Elektronička tražila su dosta kvalitetna, međutim u usporedbi s optičkim tražilima ipak zaostaju.
  • LCD monitor, TFT-LCD, 3“ je primjenjiv, a može biti fiksni ili pokretljiv.

(nastavlja se)

Krešimir Mikić