Bljeskalica (2)

Danas čak i kompaktni digitalni fotoaparati imaju sustave za upravljanje bljeskalicama na način da se bljesak prekida kada sustav izmjeri dovoljno svjetla. Sustav za mjerenje intenziteta bljeska mjeri svjetlo koje prođe kroz objektiv, pa se zove TTL, što je kratica od engleskog izraza through the lens (“kroz objektiv”), no to nije sustav koji mjeri svijetlinu prizora i određuje ekspozicijske parametre, a nosi isto ime – TTL.

U fotoaparatu postoje dva odvojena sustava mjerenja svjetla. Jedan mjeri svijetlinu (osvijetljenost) prizora, a drugi se aktivira kada koristimo bljeskalicu i mjeri količinu svjetla koju je potrebno dodati da bi prednji plan bio dobro osvjetljen i zabilježen na filmu, tj. senzoru.

Možemo reći da sustav mjerenja osvijetljenosti prizora mjeri nađeno, ambijentalno svjetlo (u nekim uputama za bljeskalice to se naziva i pozadina (engl. background)), a sustav mjerenja svjetla bljeskalice mjeri građeno svjetlo, tj. sve što je u dometu svjetla bljeskalice (u nekim uputama za bljeskalice to se naziva i prednji plan (engl. foreground)). Domet bljeskalice možemo izračunati iz brojke vodilje* (engl. guide number – GN), udaljenosti i otvora zaslona. Brojka vodilja različita je za svaki tip bljeskalice, a ako je bljeskalica opremljena “zoom” glavom (pokretnom glavom koja može mijenjati kut, tj. širinu snopa svjetla), tada jedna bljeskalica ima više brojki vodilja (radi lakšeg korištenja na bljeskalici za tu svrhu naći ćete izbornik s žarišnim duljinama objektiva ili će to sustav u bljeskalici automatski podesiti). Brojka vodilja ovisi i o ISO osjetljivosti medija na koji snimamo.

Kod fotografiranja pomoću bljeskalice oba sustava mjerenja svjetla upregnuta su u izračun najboljih vrijednosti otvora zaslona, brzine zatvarača i dužine trajanja bljeska, a čime se nastoji postići ravnoteža između ambijentalnog svjetla i svjetla bljeskalice. Kod starijih bljeskalica svi su se parametri morali ručno preračunati i uskladiti ovisno o brojki vodilji bljeskalice. Pojavom automatskih bljeskalica bilo je dovoljno postaviti otvor zaslona na objektivu, podesiti isti otvor na kontrolama bljeskalice i bljeskalica je automatski određivala dužinu bljeska na temelju informacija o odbijenom svjetlu od objekta koji se snimao, a koje je prikupljao senzor na bljeskalici.

podešavanje bljeskalice

Automatske bljeskalice omogućavaju postavljanje otvora zaslona i ISO osjetljivosti (npr. f:8, ISO 400), pri čemu skala na bljeskalici pokazuje maksimalni domet bljeskalice (u ovom primjeru 6m). Srednja slika prikazuje izbornik za zoom glavu. Ova glava omogućuje podešavanje osvjetljenosti za objektive žarišnih duljina od 28 – 85mm. Postoje i dodaci koji se stavljaju ispred glave bljeskalice, a koji mogu još jače suziti snop svjetla bljeskalice i koriste se pri fotografiranju jačim tele objektivima. Za razliku od starijih automatskih bljeskalica moderne bljeskalice mogu same sve parametre preuzeti od fotoaparata i objektiva (desna slika).

TTL mjerenje svjetla bljeskalice primjenjuje se od 1974. godine, kada su konstruktori tvrtke Olympus ispod ogledala SLR modela OM-2 stavili osjetila za mjerenje bljeska bljeskalice. Ta osjetila mjerila su stvarnu svjetlost bljeskalice koja se odbijala od plohe filma za vrijeme eksponiranja i to je bila revolucionarna ideja koju su zatim slijedili svi proizvođači fotoaparata (i u osnovi je ostala ista do danas). Prednost TTL sustava mjerenja svjetla bljeskalice je što se mjeri realna količina svjetla koja dolazi do filma, odnosno senzora (bez obzira na brzinu zatvarača, otvor zaslona, ISO osjetljivost, protusvjetlo, korištenje odbijenog svjetla od stropa (engl. bounce) itd.). Na temelju izmjerenog odbijenog svjetla od objekta snimanja sustav za kontrolu bljeska prekida bljesak kada je to potrebno. Jedini limitirajući faktor je snaga bljeskalice, pa ako je snaga preslaba za namješteni otvor zaslona uslijediti će signal u tražilu fotoaparata ili na bljeskalici koji dojavljuje da treba mijenjati otvor zaslona ili prići bliže objektu snimanja.

Sinhronizacija bljeskalice i zavjesnog zatvarača SLR fotoaparata

sinhronizacija zatvarača i bljeskalice

Zavjesni zatvarač SLR (dSLR) fotoaparata koji radi po principu dviju zavjesa kod kojih zadnja zavjesa slijedi prednju također uzrokuje probleme pri snimanju s bljeskalicom. Male brzine zatvarača postižu se tako da zadnja zavjesa počinje slijediti prednju zavjesu prije nego što prednja zavjesa u potpunosti otvori zatvarač. Najveća brzina pri kojoj je zatvarač u potpunosti otvoren ovisi o tome kako su zavjese položene (vodoravno ili okomito). Najveća brzina pri kojoj je zatvarač u potpunosti otvoren ujedno je i najveća brzina sinhronizacije bljeskalice. Kada se zavjese kreću po duljoj stranici formata maksimalna brzina sinhronizacije bljeskalice je do 1/80s, a kada se kreću po kraćoj stranici moguće je dobiti brzine do 1/250s (što je Nikon implementirao u svoj model F4 1988. godine).

1/80s je premalo za “zamrzavanje” objekata koji se miču. 1/250s je već bolje rješenje za takve situacije, no inženjeri tvrtke Olympus su (i ovaj put) omogućili snimanje bljeskalicom pri brzinama zatvarača od 1/1000s i kraće. Revolucionarni izum nosi naziv FP sinhronizacija (engl. focal plane – prema tipu zatvarača). Danas su svi bolji fotoaparati opremljeni s FP mogučnošću sinhronizacije bljeskalice (no pri tome moraju koristiti i jače bljeskalice koje su također opremljene tom mogučnošću). FP dijeli jedan glavni bljesak na nekoliko bljeskova, pa je time omogućeno dosvjetljavanje cijelog prizora bez obzira na položaj zadnje zavjese, tj. otvor zatvarača. Mana tog rješenja je pad snage bljeskalice. FP dosvjetljavanje koristi se kod snimanja portreta na manjim udaljenostima pri jakom sunčevom svjetlu (prikladno za fotoreportere), jer brzina zatvarača manja od 1/1000s omogućuje balansiranje bljeska bljeskalice i sunčevog svjetla, što je pri sporijim brzinama zatvarača nemoguće uskladiti.

Kontrola bljeska

Svjetlost bljeskalice se može kombinirati sa nađenim svjetlom na razne načine. Pri namještanju parametara na fotoaparatu i bljeskalici imate niz mogućnosti, ovisno o tome što želite istaknuti. Prije nego krenete u istraživanje dobro je proučiti upute proizvođača fotoaparata i bljeskalice. Ako vaš fotoaparat i bljeskalica imaju mogućnost daljinske kontrole to je još jedan element s kojim se isplati poigrati. Uvijek je bolje namjestiti bljeskalicu podalje od optičke osi objektiva, a daljinska kontrola to omogućuje bez dodatnog troška za produžne kablove i nosače bljeskalice.

Vanjske bljeskalice su redovito mnogo snažnije od ugrađenih bljeskalica u fotoaparate. Vanjske bljeskalice opremljene su raznim mogućnostima kao što su zakretne glave, različiti načini rada (modernije uglavnom rade i sa starijim modelima fotoaparata istog proizvođača, a opremljene su računalima koja su vezana za računalo fotoaparata i objektiva, tako da mogu preuzimati podatke o udaljenosti na koju je fokus izoštren, o otvoru zaslona i žarišnoj duljini objektiva, a od fotoaparata dobivaju podatke o količini svjetlosti koja ulazi kroz objektiv i vremenu aktiviranja, tj. sinhronizaciji s zatvaračem). Sve su to vrlo složeni procesi i nemali trud je uložen da bi sustav davao što prirodnije rezultate. Svi proizvođači fotoaparata proizvode i bljeskalice posebno konstruirane za rad s njihovim fotoaparatima, pa se npr. Canon bljeskalica neće moći koristiti na Nikon fotoaparatu jer su kontakti za komunikaciju fotoaparata i bljeskalice drugačije postavljeni i koriste se drugačiji protokoli za komunikaciju. Postoje i neovisni proizvođači bljeskalica kao što je Metz ili Sigma. Pri nabavci takvih bljeskalica (želite li se služiti svim mogućnostima koje bljeskalica nudi).morate navesti tip fotoaparata koji će koristiti bljeskalicu.

kontakti za bljeskalicu
Priključak za bljeskalicu na fotoaparatima različitih proizvođača.

Ručno podešavanje ekspozicijskih parametara fotoaparata

Količina svjetla bljeskalice koja će doći na film/senzor fotoaparata ovisi o snazi bljeskalice, dužini trajanja bljeska (što je obično između 1/1000s i 1/30000s) i otvora zaslona. Iz toga slijedi da brzina zatvarača fotoaparata ne određuje kako će se na fotografiji bljesak bljeskalice odraziti na osvjetljenost prednjeg plana.

Otvorom zaslona kontroliramo osvjetljenost prednjeg plana kojega bljeskalica može osvjetliti. S bljeskalicama ugrađenima u fotoaparat obično je to 2 – 4 m od fotoaparata. Vanjske bljeskalice daju snažnije svjetlo i mogu osvijetliti predmete na većim daljinama.

Brzinom zatvarača reguliramo osvjetljenost pozadine. Ako je svjetlomjer fotoaparata izmjerio brzinu zatvarača 1/60s pri otvoru zaslona objektiva f:4 ISO 100, kako bi se podjednako svijetlim zabilježio prvi plan i pozadina (balansirana ekspozicija), a mi želimo zatamniti pozadinu i bljeskalicom osvjetliti samo prvi plan, najjednostavniji način da to postignemo je veća brzina zatvarača od izmjerene (npr. 1/250s).

Promjenom ISO osjetljivosti reguliramo osvjetljenje i prvog plana i pozadine. Povećanje ISO parametra s ISO 100 na ISO 200 bolje iskorištava svjetlo bljeskalice (brojka vodilja* se povećava 1,4 puta) što pojačava svjetlinu pozadine i prvog plana pri istom otvoru zaslona objektiva i istoj brzini zatvarača. Povećanje ISO parametra koristi se i kod automatskog rada bljeskalice kada želimo zadržati maksimalnu brzinu zatvarača (brzina sinhronizacije) i dobiti bolje osvjetljenje pozadine pri balansiranom bljesku (automatika fotoaparata trudi se iskoristiti što više pozadinskog svijetla i dosvjetliti prednji plan u dometu bljeskalice za prirodniji rezultat).


*Snaga bljeskalice izražava se brojkom vodiljom. Veća brojka označava snažniju bljeskalicu. Dobro čitajte sve što piše jer brojka vodilja 53 na ISO 100 – 105 mm označava slabiju bljeskalicu od brojke vodilje 38 na ISO 10035 mm (pri čemu mm označavaju žarišnu duljinu objektiva). Do zabune može doći jer mnoge bolje bljeskalice imaju pokretne reflektore kojima mjenjaju širinu snopa bljeska, a proizvođači se često služe trikom isticanja velike brojke vodilje pri navođenju karakteristika bljeskalice (i sam sam se jednom prevario u izboru u brzom shopingu odabirući fizički veću bljeskalicu i čitajući brojke vodilje na reklami). Pomoću brojke vodilje možete sami izračunati udaljenost objekta snimanja (koji će biti korektno eksponiran) u metrima pri zadanom otvoru zaslona (domet = brojka vodilja / otvor zaslona) ili otvor zaslona pri zadanoj udaljenosti objekta snimanja (otvor zaslona = brojka vodilja / udaljenost).

(nastavlja se)

o