ABeCeDa fotografskih stilskih izražajnih sredstava

Što je fotografija?

Pod pojmom “fotografsko” govorimo o fenomenu koji pripada vizualnom opažaju ili doživljaju gledatelja, a podrijetlo mu je u fotografskom prikazu.

Primjerice vrata u nekoj prostoriji bez nazočnosti fotografskog aparata ne pripadaju fotografskom, ali kad se prema njima usmjeri fotografski aparat, to postaje nešto “fotografsko”, s time da se kod samih vrata ništa ne mijenja s obzirom na fizičku predmetnost.

doors

Kad se pak pomoću fotografije, bolje reći fotografskih izražajnih sredstava, prikazuju određeni sadržaji, raspoloženja, osjećaji, ugođaji ili sugeriraju neke ideje i slično, govorimo o fotografskoj ekspresiji.

Fotografska slika može biti objektivna obzirom na prepoznavanje ili subjektivna obzirom na primjenu izražajnih sredstava i način prikazivanja.

Teško je definirati fotografiju, teško je objasniti njezinu srodnost s likovnim. Fotografija je u isto vrijeme dokument i umjetnost, no fotografija osim estetske komponente sadrži i tehničku.

Fotografija je u isto vrijeme zbilja i nije zbilja, može poput filma biti na granici sna i jave. U isto vrijeme toliko slična i različita od života.

Što o tome reći tek danas kad fotografirana zbilja često uz pomoć digitalne tehnologije postaje zamjenska (virtualna)?

Kako bi sada u ovom uvodu u kolumnu koju ću objavljivati otklonili eventualne nesporazume, reći ćemo odmah na početku, da ćemo od sada sve ono što snima fotografski aparat, dakle ono što se nalazi pred objektivom, nazivati fotografskom građom, a način kako fotografski aparat vidi tu građu, fotografskim izražajnim sredstvima.

Pokušajmo to objasniti jednim primjerom. Ispred objektiva našeg fotoaparata se nalazi neka kuća. To je fotografska građa, materijalni element fotografije, na isti način kako bi to bio pas, drvo, automobil ili čovjek. Fotograf aparatom snima kuću, udaljen oko 5 metara, iz donjeg kuta, objektivom okrenutim u smjeru neba. Zaključujemo: aparat “vidi” kuću na svoj način, koristeći se svojim izražajnim mogućnostima (snima iz donjeg kuta). Taj prizor – motiv (kuća) koja se nalazi u zbilji, na fotografiji izgleda drugačije, viđena je na drugačiji način, jer autor iz nekog razloga nije želio samo dokumentirati zgradu, registrirati ju onakvu kakva ona jest, već ju prikazati malo drugačijom. Koliko je u tome uspio, koliko je možda sugerirao i nešto dodatno, to ovisi od slučaja do slučaja, od fotografa do fotografa.

Koja su to temeljna fotografska izražajna sredstva?

  1. OKVIR
  2. OBJEKTIV
  3. UDALJENOST (Plan) i KUT SNIMANJA
  4. KOMPOZICIJA SLIKE
  5. EKSPOZICIJA
  6. OSVJETLJENJE
  7. CRNO-BIJELO I BOJA
  8. OBRADA FOTOGRAFIJE

Zar samo osam, upitati ćete se? Naravno da ne samo to, no rekli smo – osnovna.

Iako ćemo ovdje najčešće pisati iz praktičnih razloga o svakom izražajnom sredstvu posebice, valja odmah prisjetiti se da sva izražajna sredstva u fotografiji djeluju uzajamno, pa će snimak u isto vrijeme sadržavati i kompoziciju i boju i osvjetljenje i tako dalje.

Svaki fotograf izražajna sredstva rabi na svoj specifičan način i to mijenjajući iz fotografije u fotografiju. Time naime ne želim reći da ne postoji fotografski stil, način na koji fotografira pojedini autor, ono po čemu ga prepoznajemo, izdvajamo od drugih (vidjeti ćete da u drugim rubrikama upravo ukazujemo na tu činjenicu), nego da baš nije uputno, a ni pohvalno, da se uvijek fotografira svaki motiv, svaka fotografija na isti način.

Osobno više bih se priklonio razmišljanju da su zanimljiviji oni fotografi koji i nemaju neki svoj stil, već se mijenjaju, prilagođavaju izražajna sredstva, ali i tehniku motivu koji snimaju, a time donekle mijenjaju i sebe, ovisno o pojedinom fotografskom zadatku.

(nastavljamo uskoro)

Vaš

Krešimir Mikić