BKT – Bracketing

Gotovo svi digitalni fotoaparati posjeduju opciju bracketinga, skraćeno BKT, tj. mogućnost snimanja uzastopnih fotografija s različitim ekspozicijskim vrijednostima koje fotoaparat automatski postavlja prema unaprijed zadanim parametrima. BKT nije specifičnost digitalije. Koristi ga i tradicionalna filmska fotografija kada treba povećati dinamički raspon filma (osobito dijapozitiv filma).

BKT se najčešće koristi pri fotografiranju s različitim ekspozicijskim parametrima da bi se automatskim promjenama postavki i kasnijim odabirom najuspjelije snimke, izbjegla potreba ručnog podešavanja parametara za vrijeme snimanja. Automatski se podešava ekspozicija i/ili snaga bljeskalice ili WB ili ISO. Fotoaparat automatski bilježi zadani broj fotografija koje imaju različite ekspozicijske vrijednosti (npr. jedna je podeksponirana, jedna normalno eksponirana i jedna je nadeksponirana).

Ako je fotoaparat u načinu snimanja s prioritetom brzine zatvarača (S ili Tv) – BKT mijenja otvor zaslona. Ako je fotoaparat u načinu snimanja s prioritetom otvora zaslona (A ili Av) ili M – manualne postavke brzine zatvarača i otvora zaslona – BKT mijenja brzinu zatvarača. Ako je fotoaparat u načinu snimanja P (program) – BKT mijenja i brzinu zatvarača i otvor zaslona. Za snimanje BKT pejzaža ili gradskih veduta stavite fotoaparat u način snimanja A (Av) ili M, jer će se pri tom mijenjati brzina zatvarača i dubinska oštrina će ostati ista na svakoj snimci.

Snimanje BKT načinom je vrlo praktično i ima veliki potencijal za kasniju obradu. Dobro je imati brzi fotoaparat i dovoljno memorijskog prostora.

bkt

Kod uključene BKT opcije potrebno je obratiti pažnju da se mora snimiti čitav set snimaka koji se zadaje u izborniku fotoaparata (npr. 5 fotografija). Želimo li prekinuti proces prije snimanja cijelog seta, potrebno je isključiti opciju, pa je ponovno uključiti. Jednom podešena i uključena BKT opcija ostaje aktivna i kada se fotoaparat isključi (na glavnom prekidaču). Poželjno je BKT opciju isključivati odmah nakon snimanja željenog niza fotografija, tako da je fotoaparat podešen na uobičajene postavke i spreman za akciju u načinima snimanja na koje smo navikli.

Neki fotoaparati omogućuju snimanje do 9 koraka (npr. +4EV, +3EV, +2EV, +1EV, 0, -1EV, -2EV, -3EV, -4EV). Raspon jednog koraka se kod većine fotoaparata može mjenjati (npr. 0,3EV, 0,5EV, 1EV). Broj koraka ovisi o tome koji dinamički raspon želimo pokriti. Počnite s ekspozicijom koja daje tamnu fotografiju bez “sprženih” svijetlih dijelova i postepeno produžujte ekspoziciju dok se na tamnim dijelovima ne pojave jasni detalji. Fotografije takvog niza same za sebe ne izgledaju baš najbolje, no kad se na njima primijeni postupak zbrajanja najboljih dijelova dobit ćemo zanimljive rezultate.

BKT opcija se može koristiti i kada je potrebno zabilježiti veliki dinamički raspon prizora za kreiranje HDR fotografija (to radimo promjenama brzine zatvarača, a ne mijenjanjem otvora zaslona, jer promjena otvora zaslona uzrokuje promjenu dubinske oštrine.

muskatlin

01_02_03

Gornja fotografija dobivena je kombiniranjem tiju fotografija različito eksponiranih da bi se pokrio puni dinamički raspon prizora.

U fotografskom žargonu izraz bracketing se koristi i kod drugih tehnika fotografiranja niza fotografija koje se kasnije povezuju u jednu, kao npr. kod makro fotografije ili astrofotografije.

Kada kod makro fotografiranja želimo fotografiju s većom dubinskom oštrinom nego nam to omogućuje objektiv pri zadanom otvoru zaslona. možemo se poslužiti trikom pri kojemu fotografiramo niz fotografija pri različitim udaljenostima. Prilikom takvog snimanja pomičemo prsten za izoštravanje na objektivu ili fotoaparat, a svi ostali parametri se ne mijenjaju. Fotografije se povezuju posebnim računalnim programom, primjerice Combine ZM ili u Photoshopu (CS4) komandom File>Automate>Photomerge.