ABeCeDa – Kompozicija slike (fotografije) (1)

Kad smo pisali u ovoj istoj rubrici o okviru naglasili smo kako je važno što će se nalaziti u tom prostoru, a što izvan njega, odnosno kako će elementi koji čine sliku biti raspoređeni unutar okvira. Upravo to čini kompoziciju fotografije.

Često se o toj temi govori tako da se naglašava takozvani zlatni rez (preneseno na područje umjetnosti) odnosno činjenica kada se manji dio odnosi prema većem kao veći prema ukupnom ili o podjeli na trećine, po kojem je bitno što se nalazi u gornjoj ili donjoj trećini slike, gdje je visina očiju (govori se o gornjoj trećini, kao optimalnoj poziciji), kako funkcioniraju linije u slici (posebice horizontalne, vertikalne i dijagonalne), koji je značaj strana u fotografiji (lijeva ili desna), o položaju horizonta, simetriji, točki interesa i niz drugih čimbenika. Ta “pravila” (treba li uopće pravila, odnosno vrijede li “recepti”  u umjetnosti?) preuzeta su dijelom iz likovne umjetnosti, s kojom fotografija ima i te koliko dodirnih točaka, zatim iz psihologije (kako se doživljava slika?), ali i na temelju kasnije raščlambe pojedinih umjetničkih djela (likovnih, fotografskih).

Kompoziciju međutim čini i puno toga drugog, osim isključivo rasporeda pojedinih sastavnica fotografije unutar okvira, primjerice svjetlo, boja, tonovi, oštrina i neoštrina i drugo. Kad poštujući zakone kompozicije snimimo primjerice portret neke osobe, neki će maleni crveni cvjetić, iako neoštar u slici, tamo u pozadini odvući pozornost promatrača i cijela će se kompozicija “srušiti”. Obzirom na kompoziciju, navedimo samo ta dva primjera jednako treba tretirati prednji plan i pozadinu (jednako su važni za sliku), kao i svjetlo, ali i sjenu. Kompozicija fotografije se ne može “naštrebati” – učiti pravila!, jer to najčešće rezultira fotografijama bez duše. Kompozicija bi se trebala osjetiti. To je iskustvo sklada i nesklada.

No, ako smo već naučeni da uvijek trebamo učiti, pokušajte to onda u ovom slučaju, promatrajući tuđe uratke, likovne i fotografske – učite od majstora!

Stoga ćemo sada u nastavku odabrati nekolicinu primjera onih motiva koji se najčešće fotografiraju u obiteljskom okružju (amaterske snimke s godišnjeg odmora) i pokušati ih ukratko prokomentirati, s obzirom na kompoziciju.

Riječ je o lošim i dobrim kompozicijskim rješenjima, a motiv je more.

Image00001

Što je važnije, pjeskovita obala ili more?

Image00002

Horizont se “nakrivio”

Image00003

Ima i dobrih primjera. Lijep raspored planova unutar slike, ravan horizont.

Image00004

Što je slikano, čitači u moru ili more? Očito krivi raspored objekata unutar okvira. Što je točka interesa?

Image00005

Zar ne bi bilo bolje ovako, uključujući i horizontalni format?

Image00007

Ovo je fotografija kompozicijski i koloristički, po našem mišljenju dobro usklađena (ti zalasci sunca! – no o tome jednom drugom prigodom). Moglo je i bez osobe, ali uspomene su uspomene, pa to poštujemo.

Sljedeći puta “učiti”  ćemo kompoziciju na primjerima majstora fotografije (iako je, vjerujemo,  svatko onaj tko prati istoimenu rubriku mogao i do sada nešto naučiti o tome).

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić