Darije Petković – Okupacija u 26 slika

U galeriji O.K. u Rijeci, jučer, 29. listopada otvorena je izložba fotografija Daria Petkovića pod nazivom Okupacija u 26 slika. Izložbu možete pogledati u navedenoj galeriji na adresi Franje Račkog 24 u Rijeci. Izložba je otvorena do 5. studenoga ove godine.

U galeriji O.K. u Rijeci, 29. listopada otvorena je izložba fotografija Daria Petkovića pod nazivom Okupacija u 26 slika. Izložbu možete pogledati u navedenoj galeriji na adresi Franje Račkog 24 u Rijeci. Izložba je otvorena do 5. studenoga ove godine.

MIRNODOPSKA LOGO/S/OKUPACIJA LIJEPE NAŠE STVARNOSTI U VIZURI DARIJA PETKOVIĆA, U 26 SLIKA

Kao segment stalnog postava izložbe „Manifest zaborava“ ( na Max Art Fest-u 2009 ) u Podzemnoj garaži na Kvaternikovu trgu u Zagrebu Darije Petković je, pored M.Vesovića, P.Dapca, M.Kučere, I.Posavca i inih fotografa, problematizirajući zajedničku naslovnu temu izložio i ciklus „Okupacija u 26 slika“ – koji će potkraj listopada biti prezentiran riječkoj publici u Galeriji OK ( Klub umjetnika na Sušaku ) koja se pak nalazi na samom rubu / fronti nekadašnje međe između hrvatskog odnosno jugoslavenskog Sušaka i okupatorske (talijanske, fašističke ) armije, za čije se pak ciljeve već desetljećima ne bori ratnim sredstvima nijedna vojska pošto se pod mirnodopskim kasnokapitalističkim, korporativnim, „liberalno – tržišnim“ i multikulturalno – multinacionalnim „postmodernim kondicijama“ ( F. Lyotard ) sve ciljeve legalno može postići (i ) drugim, politički „naprednijim“ odnosno demokratskim sredstvima, putevima, medijima i trikovima, čemu zahvaljujući mediju fotografije zorno i neustrašivo svjedoči Darije Petković „ u 26 slika“ ( čime se naslovno upućuje na slavne kinematografske naslove i sineaste koji su još bili fascinirani patetičnim, anakronim „duhovima prošlosti“ – kojim „duhovima“ je fotograf Petković posvetio pozornost u jednom ranijem ciklusu crno – bijelih, „anakronističnijih“ fotografija ).

Za razliku od ganutljivih, nostalgičnih uniformiranih sjenki, odličjima, činovima i kojekakvom heraldikom znakovito nakićenih „Duhova prošlosti“, u ciklusu „Okupacija“ ne nalazimo više niti ostarjele „domobrane“,„ustaše“ niti „partizane“ niti „titoiste“ niti „četnike“ niti veterane ikojih vojski, pa ni njihovu „mladež“ odnosno „pionire“ ili pak „omladinu“. Nalazimo jedino „logo“ – ima, bilbordima, gigantskim reklamnim fotosima opremljenim odgovarajućim znakovljem i sloganima, „firmama“, europskim i „bjelosvjetskim“ globalistički nabrijanim i nabildanim „brandovima“ opremljene, prenapučene, spektakularno preobražene i „pretvor(b)ene“ vizure naših ( metropolskih, zagrebačkih ) urbanih prostora, sjajno i pronicljivo kadrirane i snimljene vedute u kojima se heraldika državnog, nacionalnog suvereniteta „Lijepe naše“ odnosno Republike Hrvatske ( grb, zastava, konjaničke skulpture: Kralj Tomislav, Ban Jelačić i, zna se, baš svo Ustavom RH i zakonima propisano ili pak „samo“ u nas uobičajeno i omiljeno domoljubno znakovlje – od slova „U“ do „Žuje“ i „Ja(m)nice“ ) suočava / križa / miješa / kibernetički – vizualno spreže s ne manje moćnim i semantički itekako utjecajnim „porukama“ sveprisutnih iz inozemstva uvezenih ili pak transnacionalnih ili nekoć „hrvatskih“ pa bogu / đavolu  „Stranom Kapitalu“ rasprodanih tvrtki, banaka, trgovinskih „lanaca“, svakojakih „mreža“, „platformi“, „telekomunikacija“, te nesagledivog mnoštva znakova „globalizirajuće“ kulturne industrije / životnog stila / ideologije.

Primjerice, monumentalni Kralj Tomislav na konju „kontaminiran“ je veoma eksplicitnim porukama koje ga od dike hrvatstva preobraćaju u simboličkog frontmena određene strane tvrtke, dakle u „konja“ Kapitala / Globalizacije. „Bauhaus“ nas na jednoj od 26 „slika“ – u kompozicionoj relaciji prema zastavi RH – nepogrešivo i neminovno upućuje i na „jezičke igre“ ( L. Wittgenstein ) naše kulturološki kontaminirane svijesti / nesvjesnog koje u tu Nad – umjetničku igru uvlače moment estetske, „stilske“ dimenzije „Okupacije“ ( kodificirane istoimenom „školom“ i „međunarodnim stilom“ – modernističke arhitekture, dizajna, načina artističke percepcije, obrazovanja, mišljenja ) kao veoma sofisticirane sprege „kulturne strategije“ s gospodarskim, ne – samo – kulturnim strategijama / taktikama / ciljevima.

Petkovićev ciklus fotografija medijski i estetski jednako sofisticirano i prodorno čini „zornim“ proces sekularizacije, desakralizacije, profanacije, „trošenja“ mita o „suverenitetu“ unutar kasnokapitalističkog Svijeta globalizacije „transnacionalnih“ interesa i ciljeva. U tom procesu svaka zastava, svaki grb postaju dekorativnim elementom Baudrillardova svijeta simulacije, golemog automata koji „sam sebe zapisuje“, lišenog „subjektivnosti“, „slobode“, premda krcatog takozvanim „pravnim subjektima“ i navodno – suverenim državnim entitetima.

Tko je tu Okupator?

Branko Cerovac