Dagerotipija – ogledalo sa sjećanjem

Iako se ne radi o prvom poznatom fotografskom postupku, dagerotipija je prva “priznata” fotografija. To je tako ponajviše zbog činjenice što je njen izumitelj Louis Daguerre, po kojem je dobila i ime, 1835. po prvi put osigurao trajnost dobivene slike.

Radi se o bakrenoj ploči koja je prekrivena slojem srebra, a zatim jodirana da bi se postigla fotoosjetljivost sloja. Kao posljedica eksponiranja nastaje “latentna slika” koja postaje vidljiva tek nakon procesa razvijanja, odnosno nakon izlaganja ploče parama zagrijane žive.

Daguerreotype-Daguerre-Atelier-1837
L. Daguerre: L’atelier de l’artiste”, 1837.

Kao i mnoga druga otkrića i ovo je nastalo sasvim slučajno – tako barem priča kaže. Navodno, Daguerre je jednog dana bio prisiljen, zbog neke druge obveze, ostaviti ploču koja je bila u procesu eksponiranja, a kad je pri povratku primijetio da se na njoj nije pojavila nikakva promjena (a očekujući da će se slika pojaviti već samim izlaganjem svjetlosti) vratio je ploču u ormar s namjerom da je nekad opet upotrijebi. Nakon nekog vremena primijetio je da se na ploči nešto pojavilo. Tražeći tomu uzrok, shvatio je da se odgovor nalazi u nekoliko kapi prolivene žive unutar ormara.

Boulevard_du_Temple_Daguerre
L. Daguerre: Boulevard du Temple, Paris, 1838.

Tako dobivena slika fiksira se u otopini natrij-tiosulfata. Ipak, ona i dalje ostaje veoma osjetljiva na dodir i vrlo lako oksidira. Ovo je ujedno i razlog zašto ih je do danas tako malo sačuvano i zašto se rijetki i očuvani primjerci toliko cijene. Međutim, zanimljiv je podatak da je dagerotipija koja se propisno čuva gotovo vječna, za razliku od fotografija na filmu ili papiru kojima je vrijeme opasan neprijatelj.

Hartshon E. A. Poe 1848. godine
W. S. Hartshon: E. A. Poe, 1848.

Popularnost dagerotipije, koja se prihvaća s čuđenjem i zadivljenošću, širi se jako brzo po cijelom svijetu. No, njena slava trajat će tek jedno desetljeće. Zbog svojih nedostataka (dužina ekspozicije i do 30 min., toksičnost kemikalija, invertiranost slike kao u ogledalu, osjetljivost, nemogućnost reprodukcije) dagerotipija biva vrlo brzo zamijenjena jeftinijim i bržim postupcima, poput ferotipijeambrotipije, a već sredinom stoljeća i fotografijom na papiru.

Ovaj postupak, koji je civilizacija već odavno nadrasla, ipak nije mrtav; a za šačicu entuzijasta njegovi “nedostaci” za njih su prije prednost i izazov. Uz nužnu modernizaciju pomagala, postupak je u osnovi ostao isti. Fotografije i razmišljanja suvremenih dagerotipista možete pronaći na ovoj stranici.

Ono što se danas najčešće ističe kao nedostižna vrijednost dagerotipije je bogatstvo detalja i tonova na fotografiji koja ne poznaje problem šuma (zrna) i koja je finija od bilo kojeg modernog filma. Činjenica da je svaka dagerotipija unikatna, danas, za razliku od prošlih vremena, može joj pridodati posebnu vrijednost nečeg dragocjenog.

 


Gregory Popovitch

 


Alyssa Salomon

 


Jerry Spagnoli

 

U Hrvatskoj vijest od Daguerreovom otkriću odmah u travnju 1839. prenosi Danica ilirska. Zanimljivo je da Hrvatska dobro prati svjetske trendove jer se već 1840.- ih pojavljuje prvi dagrotipist u Zagrebu Demetar Novakovics koji je koliko je poznato učio od samog Daguerrea. Nažalost nije sačuvana ni jedna njegova snimka.

U Muzeju za umjetnost i obrt čuvaju se rijetke, sačuvane dagerotipije čija je proizvodnja 40.- ih i 50.- ih godina 19. stoljeća u Zagrebu bila izrazito velika. Od njih, dvije su najkvalitetnije, nastale u Osijeku 1848. od strane nepoznatog autora, a prikazuju Josipu Gorup i njenu majku ili baku.

 


Nepoznati autor: Josipa Gorup