ABeCeDa – Fotografija i društvo (1)

Danas je fotografija voljena i priznata više nego ikad ranije, što međutim nije bilo lako postići. Bilo je otpora od umjetnika iz drugih umjetnosti, galerista, izdavača  i drugih. Prvotno se fotografija napadala kao gola zabilježba zbilje, kao tehnika i kemija, ponekad i području važnom za znanost, a manje se o njoj govorilo kao grani umjetnosti.

Kako se mijenjao stav o značaju fotografije i njezinoj ulozi u društvu?

Koncem 19. stoljeća uočava se da je fotografiju moguće promatrati kao vrijedan dokument, ali istodobno i kao umjetnost, no njome se bave pretežito privilegirani pojedinci. Početkom 20. stoljeća zahvaljujući tehničkom razvoju i znatno usavršenoj laboratorijskoj obradi, fotografija postaje ipak nešto masovniji medij. U to vrijeme pojedinci žele da ih se i kao fotografe smatra umjetnicima, želeći se što više prikloniti likovnoj umjetnosti. Često eksperimentiraju sa intervencijama na fotografskom papiru uz pomoć kemikalija ili rabe razne dodatke ispred objektiva, kao mekocrtače, kako bi se što više udaljili od realnosti, dokumenta.

Pojavljuju se postepeno fotografi-umjetnici, autorske ličnosti, kao što su primjerice Evans, Strand, Renger-Patzsch. Njihov je pristup takav da žele na umjetnički način prikazati život. Željelo se iskoristiti prednosti crnobijele fotografije, kao što su oštrina, tonski raspon i postojeće svjetlo. Bitna je bila i tehnička perfekcija, a realistični motivi su autorskom nadarenošću i specifičnim viđenjem nadograđeni. Time se fotografija odvojila od ostalih lijepih umjetnosti. Razvila je svoju specifičnu estetiku.

Kasnije slijede i drugi autori, od kojih ovdje spominjemo Westona, Adamsa, Cunninghama i druge. Njihove fotografske studije detalja i struktura sa optimalnom oštrinom fotografije postaju kriterij za umjetničku fotografiju do negdje 60.- ih godina prošlog stoljeća.

Dolaskom televizije nastaje široko područje fotografije u časopisima, a fotografija poprima primijenjenu funkciju, primjerice u području reklame, medicine, portretne fotografije, znanosti, fotografiranja iz zraka i slično. Međutim sve je još uvijek bilo u crnobijeloj tehnici.

Pedesetih godina prošlog stoljeća polagano se pojavljuje fotografija u boji, no njezino objavljivanje u tisku, u to je vrijeme još uvijek bilo složeno i skupo.

Tek od 60.- ih godina prošlog stoljeća može se uistinu govoriti o fotografiji kao masovnoj umjetnosti ili bolje rečeno masovnom vizualnom izražavanju. Ona polagano postaje dio popkulture i potrošačkog društva.

Osim što ljudi slikaju, kao i danas amateri, razne životne motive, fotografija prodire u područja kao što su moderno slikarstvo, dizajn i tisak, no ona se pri tom promatra više kao alat, a manje kao umjetnost. Ljudi su oduševljeni njezinom brzinom i životnošću, a sve ostalo je mnogima manje važno. To postaje sredstvo bilježenja za razne konceptualne umjetnike.

Kako je to izgledalo tih godina, pogledajte na fotografijama generacije mladih umjetnika Brucea Naumana i Roberta Smithsona koje možete naći na njihovim stranicama.

(nastavak slijedi)

Krešimir Mikić