Zagreb – izložba fotografija: MLADEN JURIČIĆ | Taj divni svijet

Svjedok vremena, umjetnik i fotograf trenutka

“Fotografirati znači sagledati život u svim njegovim suprotnostima;
Srce nas tjera da nešto fotografiramo;
Ono viče, da, da.”
Henri Cartier-Bresson, francuski fotograf (1908. – 2004.)

Svoju retrospektivnu autorsku izložbu fotografija Mladen Juričić priređuje povodom obilježavanja 80 godina života i 60 godina fotografskog djelovanja, stvaralaštva i izlagačke djelatnosti. Poznata kineska poslovica „Slika govori više od tisuću riječi“ na ovoj izložbi ima puni smisao i opravdanje, jer svaka Juričićeva izložena fotografija kao svjedok vremena i aktualnog trenutka govori o tom vremenu, ali i o samoj sebi. Njegova fotografija je dokument i umjetnost istovremeno. Ona prikazuje aktualni život, svakidašnje autentične prizore, događanja i raznovrsne motive, te uz konkretnu priču i stav autora, posjeduje visoke umjetničke kvalitete. Juričić rado prihvaća izazove vremena i aktualnih kretanja u umjetnosti i fotografiji i stvara inovativna djela od figurativnog do apstraknog izraza. Tako u Juričićevom širokom opusu otkrivamo fotografije interijera i urbanog i prirodnog pejzaža, portreta, arhitekture i raznih prizora i motiva iz svakodnevnog života, takozvane „life fotografije“, koje i čine sadržaj ove izložbe. U njegovim radovima se otkrivaju one trajne vrijednosti koje izdvajaju umjetnički rad od običnih fotografija. Tako ovaj izbor njegovih najboljih fotografija na izložbi, odabranih iz njegovog bogatog i raznovrsnog stvaralačkog opusa, daje potpun uvid u prirodu i postignuća njegovog stvaralaštva od početka bavljenja autorskom, odnosno izlagačkom fotografijom pa do danas.

Kad govorimo o prirodi njegovih fotografija, prepoznajemo ih dvojako kao dokument, zabilježeni trenutak, motiv, prizor ili događaj otet od zaborava i kao umjetnost istovremeno, koje su nastale u različitim kontekstima – društvenim, ideološkim, kulturnim, povijesnim i drugim, u različitim uvjetima i pod raznim utjecajima. Cjelokupni njegov opus nastao je u dva vremenska razdoblja, i u kontekstu i pod utjecajem, dva različita umjetnička sustava i prakse – jugoslavenskog i hrvatskog, pa tako i pod utjecajem dvaju različitih umjetničkih, odnosno stvaralačkih sredina. Nastao je i u okrilju različitih fotografskih i umjetničkih udruga i organizacija u kojima je autor djelovao, te pod utjecajem njegovih uzora i umjetnika fotografa i likovnih umjetnika s kojima se družio i zajednički stvarao i djelovao.

Kad govorimo o njegovim vremenskim stvaralačkim razdobljima, onda mislim na dva odvojena razdoblja – prvo: pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon kojih dolazi do dužeg prekida u njegovom izlagačkom djelovanju kao i djelovanju u fotografskim udrugama, i drugo: njegovo stvaralačko razdoblje koje počinje početkom ovog stoljeća i kontuirano traje do danas. Juričićeve fotografije su i svjedoci vremena. Juričić počinje fotografirati polovicom prošlog stoljeća kada se fotografija još borila za priznavanje zasluženog mjesta i statusa u društvu likovnih umjetnosti, pa otuda i potiče njegovo podjednako poštovanje i odnos prema izražajnoj, umjetničkoj i prema reporterskoj, dokumentarnoj fotografiji. Juričić je zapravo fotograf trenutka, onog „odlučujućeg trenutka“ u Cartier Bressonovom smislu tog pojma, ali i umjetnik istovremeno, koji u svom fotografskom pristupu i postupku promatra, gleda, istražuje i svojom kamerom zaustavlja i bilježi, odnosno interpretira stvarnost. Biografije umjetnika najčešće vjerno razotkrivaju isprepletenost njihovog svakodnevnog života i stvaralaštva. Iako mu umjetnost nije profesija on joj prilazi, kao i svojoj profesiji, odgovorno i predano, pa onda kad joj se zbog profesionalnih obaveza nije mogao posvetiti, prekida sa stvaranjem i umjetničkom djelatnošću i ponovno joj se vraća po odlasku u mirovinu. Juričićevo fotografsko stvaralaštvo se odvijalo i razvijalo pod okriljem i u konteksu s praksama i stvaralaštvom drugih umjetničkih sredina, organizacija i umjetnika, kao njihovih suradnika i uzora. Juričić je učio, djelovao i stvarao pod okriljem svojih matičnih udruga: Fotokluba Varaždin, Fotokluba Zagreb, Fotokluba zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i fotografskih sekcija na omladinskim radnim akcijama. Istovremeno se razvijao kao autor pod snažnim utjecajem već afirmiranih klupskih kolega fotografa kao i pod utjecajem kretanja u svjetskoj i domaćoj fotografiji, koju su označila slavna fotografska imena, kao što su: Edward Steichen, Henri Cartier-Bresson, Robert Capa, Garry Winogrand, Vivian Maier, Dorothea Lange, Alfred Eisenstaedt, Tošo Dabac i drugi. Tijekom svog ranog stvaralaštva Juričić se intenzivno družio i surađivao s akademskim slikarima u majstorskoj radionici profesora Krste Hegedušića, što se odrazilo na njegovo autorsko sazrijevanje i formiranje njegovog likovnog izraza u kom je klasična likovna kompozicija postala sastavni dio njegovih fotografija.

U tom kontekstu valja naglasiti veliku Juričićevu izlagačku aktivnost i uspjehe na izložbama svih razina od klupskih, međuklupskih, republičkih, saveznih i međunarodnih izložbi fotografija. Mnoge fotografije iz tog vremena možemo vidjeti i na ovoj izložbi. Njegove fotografije su fotografije života i iz života bogatog sadržaja i invencija, čija se vrijednost ogleda u simbiozi njegove likovne kulture, stvaralačkog osjećaja, ljubavi prema svijetu, umjetnosti i fotografiji. Zbog svega toga izložba Mladena Juričića zaslužuje puno priznanje, jer 60 godina od njegove prve i posljednje fotografije na ovoj izložbi nisu samo njegove godine stvaralaštva, jer u prirodi njegovih fotografija prepoznajemo i godine razvoja fotografije u našem Klubu i društvu uopće, određenog konteksta i određenog trenutka, pa mu uz čestitke za visoke životne i stvaralačke jubileje želimo još puno dobrog zdravlja, lijepih životnih trenutaka i radosti i još mnogo godina punih stvaralačke energije, dobrih fotografija i novih izložbi. Sretno!

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
počasni predsjednik Fotokluba Zagreb