Dubrava – izložba fotografija: MILAN PAVIĆ | Mala retrospektiva

 

U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, 29. listopada u 19 sati održat će se otvorenje male retrospektive MILANA PAVIĆA.
Izložbu će otvoriti likovna kritičarka Branka Hlevnjak.
Izložba je otvorena do 22. studenoga 2018., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.

 

MILAN PAVIĆ – klasik fotografije

Ime Milana Pavića duboko je utisnuto u povijest fotografije i nalazi se u samom vrhu. Kao profesionalni fotograf bavio se raznim žanrovima: od dokumentarne life-fotografije do dokumetarne industrijske fotografije, od prezentacije događanja do razotkrivanja ljepote krajolika, te karakterističnih folklornih tipova (ljudi iz naroda). Potretirao je poznate osobe, jednako ljude kao i gradove. U cijelom tom nizu zadataka koje su pojedine institucije stavljale pred Milana Pavića, on je uspio izgraditi svoj fotopis, ili rukopis ako hoćete. U formalnom smislu to znači da je u svakoj vrsti fotografije dosegao visoki stupanj estetike: jasnoćom, preglednošću, mirom i potpunom staloženošću. Svejedno je li na fotografiji čistačica ulice ili je to industrijsko postrojenje, u svakoj se Pavićevoj fotografiji iščitava red. U crno-bijelim kompozicijama taj red nastaje promišljenom i odmjerenom smjenom svjetla i sjena; nenametljiv ritam uhvaćen u kadar s odnosima u kojima fotografirani objekti čine međusobno skladan odnos. Bilo da kadrira izbliza ili izdaleka, to jest, hvata li krupni plan ili zahvaća prostor širokokutno, Milan Pavić ne dopušta kompoziciji da “pobjegne” izvan zadanog izreza: ona zadržava slikovitost čvrstog i zaokruženog pogleda. Zato su fotografije Milana Pavića (naročito radi crno-bijelog filma) nekako ozbiljne i smirujuće. To su slike fotogeničnih motiva slikovitog dojma. Gdjekad i idealiziranih ugođaja.

Milan Pavić proslavio se dokumentarnim fotografijama moćnog “filmskog” ugođaja 1945. ulaskom partizana u Zagreb, njihovim stvarnim ulaskom 8. svibnja (bez ljudi na ulicama) i organiziranim dočekom 9. svibnja 1945. godine (sa svečanom ponovljenom ulaznom paradom). U toj seriji su i odlasci vojnika vlakovima s kolodvora kao i potresni događaji u logoru gdje su se pregledavali dokumenti i otpuštala vojska (ili zadržavali pojedinci). Šezdesetih godina Milan Pavić s ciklusom Amerika, donio je u zemlju, ili ako hoćete, pridodao je povijesti hrvatske fotografije aktualnost američke prostranosti, egzotičnosti i glamura s njujorških ulica, grada u kojeg su bile uprte sve uči zapadne Europe i koji je osamdesetih godina preuzeo primat Parizu u umjetničkom smislu centra. Sam ciklus Obnove ratom razorene zemlje sadrži približno 5000 fotografija.

Fotografije Milana Pavića možemo gledati i kao pojedinačne slikovite i fotogenične uratke, kao samostalne ikone jednog prohujalog vremena, ali i kao dijelove važnih slika prošlosti. Već smo naučili da motivi mijenjanju svoj izgled ili potpuno nestaju i njihovo jedino svjedočanstvo jest fotografija. S druge strane postoji ona dimenzija čiste estetike koja fotografije drži svježim i aktualnim, intelektualnim i emocionalnim doživljajem, bez velova nostalgije, ili nekog drugog žala. Po tome je Milan Pavić fotografski klasik.

Svaki novi izbor fotografija Milana Pavića, a ovaj su izvršili Slavka Pavić i Čedomil Gros, bacaju novo svjetlo na golemi fotografski opus Milana Pavića i otkrivaju poneku nepoznatu ili manje poznatu fotografiju iz vrijedne ostavštine crno-bijele umjetnosti u kojoj je Milan Pavić predano sudjelovao gotovo cijelu drugu polovinu dvadesetog stoljeća.

Branka Hlevnjak

Popis izloženih radova

1. Vrbe, 1937.
2. Vedra starost, 1938.
3. Dok mi spavamo, 1946.
4. Selo u planini, 1947.
5. Proljeće, 1948.
6. Brodogradilište – Rijeka, 1949.
7. Adriatc silver, 1949.
8. Novi brod, 1949.
9. In the Gallery – Dubrovnik, 1950.
10. Topioničar – Sisak, 1950.
11. Spirala II, 1950.
12. Jutro na jezeru – Ohrid, 1950.
13. Mountain Girl – Malisorka, 1950.
14. Pastorale, Bjelasica – Crna Gora, 1950.
15. Agave – Dubrovnik, 1951.
16. Seljanka – Pokupski Gradec, 1951.
17. Selma Karlovac, Zagreb, 1953.
18. Zamrznuti slapovi, 1953.
19. Žedna zemlja, 1953.
20. Ljudi i sjene, 1954.
21. Vetrikale, 1956.
22. Zenica, 1956.
23. Poplava – Bednja, 1957.
24. Semafor, 1958.
25. Plinski baloni – Sisak, 1959.
26. Čeličana – Željezara Sisak, 1959.
27. Padobranci, 1959.
28. Poslije ribolova – Tune, 1959.
29. Gromače, 1959.
30. Vinogradi – Cres, 1959.
31. Život rijeke, 1959.
32. Sunset – Kornati, 1960.
33. Kornati, 1960.
34. Mreža – Kornati, 1960.
35. Most – Zagreb, 1961.
36. Čelične linije – Most Slobode,1961.
37. Pitve – Otok Hvar, 1963.
38. Petrokemija OKI – Zagreb, 1964.
39. OKI, 1964.
40. Petrokemija, 1964.
41. Svjetla IV, 1965.
42. Svjetlost II, 1974.

O autoru

Milan Pavić rodio se 1914. godine u Daruvaru, u obrtničkoj obitelji. Nakon završetka osnovne škole u rodnom mjestu, Milan Pavić bio je tri godine trgovački naučnik, a 1929. dobio je mjesto pisara u Kotarskoj oblasti. U razdoblju od 1930. do 1942. godine radio je kao službenik gradske općine u Daruvaru. Istodobno, privatno je učio i polagao gimnazijske ispite. Njegovo poznanstvo sa zagrebačkim novinarom Franjom Fuisom dovelo je do toga da je 1935. godine postao dopisnikom zagrebačkih Novosti. Godine 1937., Milan Pavić je u Daruvaru osnovao Foto-klub, a do svog prvog fotoaparata došao je skupljajući preplatu za časopis Panorama. Nakon što je dva puta bio uhićen zbog suradnje s partizanima, Milan Pavić odlazi u Zagreb 1942. godine i tamo nastavlja ilegalni rad. U razdoblju od kolovoza 1942. do 8. svibnja 1945. godine radio je kao fotoreporter kod Glavnog ravnateljstva za promidžbu u Zagrebu i pred kraj rata snima dramatične scene raspada NDH. Od 9. svibnja 1945. do 30. rujna 1948. godine bio je zaposlen kao fotoreporter u Odjeljenju za štampu (kasnije Uredu za informacije ) pri Predsjedništvu vlade NR Hrvatske. Ujedno je od 1945. do 1958. godine bio reporter u Fotoslužbi Hrvatske (kasnije Agenciji za fotodokumentaciju u Zagrebu). Izvjesno vrijeme radio je i kao specijalni fotoreporter Vjesnika. Godine 1958. napušta Agenciju za fotodokumentaciju i prelazi u slobodnu profesiju. Godine 1946. upoznaje na Glavnom kolodvoru u Zagrebu svoju buduću suprugu Slavku Pavić, danas poznatu fotografkinju. Upravo ju je Milan Pavić uveo u svijet fotografije i pod njegovim budnim vodstvom Slavka je uspjela razviti svoj prepoznatljiv stil. Poslije ranih radova romantične orijentacije (Hodžini zapisi, 1937., Vizija, 1938.), snima izgradnju zemlje nakon 2. svjetskog rata. (Omladina gradi, 1951.). Tijekom 1950. godine napravio je 5000 snimaka o obnovi Makedonije i Crne Gore. Iste je godine postavio svoju prvu samostalnu izložbu fotografija. U pejzažima naglašava lirsko ozračje (Proljeće, 1948., Pastorala, 1950.) ili otkriva apstraktne oblike u strukturi materije (Žedna zemlja, 1953.). Milan Pavić bio je jedan od naših najuspješnijih izlagača i sudjelovao je na više od 500 izložbi u zemlji i inozemstvu, gdje osvaja 90-ak nagrada, od čega 40 u inozemstvu. Autor je dvadesetak fotomonografija.. Američki P. S. A. Journal svrstao ga je 1953. među osamdeset najboljih svjetskih fotoumjetnika. Međunarodna asocijacija fotografske umjetnosti (FIAP) dodjeljuje mu 1954. godine počasno zvanje Hon EFIAP, a Fotosavez Jugoslavije 1958. godine zvanje majstora fotografije. Bio je i član Austrijskog saveza fotografa umjetnika od godine 1960. godine. Nakon 1960. godine eksperimentira s oblicima u prostoru. Svojim fotoaparatom zabilježio je brojne trenutke iz naše povijesti i gotovo da nema značajnije osobe i događaja koji je prošao kraj njega, a da ga Milan Pavić nije snimio. Likovni kritičar Josip Depolo objavio je monografiju Milan Pavić u izdanju nakladničke kuće Spektar Zagreb, 1986. godine. Predgovor za nju je napisao Jure Kaštelan. Iste godine Milan Pavić umro je u Zagrebu. Godine 2007., Galerija Foto film kluba Daruvar nazvana je upravo njegovim imenom, kao podsjetnik za sva postignuća koje je učinio za svoj rodni grad, ali i šire.