Bljeskalica (3)

Moderne bljeskalice su vrlo sofisticirani elektronički instrumenti koji u suradnji s modernim sustavima mjerenja u fotoaparatu mogu pouzdano dosvjetljavati ili osvjetljavati scenu ili subjekte snimanja. Problemi u praksi nastaju jer je za ispravno upravljanje bljeskalicom potrebna procjena nađenog svjetla od strane fotografa, a u skladu s tom procjenom bira se i način rada bljeskalice, tj. fotoaparata.

Nabavili ste novu bljeskalicu opremljenu svakojakim mogućnostima, pričvrstili je na fotoaparat i nadajući se savršenom rezultatu snimili jednu fotografiju. Bljeskalica je proizvela predbljesak, pa zatim glavni bljesak, sve je djelovalo savršeno no lica ljudi na fotografiji su “izgorjela”. Kako je to moguće i pored sve sile elektronike koja je ugrađena u uređaj?

Princip rada sustava upravljanja bljeskalicama kod digitalnih refleksnih fotoaparata (dSLR) razlikuje se od rada sustava kod refleksnih fotoaparata na film (SLR). Svjetlomjer za bljeskalicu kod dSLR fotoaparata nalazi se iznad zrcala i prima podatke od kontrolnih bljeskova koje bljeskalica aktivira prije glavnog bljeska, a svjetlomjer za bljeskalicu kod SLR fotoaparata na film smješten je ispod zrcala i mjeri svjetlo koje pada na film u trenutku snimanja kada je zrcalo podignuto. Možda se pitate zašto je trebalo napraviti takvu drastičnu promjenu. Razlog je površina senzora koja je visoko-refleksna, za razliku od filma koji nema takvu refleksivnost. To je razlog zašto ne možete koristiti TTL mjerenje sa starijim tipovima bljeskalica na novim fotoaparatima, a i zašto novi TTL sustavi imaju i drukčija imena (iTTL, E-TTL II itd.). Pravilo je: ne kupujte stare bljeskalice za nove fotoaparate (osim ako želite koristiti više bljeskalica za vezano osvjetljavanje (npr. preko kablova ili putem master-slave sustava, pri čemu prije kupnje provjerite kompatibilnost).

Ne postoje čarobni recepti kako podesiti bljeskalicu za sve uvjete na terenu ili studiju, pa tako ni svemoćna elektronika još uvijek ne zna što to vi želite snimiti. To što su inženjeri i dizajneri ugradili u uređaj samo su potencijalne mogućnosti koje se moraju znati ispravno koristiti. Ispravno osvjetljenje se ponekad isključivo postiže metodom pokušaja i pogreške. Kombinacijom nekoliko bljeskalica mogu se dobiti vrlo kvalitetni rezultati, no namjera mi je ovim tekstom dati nekoliko naputaka koje savjetuje fotograf Russell MacDonald i mogu pomoći fotografima koji se služe bljeskalicom pričvršćenom na fotoaparatu i snimaju ljude u pokretu (vjenčanja, novinska fotografija…) i sve to bljeskalicom koja može komunicirati s fotoaparatom.

Izmjerite postojeće (nađeno ili ambijentalno) svjetlo

Prvo što bi trebalo učiniti kada se dođe na mjesto snimanja je izmjeriti nađeno (ambijentalno) svjetlo svjetlomjerom fotoaparata (ili vanjskim svjetlomjerom). Na fotoaparatu postavite slijedeće parametre: način određivanja ekspozicije M – (ručna postava); bljeskalica isključena; ISO 400 (Auto ISO isključen); otvor zaslona objektiva f:4,0; uperite fotoaparat prema sceni i mijenjajte brzine zatvarača dok se skala svjetlomjera ne poklopi s 0 (nula). Očitajte brzinu zatvarača. Brzina zatvarača određuje intenzitet nađenog svjetla:

  1. Slabo svjetlo – 1/30s ili manje
  2. Srednje jako svjetlo – 1/30s do 1/250s
  3. Jako svjetlo – više od 1/250s.

1. Slabo svjetlo – 1/30s ili manje

Za takve uvjete nađenog svjetla početne postavke su: ručna postava ekspozicijskih parametara M; 1/80s; f:4; ISO 400; bljeskalica u TTL načinu (ovo su najjednostavnije postavke koje daju dobre rezultate u većini slučajeva pri slabom svjetlu).
Kod slabog svjetla vaša će bljeskalica biti jedini izvor svjetla koji osvjetljava subjekt. Nađeno svjetlo slabo će osvjetljavati pozadinu. Preporuča se korištenje TTL mjerenje svjetla bljeskalice bez balansiranja s pozadinom (kod balansiranog načina sustav za mjerenje želi balansirati nađeno svjetlo sa svjetlom bljeskalice, a to bi u ovom slučaju dalo pretamne fotografije). Sustav mjerenja svjetlosti bljeskalice će ispravno osvjetljavati subjekt u prvom planu (u dometu bljeskalice), 1/80s biti će dovoljna za smanjenje neoštrine izazvane laganim pomicanjem subjekta. Želite li bolje zamrzavanje pokreta povećajte brzinu zatvarača na uštrb svjetline pozadine. Otvor zaslona primarno kontrolira dubinu polja oštrine i domet bljeskalice. Povećate li ga (npr. s f:4 na f:2,8) dobit ćete svjetliji prizor i manju dubinsku oštrinu (no oprez kod snimanja portreta – provjerite kakve rezultate dobivate, da vam lice bude kontrolirano oštro).

2. Srednje jako svjetlo – 1/60s do 1/250s

Kod srednje jakog svjetla najteže je upravljati bljeskalicom za uvjerljive rezultate. U takvim uvjetima potrebno je odlučiti želite li da vam svjetlo bljeskalice bude primarno svjetlo (što znači da mora biti jače od nađenoga) ili želite da nađeno i građeno svjetlo bude balansirano (sustav mjerenja u fotoaparatu nastoji postići jednako osvjetljenje prvog plana i pozadine) ili možda želite da bljeskalica bude samo dopunjujuće svjetlo, a nađeno da bude primarno.
Još je jedna mogućnost u takvim uvjetima – a to je da isključite bljeskalicu i istražujete samo mogućnosti nađenog svjetla.

2.1 Bljeskalica kao primarni izvor svjetla

Zašto bi uopće poželjeli da nam bljeskalica bude primarno svjetlo?
Jedan od glavnih razloga je kada imate izvor nađenog svjetla koji ima drugačiju temperaturu boje od dnevnog svjetla na koju je prilagođena bljeskalica (5500 K), pa bi uravnoteženjem ta dva izvora svjetla (po snazi – tj. ni jedan nije primarni) mogli dobiti vrlo “zanimljive” boje tena i pozadine – no nedopustive u klasičnoj portretnoj ili fotografiji vjenčanja – jer ne postoji WB postava za takav slučaj. Kod takvih situacija možete svjetlo bljeskalice “proglasiti” primarnim i staviti WB na postavku “bljeskalica” (danas to fotoaparati automatski rade čim stavite bljeskalicu na “vrući kontakt”) ili preko bljeskalice postaviti filtar koji uravnotežuje WB (morate ga skinuti ako svatovi istrče na dnevno svjetlo) ili isključiti bljeskalicu i snimati pri nađenom svjetlu, pa što bude…
Drugi razlog da vam bljeskalica bude primarno svjetlo može biti ako fotografirate brze subjekte (plesače, trkače…). Ako vam je bljeskalica primarno svjetlo možete eliminirati “duhove” i neoštrinu koja se pojavljuje pri dužim ekspozicijama jer će bljeskalica zamrznuti pokret (najdulje trajanje bljeska je cca 1/1000s i ako je svjetlo bljeska jače za 3EV od nađenog svjetla neće se vidjeti “duhovi” i neoštrina izazvana gibanjem).
Da bi bljeskalica postala primarni izvor svjetla mora nadjačati nađeno svjetlo. To treba učiniti tako da se bljeskalica postavi u obični TTL način (nebalansirani) i ekspozicija izmjerena u prvom koraku umanji za 3EV povećanjem brzine zatvarača ili smanjivanjem ISO vrijednosti.
Primjer:
U prvom koraku pri parametrima: M – (ručna postava); bljeskalica isključena; ISO 400; otvor zaslona objektiva f:4,0 očitali ste brzinu zatvarača od 1/60s. Utvrdili ste da ste u srednje jako osvijetljenom ambijentu, pa morate odmah smanjiti ISO na 200 (time ste dobili -1EV). Zatim povećajte brzinu zatvarača za 2EV s 1/60s na 1/250s (time ste dobili još -2EV, što je sve zajedno -3EV). !/250s je kod nekih fotoaparata najveća brzina sinhronizacije bljeskalice. Kod modela sa sinhronizacijom manjom od 1/250s stavite na brzinu sinhronizacije (ako vam je sinhronizacija bljeskalice na fotoaparatu 1/125s tada nećete moći nadjačati ambijentalno svjetlo pri ovim ekspozicijskim vrijednostima). Ako imate FP način sinhronizacije bljeskalice koristite tu mogućnost – pripazite samo na smanjenje dometa bljeskalice pri povećanju brzine zatvarača.

Pažnja:

  1. Otvorom zaslona regulirate osvjetljenost prvog plana, tj. snagu/domet bljeskalice. Smanjivanjem otvora zaslone nećete moći nadjačati ambijentalno svjetlo jer ćete oslabiti domet i snagu bljeskalice.
  2. Obratite pažnju na to da TTL (nebalansirani) način kontrole bljeskalice ne mjeri nađeno svjetlo, tj. ponaša se kao da ste u potpunom mraku, pa ako niste nadjačali nađeno svjetlo njegov intenzitet pribrojiti će se bljesku bljeskalice, pa će prvi plan biti preeksponiran. U tom slučaju potrebno je kompenzirati svjetlo bljeskalice. Koliko će to biti određuje se empirički (pokušaj/pogreška) ili BKT opcijom u kojoj se mijenja samo intenzitet bljeska. Snimite jedan set snimaka pa odaberite postavke koje daju najbolji rezultat.

2.2 Balansirana rasvjeta

Ako nemate mogućnost nadjačavanja nađenog svjetla možete isključiti bljeskalicu ili primijeniti pravila za balansiranje bljeska (iz slijedeće 3. točke) i postavke: P; ISO 200; bljeskalica u TTL balansiranom načinu, pa dodatno korigirati svjetlo bljeskalice kompenzacijom (obično treba bljeskalicu kompenzirati za -0,3EV da nam subjekt ne iskače iz prizora).
Ako koristite A način određivanja ekspozicijskih parametara (prioritet otvora zaslona) za kontrolu dubinske oštrine, pripazite na limitirani opseg brzina zatvarača zbog maksimalne brzine sinhronizacije bljeskalice ili prebacite na P način koji će vam riješiti taj problem.
U načinu balansiranog TTL upravljanja sustav mjerenja bljeskalice surađuje sa sustavom mjerenja nađenog svjetla pokušavajući prednji plan učiniti podjednako svijetlim kao što je i pozadina. Problemi mogu nastati kada je pozadina osvjetljena npr. živinom rasvjetom, pa nastaju razne čudne boje na licima subjekta. U tom slučaju koristite filtere za prilagodbu temperature boje svjetla bljeskalice ili isključite bljeskalicu i prilagodite WB temperaturi boje nađenog svjetla.

2.3 Nađeno svjetlo kao primarno

Postavke su P; ISO 200; bljeskalica u TTL balansiranom načinu (ako je svjetlo slabo možda ćete morati koristiti SLOW opciju)i kompenzirajte bljesak bljeskalice po potrebi.

3. Jako svjetlo – više od 1/250s.

Postavke su P; ISO 200; bljeskalica u TTL balansiranom načinu (ovo su najjednostavnije postavke koje daju dobre rezultate u većini slučajeva pri jakom svjetlu).
U uvjetima jakog nađenog svjetla vaša bljeskalica biti će sekundarni izvor svjetla i dodavati će svjetlo u sjenama. U takvim uvjetima balansirani način rada daje izvrsne rezultate (kod Nikon fotoaparata je to kada stavite selektor za mjerenje svjetla na matrix način – TTL BL, kod Canon fotoaparata na evaluative, itd.). Ako snimate pri jarkom suncu postavite subjekt u sjenu jer bi se mogla pojaviti preeksponirana lica. Morate li snimati pod suncem možete koristiti i FP način rada (ako ga vaša fotoaparat posjeduje). On vam omogućuje fotografiranje s većim brzinama zatvarača (do 1/8000s čime se možete natjecati sa snažnim sunčevim svjetlom). Obratite pažnju na zaslon bljeskalice, tj. na podatke koje vam daje za domet bljeskalice. Čim je kraća ekspozicija tim će i domet bljeskalice biti manji.

fp_postavka bljeskalice i fotoaparata
FP postavka i različite brzine zatvarača: lijevo 1/60s, sredina 1/1250s, desno 1/8000s. Razlike dometa bljeskalice su drastične.

U balansiranom načinu rada bljeskalica uzima podatke i o udaljenosti objekta na koji je objektiv izoštren. Tom načinu rada prilagođeni su i P (program) načini upravljanja ekspozicijskim parametrima.

 

Memoriranje bljeska bljeskalice FV-L

Mjerenje svjetla bljeskalice se vrši pretežito u centru tražila, tako da ako imate navadu mjeriti i memorirati svjetlo i fokus, pa dekomponirati prizor, ili mjeriti fokus pomicanjem fokusnih točaka, bljeskalica će krivo osvjetliti prednji plan (jer svjetlomjer bljeskalice ne mjeri svjetlo u fokusnim točkama, već s naglaskom na centru tražila). Jedini način da ispravno osvjetlite subjekt u prvom planu koji nije u centru je da mjerite i memorirate svjetlo bljeskalice komandom FV-L (engl. flash value lock – zaključavanje vrijednosti bljeskalice) ili kod Canon fotoaparata pritiskom na * gumb prije rekomponiranja. Provjerite u tehničkim specifikacijama da li vaš fotoaparat omogućuje zaključavanje izmjerenih vrijednosti bljeska bljeskalice.

Analizirajući problematiku bljeskalice i njene kontrole suvremenim sustavima, naišao sam na dva naslova koji na vrlo pristupačan način razjašnjavaju većinu nedoumica vezanih za rad s bljeskalicama (Nikon CLS practical guide – Russell MacDonald – za Nikon i PhotoNotes.org – za Canon), a majstori to rade ovako i ovako.

o