10 temeljnih za svakog fotografa

Ovaj tekst koji slijedi može vam poslužiti kao podsjetnik ili kao vodič (pitate li se odakle početi i kamo krenuti u istraživanju fenomena “fotografija”), a može vam biti i od koristi za strukturiranje predavanja ili pak tečaja fotografije.

Pred vama su kratka pojašnjenja sljedećih termina kojima treba ovladati kako bi fotoaparat postao dobar alat za ostvarivanje predvidljivih rezultata:

  1. osnove fotografije (camera obscura, fotoaparat, objektiv),
  2. analogna fotografija, digitalna fotografija,
  3. upravljanje fotoaparatom,
  4. kontrola ekspozicijskih parametara (brzina zatvarača, otvor zaslona/blende, ISO-osjetljivost),
  5. okvir i izrez,
  6. kutevi snimanja i udaljenost (plan),
  7. svjetlo/rasvjeta,
  8. kompozicija,
  9. crnobijelo i boja,
  10. završna obrada i prezentacija fotografija.

1. Osnove fotografije

Od svog početka do danas fotografija je bila i ostala ono što joj i samo ime kaže: pisanje svjetlom.

Svjetlo zapažamo vidom, a najočitije manifestacije su mu intenzitet (jačina) i boja. Fotografija je medij koji nam omogućuje zabilježbu tih manifestacija, a to je otkriveno 1826. godine (više o tome pročitajte ovdje…). Gotovo 200 godina fotografije su se snimale i izrađivale zahvaljujjući fotokemijskim postupcima. Danas se za snimanje, pohranu i prezentaciju fotografije sve više služimo elektroničkim i računalnim, tzv. digitalnim tehnologijama. Suvremeno digitalno doba omogućilo je velikom broju ljudi da kreiraju fotografije. No posjedujemo li neki superiorni fotografski aparat to neće jamčiti da ćemo i snimiti fotografiju koja će biti remek-djelo, kao što ni sama nabavka vrhunske slikarske opreme neće od nas načiniti velikog majstora kista, da ne kažem: umjetnika. Kako bi nam rezultati našeg fotografskog nastojanja bili svakodnevno sve kvalitetniji moramo paralelno sa stjecanjem praktičnih fotografskih vještina proučavati i teoriju fotografije. 

1.1 Camera obscura

Camera obscura ili “tamna soba/komora” otkrivena je davno, a u Evropi se često koristila u doba renesanse kad su likovni umjetnici proučavali linearnu (geometrijsku) perspektivu. Temelj Camere obscure je tamna komora u koju svjetlo ulazi kroz maleni otvor, a na plohi na suprotnoj strani otvora možemo vidjeti projekciju prizora koji se nalazi ispred Camere. Projecirani prizor je okrenut naopačke. Camerom obscurom i danas snimamo fotografije, a temeljni princip Camere obscure je primjenjen i u fotoaparatima kako bi mogli kontrolirano propuštati svjetlo u tamnu komoru i zabilježiti dragocjene trenutke iz zbilje.


Mračni podrumi s malim prozorčićima mogu također funkcionirati kao Camere obscure kao što je ovaj u kojem sam se našao prije nekoliko godina (svjetlo ulazi u podrum kroz mali pravokutni prozorčić na lijevom zidu, a izvrnuta slika ulice projecira se na suprotni zid. Dan je bio sunčan, a boje su bile jako intenzivne. Sve u svemu: nadrealni prizor velikih dimenzija koji će vas ostaviti bez riječi).

Više o tome kako možete sami napraviti i snimati Camerom obscurom možete saznati na ovoj stranici.

1.2 Fotoaparat

Fotoaparat je svaki uređaj kojim možemo snimiti fotografiju. Od Camere obscure, pa preko sofisticiranih fotografskih sustava usko određene namjene do mobilnih telefona s fotoaparatima jedno je svojstvo najvažnije za fotoaparat: možemo li njime zabilježiti nama važan trenutak iz zbilje koja nas okružuje. To znači da će bolji fotoaparat biti onaj koji će reagirati bez zadrške na naš pritisak na okidač.


Fotografija je moguća samo ako postoji svjetlo (1). Svjetlo se usmjerava pomoću objektiva (2) prema tamnoj komori fotoaparata (7) u kojoj je smješten fotoosjetljivi medij (6). Za zabilježbu fotografije potrebno je do fotoosjetljivog medija kontrolirano propustiti svjetlo određenog intenziteta u određenom vremenu. Tu kontrolu omogućuju otvor zaslona objektiva ili blenda (4) i zatvarač (3) čijim otvaranjem i zatvaranjem se svjetlo propušta u tamnu komoru u određenom vremenskom intervalu (na ilustraciji je tzv. centralni zatvarač). Kako bi mogli što preciznije odrediti izrez pri fotografiranju, većina fotoaparata opremljena je i tražilom (5). Osim ovih osnovnih dijelova, fotoaparati mogu imati različite dodatke koji omogućuju: mjerenje intenziteta svjetla prizora (svjetlomjer), transport filma, automatiziranje kontrole ekspozicije… Fotoaparati mogu biti opremljeni i sustavima za digitalizaciju i računalnu obradu slike itd.

 


Izgled i funkcioniranje fotoaparata konstantno se unaprjeđuju i mijenjaju pa tako danas možemo naći mnogo tipova fotoaparata koji se razlikuju po veličini, namjeni, tehnologiji kojom se služe, otvorenošću sustava za proširenje funkcije itd. Profesionalni fotoaparati za film velikog formata ili tehničke kamere (1) u uporabi su od samih početaka fotografije (zahvaljujući velikim dimenzijama filma na koje snimaju i vrhunskoj optici još uvijek su standard kad je potrebna vrhunska kakvoća). Za njih postoje i digitalna leđa (skeneri). Ovi fotoaparati u uporabi su za fotografiranje arhitekture, pejzaža, pri znanstvenim istraživanjima itd. Srednjeformatni fotoaparati (format filma 120) sljedeća su profesionalna kategorija. Od prvih modela s mijehom (2), dvookih refleksnih (3) pa do sistemskih fotoaparata (4 – sa širokim rasponom opreme kojom se proširuju i brzo prilagođuju mogućnosti sustava) ovi fotoaparati danas uživaju povjerenje mnogih profesionalnih fotografa. Danas se proizvode i digitalne varijante  srednjeformatnih fotoaparata (13). Dimenzijama prikladnim za cjelodnevno nošenje i s prihvatljivom razinom kakvoće (uz sofisticirane sustave i veliku ponudu dodatne opreme), fotoaparati za format 135 (“leica”) najpopularniji su kod amatera, entuzijasta, fotoreportera itd. Jednostavni fotoaparati s optičkim tražilom (5), složeniji i kvalitetniji modeli s optičkim tražilom i izmjenjivim objektivima (6), zrcalnorefleksni fotoaparati (7) od kojih su mnogi modeli s visokim stupnjem složenosti (8), samo su neki od osnovnih tipova fotoaparata koji snimaju na format 135. Digitalni fotoaparati nastavak su razvoja fotografske tehnologije. Od fotoaparata na film nasljedili su optičke i mehaničke sustave i druge komponente. Kompaktni digitalni fotoaparati (s malim osjetnicima slike) preplavili su tržište brojnim modelima (9), a modeli s povećanim rasponom žarišnih duljina zum objektiva uživaju veliku popularnost kao “turistički” fotoaparati (10). Zrcalnorefleksni modeli za entuzijaste (11) i profesionalce (12) kakvoćom se nadmeću i sa srednjeformatnim digitalnim fotoaparatima (13). Bogato opremljeni sustavi čine suvremene digitalne fotoaparate nezamjenjivim oruđem za brojne specijalizirane fotografske discipline (14). Uz osnovne tipove fotoaparata postoje i brojna specijalizirana rješenja, kao što su tzv. “špijunski” fotoaparati vrlo malih dimenzija (15), fotoaparati za podvodnu fotografiju (16), polaroid fotoaparati za “instant” fotografiju (spremnik s filmom ovog fotoaparata ima i sustav za razvijanje filma, tako da je fotografija nakon snimanja razvijena i spremna za uporabu već za nekoliko minuta) (17) itd.

1.3 Objektiv

Objektiv je optičko-mehanički sustav kojim biramo što će se naći unutar okvira tražila. Objektiv, ovisno o njegovom vidnom kutu, određuje koliko će motiv biti velik u slici, hoće li biti uklopljen u pozadinu ili se odvajati od nje, te hoćemo li moći snimati u kritičnim svjetlosnim uvjetima (svjetlosna moć objektiva).


Objektive možemo razlikovati prema vidnom kutu, a on ovisi o žarišnoj duljini. Kad fotografi govore o žarišnoj duljini objektiva, obično misle na vidni kut koji taj objektiv zahvaća (bitno je napomenuti da će na različitim veličinama filma/senzora slike vidni kut biti različit, što prikazuje sljedeća ilustracija:

Na formatu 135 objektiv žarišne duljine od 45 mm ponaša se kao srednji objektiv, dok se isti taj objektiv na filmu/senzoru slike veličine 1/2,5″ ponaša kao teleobjektiv. 

Obzirom na žarišnu duljinu i format filma/senzora slike na koji se snima, objektive možemo podijeliti na:

  1. srednji objektiv,
  2. širokokutnik,
  3. uskokutnik (teleobjektiv),
  4. zum
  5. objektivi posebne namjene: makro, riblje oko, tilt/shift  (objektiv promjenjivog nagiba prednje leće i/ili objektiv koji omogućuje posmak prednje leće po uzdužnoj osi),

Objektivi su česta tema na portalu fotografija.hr pa ću navesti poveznice na kojima možete pronaći više informacija o ovoj temi:

ABeCeDa – Objektivi (uvod), ABeCeDa – Objektivi (2)ABeCeDa – Objektivi (3)Suvremeni objektivi: kako odabrati optimalan objektiv za vaš fotoaparat?

2. Analogna i digitalna fotografija

2.1 Analogna fotografija

Za klasičnu fotografiju potrebno je proizvesti fotoosjetljivu emulziju (1) i nanijeti je na neku prozirnu podlogu kao što je kod filma (negativ ili dijapozitiv) (2) ili na neprozirnu podlogu kao što je kod fotopapira (3). U industrijskoj proizvodnji fotoosjetljivih materijala filmovi i fotopapiri režu se na standardizirane dimenzije. Da bi zabilježio neku sliku, film se eksponira u fotoaparatu (4), a kad se izvadi iz fotoaparata (5) mora se što prije podvrgnuti kemijskoj obradi razvijanja i fiksiranja (6, 7) nakon čega emulzija više nije osjetljiva na svjetlo. Nakon kemijske obrade razvijeni je film (8) spreman za realizaciju (10) u tamnoj komori (9), minilabu (7) ili se skeniranjem priprema za digitalnu obradu (12), a dijapozitivi se mogu prikazati i projektorom (11). Trajnost analogne, fotokemijske fotografije dokazana je u praksi kroz gotovo 200 godina od kad je izumljena. 

Više o analognoj fotografiji možete saznati na ovoj stranici.

2.2 Digitalna fotografija

Digitalna fotografija nastaje u digitalnom fotoaparatu (1) ili skeniranjem filma ili fotografije skenerom (2). Ona se pohranjuje kao digitalni zapis na memorijskoj kartici (3) u samom fotoaparatu, a može i na računalnim memorijskim resursima što omogućuje generiranje velikog broja fotografija. Digitalna fotografija odmah je pripravna za obradu grafičkim softverom u računalu (4), za pregled na zaslonu računala (5) i za distribuciju umreženim računalima preko interneta (6). Digitalna fotografija se može odmah nakon fotografiranja pregledavati na televizoru (10), direktno i indirektno ispisivati u manjim (7) i većim formatima (8), tiskati različitim tehnikama tiska (9) i projicirati na velikim površinama pomoću digitalnog projektora (11). Sve to čini digitalni fotografski sustav izuzetno praktičnim i fleksibilnim.

Više o principima digitalne fotografije možete saznati na ovoj stranici.

3. Upravljanje fotoaparatom

Fotografsko snimanje obuhvaća rad s fotoaparatom te uvježbavanje posebnih radnji kako bi se postizali očekivani i dosljedni rezultati. Za to nam je potrebna priprema. Prije svega potrebno je naučiti kako se rukuje fotoaparatom. Neki fotoaparati su jednostavni za uporabu, a za neke druge je potreban duži period učenja i vježbanja. Svi fotoaparati imaju i detaljne upute za uporabu, pa je potrebno proučiti te upute i uvježbati sve radnje korak po korak, pa će nam pri fotografiranju fotoaparat biti pomagalo kojim ćemo raditi očekivane rezultate.

Prije fotografskog snimanja potrebno je provjeriti ispravnost i funkcionalnost opreme, a osobito čistoću leća optičkog sustava (objektiva i okulara). Kod fotoaparata na film potrebno je provjeriti količinu filma, ISO osjetljivost filma na koji snimamo te način mjerenja svjetla. Kod fotoaparata s autofokusom poželjno je provjriti i postavku autofokusa. Kod digitalnih fotoaparata osim nabrojenih provjera potrebno je provjeriti i postavke formata zapisa (JPG ili RAW…), postavke balansa bijele (WB), stanje memorijske kartice, postavljenu kvalitetu obrade u fotoaparatu (postavlja se u skladu s memorijskim prostorom, brzinom obrade i brojem okidanja) itd. Kod fotoaparata koji trebaju električno napajanje potrebno je provjeriti i napunjenost baterija (a dobro je imati i dodatne baterije). Sve nabrojene radnje specifične su za svaki fotoaparat i detaljno su objašnjene u uputama fotoaparata koji rabimo.

Napomena: Ponekad se dan prije snimanja zaigramo postavkama fotoaparata, pa ukoliko se ne možemo sjetiti svega što smo mjenjali preporučujemo vraćanje fotoaparata na tvorničke postavke (eng. Reset).


Gornje ilustracije prikazuju fotoaparate koji snimaju na različite vrste fotoosjetljivog medija: 1 je zrcalnorefleksni fotoaparat na film (format 135), a 2 je zrcalnorefleksni digitalni fotoaparat. Oba fotoaparata imaju sličan oblik. Najistureniji dio tijela fotoaparata je rukohvat s okidačem (3). Oblikovan je tako kako bi se omogućilo čvrsto držanje i okidanje fotoaparata jednom rukom. Objektivi (4) se na ovakvim fotoaparatima mogu mijenjati, pa im i dimenzije variraju (od malih i laganih do velikih i teških). Okular (6) omogućuje pogled na tražilo na kojem se vidi slika koju “vidi” i objektiv. Ovakvi fotoaparati imaju i mogućnost promjene načina kontrole ekspozicijskih parametara (5). Kod digitalnih fotoaparata postoje i softverske mogućnosti upravljanja fotoaparatom. Dostupne su preko različitih upravljačkih gumbi (10) i dijaloških panela vidljivih na zaslonu fotoaparata (7). Isti taj zaslon služi i za prikazivanje snimljenih fotografija, kao i za druge zadaće. Fotoaparati na film na tom mjestu imaju leđa (9) koja se otvaraju kako bi mogli staviti film u prostor za film (8). Sve ovo čini ove fotoaparate složenim sustavima.

3.1 Držanje fotoaparata


Kako bi dobili oštre fotografije fotoaparat se ne smije potresati. Stoga se fotoaparat drži desnom rukom, a podupire dlanom lijeve ruke (1 i 2). To nam omogućuje potrebnu stabilnost fotoaparata i nesmetano upravljanje objektivom (ručno izoštravanje i zumiranje) i fotoaparatom (promjene postavki snimanja, pritiskanje upravljačkih kontrola itd.). Prenošenje fotoaparata s većim objektivom može biti otežano (3), a ako se nosi pravilno (4) nećemo objektivom zapeti za predmete pored kojih prolazimo. Ležanje (5) na tlu, klečanje (6), kao i oslanjanje na neki zid (7), stablo, stup (8) itd. može također olakšati mirno držanje fotoaparata pri fotografiranju. Obratite pažnju na položaj laktova. Držanje ne bi trebalo biti ukočeno, kako bi mogli po potrebi (pre)usmjeriti fotoaparat.


Jedna od tehnika fotografiranja s dužim eksponiranjem je i fotografiranje praćenjem objekta koji se miče. Fotografija 1 je snimljena s 1/8s. Sve što je mirovalo za vrijeme eksponiranja je oštro, a automobil (koji se kretao po cesti) je neoštar. Fotografija 2 snimljena je također s 1/8s, ali je pri okidanju biciklist praćen okretom tijela fotografa (3). Sada je pozadina mutna i kao da nam daje dojam brzine biciklista. Automobil koji se kretao većom brzinom od biciklista i na ovoj je fotografiji zabilježen neoštro. Kod ove tehnike bitno je početi praćenje prije okidanja i nastaviti praćenje još neko vrijeme nakon okidanja.

4. Kontrola ekspozicijskih parametara

I konačno smo pritisnuli okidač i snimili ono što se nikad više neće moći ponovno snimiti.  No fotografija koja je nastala je takva da bi nam i Kazimir Maljevič mogao čestitati na crnilu:

Ili je možda ovakva kao što je ispala sljedeća fotografija (što bi Maljevič podjednako rado gledao):

No sve bi to još nekako prošlo ako bi naručitelju fotografije objasnili naš suprematistički koncept, no mi smo zapravo htjeli rezultat kao što je na sljedećoj fotografiji

Zašto u crnom i bijelom slučaju nemamo nikakvih zabilježenih detalja prizora koji smo snimali?

Na crnoj fotografiji je premalo svjetla doprlo do filma/senzora slike, a na bijeloj je previše svjetla doprlo do filma/senzora slike, pa je to “spržilo” sve detalje.

To znači da ni premalo svjetla, a ni previše svjetla nije dobro pri fotografiranju. No sunce ne možemo prigušiti, a nije svaki put dobro ni uključiti bljeskalicu,

Što nam je činiti?

Intenzitet svjetla prizora koji snimamo potrebno je uskladiti sa sposobnošću našeg fotoaparata da zabilježi ono što bismo rado vidjeli na našim fotografijama. To se tehničkim riječnikom definira kao: “dobar raspon srednjih tonova i detalja u svjetlim dijelovima prizora kao i detalja u sjenama”. 

Kako to postići?

Fotoaparat ima sustav mjerenja svjetla i kontrole svjetla, kao što se i naš vid prilagođuje intenzitetu svjetla (pri jačem svjetlu otvor zjenice oka se smanjuje, a kako bismo zapažali detalje u tami, osim proširenja otvora zjenice potrebno je i do 30 minuta da se oko kemijski prilagodi svjetlosnoj situaciji).

Sposobnosti fotoaparata se mogu jako razlikovati od sposobnosti naših očiju, pa su fotografi često razočarani rezultatom svojih fotografskih nastojanja. Ukratko: fotoaparat ponekad “ne vidi” snimani prizor tako kao što ga mi vidimo.

Spasonosno rješenje može biti automatski način rada fotoaparata. I to će u većini slučajeva rješiti osnovni problem optimalne količine svjetla, no to neće dati “win-win” situaciju jer se fotograf predao i mašina je pobjedila. Stoga je za fotografa najbolje da nauči kako kontrolirati ekspozicijske parametre što je podrobnije objašnjeno ovdje, a kao pomoć za razumijevanje ekspozicijskih parametara može nam poslužiti ilustracija koja slijedi:

Ekspozicijski parametri mogu se i kreativno uporabiti kako bi se postigli različiti efekti, kao što je to prikazano na sljedećim primjerima:


Na lijevoj fotografiji je primjenjeno postavljanje subjekta u protusvjetlo (svjetlo ispred objektiva), a svjetlo je mjereno na način da se naziru detalji u sjeni, pri čemu je istaknut “sprženi” rub kose i odjeće subjekta. To “prženje” nimalo ne degradira prizor, već ga obogaćuje. Desni primjer je uporaba duge ekspozicije kako bi se svjetla koja se miču zabilježila kao linije. Oba primjera su odmak od uobičajenog doživljaja zbilje.  (Lijevu fotografiju je snimio Jason Chen, a desnu je snimio Jack Cain. Fotografije su preuzete na unsplash.com)

Fotografska stilska izražajna sredstva

5. Okvir i izrez

“Kad govorimo o okviru u fotografiji ili filmu, tada mislimo na ekran,monitor kod elektroničkih medija, na sliku koja se nalazi unutar okvira (ekrana) ili tražila. Valja ukazati na razliku između izreza (granica između prizora u vidnom polju i prostora izvan vidnog polja) i okvira – kadra (fr. cadre – okvir), što je granica između fotografske slike i okoline.” (Krešimir Mikić – ABeCeDa fotografije: Okvir)

6. Kutevi snimanja i udaljenost (plan)

6.1 Vizura i rakurs

Vizure su kutevi snimanja. Normalna vizura je snimanje kad je fotoaparat poravnat po vodoravnoj i okomitoj osi.

Naziv “rakurs” dolazi od francuske riječi raccourcir, što znači skratiti. Naime, sve ono što je snimljeno iz nekog kuta, bit će skraćeno u perspektivi, odnosno neće zadržati prirodni odnos dimenzija. Stoga razlikujemo gornje i donje rakurse. Fotografije snimljene iznad razine visine ljudskih očiju fotografirane su iz gornjeg rakursa, a one ispod te razine, iz donjega.


Karakteristični položaji fotoaparata: normalna vizura (1), gornji rakurs (2), donji rakurs (3), ptičja perspektiva (4) i žablja perspektiva (5). Obratite pažnju na deformacije objekata na slici (suženja, linije koje nisu paralelne (3), pa objekti izgledaju kao da se ruše …). Kad fotoaparat postavimo okomito neće se pojaviti te tzv. obrušavajuće linije, pa se takav način postavljanja fotoaparata koristi pri fotografiranju arhitekture kod čega je važno da okomiti zid ostane okomit.


Pri fotografiranju portreta jako je važno odabrati ispravan rakurs. Odgonetnite sami koja fotografija je snimljena s gornjeg rakursa, koja s normalne vizure, a koja s donjeg rakursa. (Fotografiju 1 je snimio Jack Finnigan, fotografiju 2 je snimio Marc-Olivier Jodoin, a fotografiju 3 je snimio Nathan McBride. Fotografije su preuzete na unsplash.com)

6.2 Udaljenost (plan)

Planovima određujemo veličinu prostora koji će prikazati fotografija. Dobrim odabirom plana naše fotografije će dobiti na izražajnosti,  eliminirat ćemmo nepotrebne elemente koji bi mogli pažnju promatrača preusmjeriti na nešto nebitno na fotografiji. 


“Prva grupa planova su planovi prostora ili opći planovi. To nazivamo total koji ima i dodatne planove, a to su polutotal (nešto uži plan (1)) i veliki – daleki total (širi plan od totala). U ovom planu čovjek, ako je i nazočan, praktički je nezamjetljiv jer je naglasak na prostoru, odnosno ambijentu. Sjetimo se planova pustinje, prerije ili morske pučine. Ovi planovi omogućuju promatraču snalaženje u prostoru, ali stvaraju i određeno raspoloženje. Primjerice, sitna ljudska figura okružena velikim betonskim blokovima (total) na gledatelja će sigurno djelovati zastrašujuće, kao što će prostrana morska pučina (veliki total) djelovati smirujuće. Druga su grupa planovi radnje ili akcije. To je srednji plan (2) – prikazuje cijelu osobu od glave do pete s malo prostora iznad glave i ispod nogu. Kod ovog plana može se na najbolji način prikazati neka radnja, a ujedno i okoliš gdje se ta radnja odvija. Treća su grupa planovi osobe. Polublizi plan (3) prikazuje osobu od pojasa do tjemena, a blizi (4) prikazuje poprsje, poput biste. Tako se približavamo liku, znatno smo koncentriraniji na lik, a prostor je praktički zanemariv. Krupni plan (5) prikazuje ljudsku glavu. On sugerira da smo na stanovit način “ušli” u unutrašnjost lika, njegovu intimu, da otkrivamo njegove osjećaje i misli. U ovoj pojednostavljenoj podjeli došli smo i do posljednjeg plana – detalja (6). To je plan koji se više ne može dijeliti, a prikazuje oko, uho, kazaljku sata i sl., dakle samo dio osobe ili predmeta. Detalj je dokaz kako fotografija, koliko god joj pripisivali dokumentaristička obilježja, nije mehanička reprodukcija zbilje jer u životu nikad ne možemo vidjeti samo nečije oko (bez ostalog dijela lica), osim ako, naravno, ako ne rabimo neka pomagala (povećalo), a u fotografiji je i tako nešto moguće. To ukazuje na nešto posebno. Detalj može izazvati šok, iznenađenje, otkriti nešto što je inače skriveno. Bitno je da je u svakom pojedinom slučaju odabrani plan sadržajno najopravdaniji. Naravno da ne postoje nikakvi “recepti” što će se prikazati u kojem planu. To određuje fotograf i sve ovisi o njegovoj invenciji.” (Krešimir Mikić)

7. Svjetlo i rasvjeta

Fotografija nastaje kad se fotoosjetljivi medij izloži svjetlu. Na mediju će ostati trag koji se može nekom vrstom obrade (kemijska ili računalna) prikazati kao fotografija. Za gledanje fotografije nam je također potrebno svjetlo (primjerice, svjetiljka koja obasjava papir na kojem je fotografija ispisana ili kao neki izvor svjetla koji osvjetljuje pozadinu zaslona televizora). Možemo zaključiti da je temeljna briga fotografa baviti se svjetlom. U kreativnom smislu svjetlo može dati nekom motivu različit značaj, ugođaj, boju itd.

Na sljedećim primjerima predstavit ćemo neke varijante uporabe svjetla u fotografiji:

Direktno svjetlo

Najčešći izvor svjetla koji fotografi nalaze u prirodi je naša zvjezda: Sunce. Sunce je za promatrača na zemlji maleni izvor svjetla koji daje izuzetno snažno svjetlo naglašenog kontrasta, a ponekad i je pod njegovim svjetlom nemoguće snimiti dobro eksponiranu fotografiju (osobito kompatktnim fotoaparatima). Što sve može Sunce kao izvor svjetla teško je predstaviti, a ovih nekoliko primjera neka vam posluže kao inspiracija kod fotografiranja:

  • Nisko Sunce u protusvjetlu:
Fotografiju snimila Kristine Weilert, a preuzeta je na unsplash.com
  • Ponovno nisko Sunce u urbanoj sredini. efektni isječak stepeništa s ritmičkim nizanjem svjetlih i tamnih ploha.
Fotografiju snimio: Martino Pietropoli, a preuzeta je na unsplash.com
  • I opet nisko Sunce, no ovaj put fotograf snima s gornjeg rakursa, s tzv. “ptičje perspektive”:
Fotografiju snimio: Tom Barrett, a preuzeta je na unsplash.com
  • Sjena drveta na zgradi daje ovoj fotografiji poetski naboj (savjet: istrčite s vašim fotoaparatom van u bilo koje doba dana (i noći s mjesečinom) jer su dobre fotografije uvijek tu negdje oko nas):
Fotografiju snimio: Jon Flobrant, a preuzeta je na unsplash.com

Raspršeno (difuzno) svjetlo

Izmaglica ili naoblaka stvaraju od neba veliki izvor svjetla koji daje mekano svjetlo, pa će nam fotografije djelovati plošno, a takvo svjetlo može biti odlično za fotografiranje arhitekture, a omekšati će i crte lica pa neće  trebati brisati bore u naknadnoj obradi fotografije. Sljedi nekoliko primjera:

Fotografiju snimila: Marcella Winograd, a preuzeta je na unsplash.com
Fotografiju snimio: Andrew Neel, a preuzeta je na unsplash.com
Fotografiju snimio: Alex J. Reyes, a preuzeta je na unsplash.com

Umjetne izvore svjetla koji nam osvjetljuju prizor koji snimamo nazivamo rasvjeta. Ti izvori svjetla mogu biti različiti, a bitno je pri tom znati da će različiti izvori svjetla dati i različitu boju svjetla kao što je vidljivo na sljedećim primjerima:

Fotografije snimio: Finn Hackshaw, a preuzeta je na unsplash.com

O vrstama, učincima, naravi i primjeni svjetla možete proučiti tekstovena našim stranicama ovdje, ovdjeovdje, pa i tu i tu i tu. To je samo jedan mali dio toga što danas znamo o svjetlu, a što je zanimljivo fotografima.

Problematika svjetla kao stilskog izražajnog sredstva u fotografiji je područje neograničenog eksperimentiranja. Za fotografa je važno da uočava zanimljive svjetlosne situacije jer one mogu iz uobičajenog prizora na koji smo navikli stvoriti nešto zadivljujuće i nesvakidašnje. 

Boja svjetla i ravnoteža bijele (WB)

Fotografski mediji prilagođeni su da prikazuju neutralne boje (čiste nijanse sive) samo jedne vrste izvora svjetla. Analogni mediji prilagođeni su za dnevno svjetlo (5600°K) ili za svjetlo sijalice (oznaka “tungsten” – 3200°K). Digitalni fotoaparati se mogu prilagoditii i nekim drugim svjetlosnim situacijama (oblačno nebo, flourescentno svjetlo, bljeskalica, prizor u sjeni itd.) pomoću izbornika za ravnotežu bijele (eng. White Balance – kratica: WB).


Ravnoteža bijele se može i namjerno “pogrešno” postaviti kako bi se dominantnom bojom naglasilo neko ozračje kao što prikazuju gornji primjeri. Kod lijevog primjera namjerno je parametar WB postavljen na 5600°K kako bi se dobilo “toplo” narančasto obojenje, a kod desnog primjera namjerno je parametar WB postavljen na 3200°K kako bi se dobilo “hladno” plavo obojenje.

Više o ravnoteži bijele možete saznati ovdje.

8. Kompozicija

Raspored vizualnih elemenata na fotografiji naziva se kompozicija. Dobrim komponiranjem u okviru možemo pojačati dojam slike, a lošim komponiranjem možemo upropastiti fotografiju. Neke korekcije loše kompozicije se mogu odraditi u naknadnoj obradi fotografije, no zlatno pravilo glasi: bolje spriječiti nego liječiti. Komponirajte što preciznije vaše snimke već prije okidanja.


Kompozicija je posebice uočljiva kad se zamjećuje neka pravilnost. Stoga možemo govoriti o vertikalnoj (1), horizontalnoj (2), dijagonalnoj (3), četverokutnoj (4), trokutastoj (5), kružnoj kompoziciji pa kompoziciji u obliku slova L ili S itd.

Više o kompoziciji možete saznati ovdje i ovdje.

9. Crnobijelo i boja

Do izuma fotografije u boji (1935. godine) crnobijela fotografija bila je dominantni fotografski izraz. Danas je fotografija u boji nešto bez čega su suvremeni vizualni mediji nezamislivi, a crnobijelom fotografijom uglavnom se bave fotografski “sladokusci”. Crnobijela fotografija je vizualno čista i jednostavna. Kreirajući crnobijele fotografije možemo mnogo naučiti o svjetlu, kontrastu, kompoziciji… Nemamo boje da nas “izvuku” svojom dopadljivošću.

Prvo je bila boja…

Sve boje koje su nam potrebne za uvjerljiv doživljaj boje na fotografiji mogu se proizvesti od tri osnovne boje: crvene, zalene i plave. Film u boji ima nekoliko slojeva (svaki sloj jedna je fotografija) pomoću kojih generira boju:

Digitatlni sustavi također trebaju minimalno tri fotografije kako bi se proizvele boje vidljivog spektra:

i Više o boji u fotografiji možete saznati ovdje, ovdjeovdje. ovdje i ovdje, a i diljem internetskog beskraja.

… a zatim smo boju pretvorili u crnobijelo

Potpuna kontrola pretvorbe fotografije u boji u crnobijelu fotografiju zasniva se na razumijevanju kontrasta boje i kontrasta svjetla.


Traka 1 ima jasno izražene razlike nijanse svakog kvadratića. Na traci 2 već je teže prepoznavati razlike jer je kontrast između pojedinih nijansi sive slab. Traka 3 prikazuje kontrastne boje, a traka 4 boje slabijeg kolorističkog kontrasta. Pri pretvorbi fotografije u boji u crnobijelu fotografiju doživljaj kontrasta između pojedinih boja trebalo bi prenijeti na nijanse sive, što je detaljnije objašnjeno ovdje.


Različite metode pretvorbe u crnobijelo generiraju različite sive tonove iz iste boje: Prva crnobijela varijanta (1) nastala je prebacivanjem četiriju boje u sivu ljestvicu, druga (2) je nastala postupkom eliminacije zasićenja boja, a treća (3) pretvorbom kroz zamjenu određenih boja tonovima gradijenta. Svaka od ovih tehnika daje drukčije rezultate, a vidljivo je da pojedini načini različite boje pretvaraju u iste ili vrlo slične sive nijanse (1 i 2). Više o tim postupcima saznajte ovdje.

10. Završna obrada i prezentacija fotografija

Fotografija je produkt različitih tehnoloških procesa (fotokemijskih, fizikalnih. elektroničkih…).

Fotografije se obrađuju u fotolaboratoriju. Fotokemijski postupak obrade crnobijele fotografije predstavljen je ovdje. Današnji računalni postupci obrade fotografije uveliko se oslanjaju (i terminologijiom) na postupke koji su se odvijali u tamnoj komori. 

U kemijskom postupku pogreške su se skupo plaćale. U današnjim postupcima obrade fotografija računalom velika je prednost što rezultat možemo vidjeti prije ispisa. No hoćemo li vidjeti podjednake slike na zaslonu računala i ispisane na papiru često je ovisno o tome je li sustav kalibriran. Više o tome možete saznati ovdje.

Danas fotografije često prezentiramo na internetu pa je dobro pogledati kako neka od vaših fotografija izgleda na različitim uređajima. Televizor, mobilni telefon, zaslon vašeg računala na radnom mjestu i zaslon vašeg prijenosnog računala mogu prikazati istu fotografiju na različit način. Boje mogu imati pomak ka plavoj ili žutoj ili čak zelenoj, oštrina, kontrast i svjetlina mogu biti različiti… Pri obradi fotografije za prikazivanje na spomenutim uređajima pokušajte pronaći neki kompromis želite li da veći broj ljudi vidi vašu fotografiju na zadovoljavajući način.

Za vrhunsku kontrolu nad izgledom vaših fotografija izrađujte fotografije na fotopapiru ili na kvalitetnom papiru za ispis i inzistirajte na istovrsnoj tehnologiji ispisa, originalnim bojama i papirima najviše kvalitete (skupo je, ali ništa se ne može usporediti s užitkom promatranja vlastite fotografije ispisane vrhunskom tehnologijom).

Pri obradi fotografija važno je ispravno odrediti veličinu ispisa fotografije.

Kako na slici ne bi bili vidljivi pikseli ili zrnca srebra veličinu fotografije potrebno je uskladiti s ukupnim brojem piksela odnosno veličinom filmskog negativa. Tako ćemo, primjerice, iz negativa veličine 24 x 36 mm moći izraditi kvalitetnu fotografiju 40 x 30 cm, a za fotografiju iste veličine snimljenoj digitalnim fotoaparatom bit će potrebno 12000000 piksela ili 12 MP.


Pri opremanju fotolaboratorija za obradu filma i izradu fotografija na fotopapiru, dobro je odvojiti mokri dio procesa obrade (razvijanje, fiksiranje, ispiranje) (1) od dijela za povećavanje i sušenje fotografija (2), gdje će najviše mjesta trebati aparatu za povećavanje (a) i sušilici za fotografije (b).

Digitalni fotolaboratorij može zapremati i veći prostor od fotokemijskog fotolaboratorija. Sve je ovisno od veličine fotmata ispisa fotografija.


Za digitalni fotolaboratorij dovoljno je imati kvalitetan zaslon računala na kojem prikazujemo sliku (2)  i računalo (
1) sa softverom za grafičku obradu (to može biti program GIMP ili primjerice softveri NIK koji su besplatni, a njima se mogu kreirati vrhunski rezultati). Opremljeniji digitalni fotolaboratoriji imaju i kvalitetni pisač (3), skener za skeniranje filmova i fotografija na papiru (4), dodatne vanjske memorijske jedinice (5), odgovarajuću rasvjetu za provjeru ispisanih fotografija (6), uređaj s kontroliranim jačim svjetlom za detaljniju provjeru ispisa (7) itd. Možemo još dodati i povezivanje sustava s nekim “oblakom” (eng. Cloud) za pohranu i čuvanje digitalnih fotografija i samo nebo postaje granica našem prodoru na međunarodnu fotografsku scenu.

1-4-1_43

Ove četiri varijante obrade istog digitalnog negativa (DNG/RAW datoteke) pružaju potpuno različite načine prezentacije motiva. Neki su bliže uobičajenom doživljaju zbilje, a neki u potpunosti odmaknuti do apstrakcije, čisto likovnog rješenja. Između ove dvije krajnosti beskonačno je mnogo varijanti. Koju ćemo odabrati odredit će mnoštvo faktora. Ponekad će cilj biti postignut kroz igru i isprobavanje različitih efekata, a želimo li zrelo umjetničko rješenje morat ćemo osvjestiti i promisliti svaki detalj našeg izraza.

Više o završnoj obradi fotografija možete saznati ovdje, ovdjeovdje, j na mnoštvu drugih stranica na našem portalu pod kategorijom “Edukacija”.

***

Zaključak

Ovih desetak tematskih cjelina samo je uvodni dio magičnog svijeta fotografije. Želimo li istinski savladati ovaj medij bit će za početak potrebno šire i dublje proučavanje i uvježbavanje svakog od ovih temeljnih pojmova. Na našem portalu fotografija.hr možete naći mnoštvo tekstova koji vam mogu olakšati napredak.

o