ABeCeDa – Svjetlo u fotografiji (4)

Svjetlo “udahnjuje” život površini: ovdje možemo govoriti o osobini svjetla kao sredstvu oblikovanja. Naime, to su one situacije kad se na površinu “bacaju” svjetlosni akcenti kako bi se oživjela površina. Takav se način osvjetljavanja  primjenjuje na pozadinu, kako bi ona izgledala bogatija i svjetlosno zanimljivija, a ne kao sivi neutralni ton na kojem su smješteni likovi. Takvi svjetlosni učinci ne pridonose sadržajnoj izražajnosti, nego je to poglavito vizualno obogaćivanje fotografije, te u nekim slučajevima postizanje dinamike u slici (primjerice na pozadinu pada neko dijagonalno svjetlo).

I svjetlo ima svoju kakvoću: svjetlo u fotografiji, a i na filmu, grubo možemo podijeliti prema tri osnovna kriterija: snazi, boji i kakvoći. Ovom prigodom ne bismo se zadržavali na pojmu snaga svjetla (to ipak spada u područje mjerenja svjetla i ekspozicije), a ni na boji, jer ćemo o tome uskoro pisati. Stoga će se u središtu našeg zanimanja naći kakvoća svjetla.

Pod tim pojmom podrazumijevamo razliku između usmjerenog (izravnog) i difuznog svjetla.

Usmjereno svjetlo jest ono kod kojeg zrake svjetla imaju strogo određen smjer. Svatko može otkriti odakle dolazi svjetlo, bilo da je riječ o dnevnom ili umjetnom izvoru. Usmjereno svjetlo osim toga prepoznajemo i po izrazito oštrim sjenama, odnosno i po uskom svjetlosnom kutu. Kod takvog se svjetla može kontrolirati intenzitet, ali i omjer kontrasta, što možemo mijenjati prema željama i potrebama. Usmjerenim svjetlom poglavito postižemo karakterizaciju osobe, ako snimamo portrete, njime stvaramo ugođajnost, postižemo dramatičnost, poetičnost i drugo.

dir_02

dir_01

Kad pak je riječ o difuznom svjetlu, mislimo na svjetlo nižeg kontrasta, koje znatno ublažava sjene, a posebice prijelaze između svjetla i sjene. Takvo svjetlo u eksterijeru nalazimo kad je oblačno nebo, a u studiju kad se svjetlo reflektira od neke veće bijele površine. Pri tom je važno uvijek imati na umu da se u takvim situacijama dosta gubi na svjetlu. Drugi način je kad se  ispred reflektora, stavlja neka prozirna prepreka, primjerice okvir na kojem je razapet paus-papir površine oko jednog kvadratnog metra. Svjetlo koje se dobiva na taj način zove se usmjereno difuzno svjetlo, jer objedinjuje osobine i direktnog i difuznog svjetla (prolazi kroz prepreku).

dif_01

Za difuzno bi se svjetlo moglo reći da predstavlja stanoviti svjetlosni retuš, a što je posebice primjenjivo kod snimanja ljudskog lica, nasuprot usmjerenog svjetla, koje otkriva svaku boru, loš ten i nepravilnost u građi lica. Pri snimanju u boji difuzno svjetlo omogućuje maksimalnu koncentraciju na odnose i kontrast boje, jer kod tog tipa svjetla upravo koloristički kontrast zamjenjuje svjetlosni kontrast.

dif_02

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić