Završna obrada i opremanje fotografija (II.)

Završna obrada fotografija temelji se na količini informacija s kojom raspolažemo.

Kod klasične fotografije to su određivali format filma, osjetljivost filma i načini razvijanja (što sitnije zrno, to više podataka), tehnike digitalizacije (skeniranja) itd.

Kod digitalne tehnologije količinu podataka određuju mogućnosti digitalnoga fotografskog sustava, kao što su: razlučivost optičkog sklopa, razlučivost osjetnika slike (senzora slike), veličina osjetnika slike, dubina boje, a tu je i odabir vrste (formata) zapisa digitalne fotografije, koji može biti:

  1. zapis sa sažimanjem s gubicima (JPEG),
  2. zapis digitalnog negativa bez sažimanja (RAW, TIFF) i
  3. zapis digitalnog negativa sa sažimanjem (RAW, TIFF).

O ovom odabiru ovisi s kojim ćemo potencijalom informacija moći upravljati u kasnijim fazama obrade.

 

Formati digitalnog zapisa za fotografije

Digitalnu obradu fotografija omogućuju različite računalne tehnologije, a za njih se fotografije moraju pripremiti i pohraniti u standardiziranim formatima zapisa. Digitalna fotogafija može biti velika datoteka, a veličina joj je ovisna o više faktora: broju piksela, dubini boje u kojoj je generirana, količini detalja koje prikazuje, vrsti zapisa te vrsti i stupnju sažimanja podataka. Svaki format zapisa za digitalne fotografije koristi svoj specifični način sažimanja.

Sažimanje može biti bez gubitaka (eng. lossless) ili s gubicima (eng. lossy):

  • Ako obradu neke fotografije ne stignemo završiti odjednom, nego nastavljamo sljedećeg dana ili čak i u više navrata, moramo nekoliko puta uzastopno otvoriti pa pohraniti datoteku. Ako je, primjerice, datoteka komprimirana (sažeta, smanjena) JPEG sažimanjem, pri svakom se spremanju radi kompresija (sažimanje), a pri otvaranju mora se obaviti dekompresija. Ako bi se koristila kompresija s gubitkom, pri svakom otvaranju i zatvaranju dolazilo bi do gubitka jednog dijela informacija pa bi nakon nekoliko takvih uzastopnih postupaka kvaliteta fotografije postala vrlo niska. Zato se za takve potrebe moraju koristiti metode (algoritmi) sažimanja bez gubitaka (lossless).
  • Sažimanje s gubicima (lossy) u uporabi je kad se možemo odreći dijela informacija iz fotografije. Time datoteka postaje manja. Međutim, postupak (algoritam) kompresije (tj. odbacivanje informacija) tako je konstruiran da možemo odabrati razinu brisanja detalja. Primjerice, ako će fotografija biti prikazana na zaslonu računala odbacuju se fine razlike u nijansama boja i sitni detalji koje taj sustav ni ne bi mogao prikazati. No ako se iz fotografije želi dobiti najviša razina kakvoće (primjerice, za izradu fotografija na fotopapiru velikih dimenzija), ne može se primijeniti postupak sažimanja. Stupanj se sažimanja kod nekih algoritama može birati radi usklađivanja kakvoće slike i veličine datoteke jer što je manja datoteka, bit će manja i količina pohranjenih detalja. Kakvoća fotografije može se ponekad i namjerno degradirati, primjerice, za objavljivanje na internetu kako potencijalni kršitelj naših autorskih prava ne bi tu fotografiju mogao koristiti povećanu ili ispisanu u visokoj kakvoći.

fotografija jpeg

Slika 1: JPEG-sažimanje istog stupnja, primijenjeno na fotografijama iste veličine u pikselima i iste dubine boje, može generirati različite veličine datoteka. Lijeva fotografija s mnoštvom detalja ima veću datoteku (2,4MB) od desne fotografije koja ima i jednoličnih ploha (nebo) i čija datoteka ima 1,2 MB, tj. upola manje. Obje fotografije imaju dimenzije 3000 x 2000 piksela.

 

Formati RAW

Za veći podatkovni potencijal, fotografije pohranjujemo u nekom od formata zapisa RAW (eng. raw – sirov).

RAW možemo tretirati kao digitalni negativ, a otuda i kratica DNG (eng. digital negative) kod univerzalnog formata RAW. Taj format omogućuje zapis neobrađenih ili gotovo neobrađenih informacija koje je zabilježio osjetnik slike digitalnog fotoaparata. Kod nekih fotoaparata omogućen je i odabir stupnja kompresije i broja bita po kanalu datoteke RAW. Većina proizvođača fotoaparata ima svoj format RAW koji se ne može otvoriti na svakoj računalnoj platformi (primjerice Linuxu), pa je već i za pregledavanje fotografija potreban specijalizirani softver koji može otvoriti različite formate RAW, (postoje i univerzalni računalni programi kojima se mogu otvarati i ograničeno uređivati gotovo svi formati RAW zapisa digitalnih fotografija, primjerice Picasa).

RAW najčešće ima širok prostor i dubinu boja (i do 14 bita po kanalu), što nam pri korekciji omogućuje rezultate najviše kakvoće koju neki digitalni fotoaparat može proizvesti. Na tržištu postoji mnogo programa za RAW-obradu, a većina proizvođača fotoaparata isporučuje specijalizirani program za obradu njihove inačice formata RAW. Pritom postoji mogućnost da nakon određenog vremena fotografije RAW postanu nedostupne za obradu ili uporabu, npr. ako proizvođači prestanu razvijati određenu inačicu svog formata RAW ili ako moderna računala ne budu podržavala stari softver za obradu tog formata RAW. Stoga je tvrtka Adobe kreirala i univerzalni format DNG koji bi trebao biti dostupan i u modernim inačicama softvera.

Nakon obrade datoteke RAW sve se promjene pohranjuju kao upute u posebnu prateću datoteku (eng. sidecar), a originalna datoteka RAW pri tom nije mijenjana. Stoga se RAW, a osobito DNG, preporučuje i kao formati za arhiviranje fotografija. Nedostatci zapisa u formatu RAW su velike datoteke (2 – 6 puta veće datoteke od formata JPEG) te duže vrijeme obrade. Primjerice, želite li u jednoj fotografskoj seansi snimiti i obraditi 1.000 fotografija, trebat će vam približno 14GB memorijskog prostora za 12 megapikselne fotografije RAW te više sati za obradu i pretvorbu fotografija.

fotografija jpeg

Slika 2: Na malim dimenzijama ispisa teško ćete primijetiti veće razlike između fotografija zabilježenih u RAW-u ili JPEG-u. Na većim povećanjima, nedostaci JPEG-sažimanja postaju zamjetni. Na fotografijama iz datoteka RAW, razina detalja može biti mnogo veća. Kod digitalnih fotoaparata s većim osjetnicima slike moguće je iz RAW-podataka izvući detalje u svjetlu (i sjeni) i tako popraviti spržene dijelove prizora (1).

 

TIFF

TIFF ili TIF (kratica od eng. Tagged Image File Format) format je koji uživa veliku popularnost među fotografima i osnova je za mnoge druge formate (primjerice za formate RAW). TIFF je format koji omogućuje pohranjivanje bez gubitaka (eng. lossless), a kreiran je 80-ih godina prošlog stoljeća kako bismo skenirane fotografije mogli obrađivati i pregledavati različitim računalnim sustavima (Microsoft Windows, Apple, Linux…) i u različitim programima za obradu slike, umjesto da svaki proizvođač ima svoj format nedostupan drugim sustavima. TIFF je fleksibilan format i može pohraniti prozirnost (alfa kanal), više slojeva, više stranica, vektorske grafike, različite stupnjeve sažimanja bez gubitaka (LZW, RL itd.) pa je zbog toga uzrokovao probleme kompatibilnosti. Stoga je kreiran TIFF 6.0, Part 1: Baseline TIFF kao format koji mogu čitati svi programi.
TIFF je profesionalni standard zapisa datoteka i podržava dubinu boje do 32 bita po kanalu, kao i različite prostore boja (RGB, CMYK, Lab itd.) pa je u širokoj uporabi u grafičkoj industriji.

fotografija tiff

Slika 3: Format TIFF čuva sve zabilježene detalje na fotografiji (1), a to znači da je pogodan za profesionalne potrebe. Datoteke TIFF su velike pa to može usporiti učitavanje i obradu fotografija, a i traže veliki memorijski prostor za pohranu digitalnih fotografija.
industriji. Neki profesionalni fotoaparati imaju mogućnost pohranjivanja fotografija u formatu TIFF (i kod takve pohrane kreiraju velike datoteke).

 

JPEG/JFIF

JPEG (kratica od eng. Joint Photographic Experts Group) danas je najčešće korištena metoda sažimanja s gubicima, a datoteke koje ta metoda kreira pohranjene su u formatu zapisa JFIF (kratica od eng. JPEG File Interchange Format). Kod digitalnih fotoaparata u uporabi je i varijanta JPEG_EXIF. JPEG/JFIF i JPEG_EXIF kreiraju datoteke s nastavkom *.jpg. Kod jednostavnijih modela digitalnih fotoaparata, to je i jedini format pohrane fotografija uz mogućnost odabira stupnja JPEG-sažimanja i veličine pohranjenih fotografija.
JPEG je pogodan za situacije kad je velik broj fotografija potrebno brzo obraditi i prikazati. Koliko će biti velika datoteka JPEG, ovisi o stupnju sažimanja, dimenzijama fotografije u pikselima te količini detalja na prizoru koji fotografiramo.

fotografija jpg jpeg

Slika 4: Povećanja isječaka dviju fotografija istog motiva, ali različitog stupnja JPEG-sažimanja, prikazuju razlike koje se mogu uočiti već letimičnim pogledom. Lijeva fotografija (1) nastala je slabijim sažimanjem pa su na njoj vidljive teksture (2), boje i oblici snimljenih objekata (3). Na desnoj fotografiji (4), nastaloj jačim sažimanjem, u potpunosti se izgubila tekstura (5), kotač je izgubio ovalni oblik (6) pa je teško prepoznati što je snimljeno. Također, jasno su vidljivi kvadratni obrasci JPEG-sažimanja (7) i promjene boje. Stupanj JPEG-sažimanja određuje koliko će zabilježena fotografija biti pojednostavljena (usporedi dijelove fotografija označene brojevima 2 i 5) jer jače JPEG-sažimanje briše detalje i zamjenjuje ih jednoličnim plohama. JPEG sažimanjem fotografija u fotoaparatu odbacuje se mnogo informacija koje je zabilježio osjetnik slike. Što je stupanj sažimanja viši, bit će manje prostora za naknadnu obradu fotografije na računalu. Ove su promjene nepovratne i ne mogu se ispraviti naknadnom obradom.

 

Specifični formati – Adobe PSD, Gimp XCF, HDR…

Nerijetko fotografiju obrađujemo dugo, u više navrata. Softver pri svakoj obradi fotografija raspakira komprimirane datoteke pa ih pri pohrani ponovo komprimira. Radimo li to više puta, može doći do degradacije kvalitete pa je preporučljivo fotografije pri obradi pohraniti u posebnim formatima bez gubitaka (lossless) koji su specifično kreirani za svaki softver (PSD za Adobe Photoshop, XCF za Gimp, PSP za Corel Paint Shop Pro itd.). Ovi formati omogućuju pohranjivanje različitih dodatnih sadržaja kao što su slojevi, maske, različiti prostori boja (CMYK, Lab itd.), veća dubina boja (do 32 bita po kanalu) itd.

 

PNG, BMP

Ovisno o namjeni i načinu primjene, fotografije možemo pohranjivati i u nizu drugih formata. Za primjenu na internetu fotografije pohranjujemo i u formatu PNG (kratica od eng. Portable Network Graphics). PNG podržava široki raspon dubina boje (1 – 16 bita po kanalu), dodatni kanal za prozirnost i različite RGB prostore boja (vidi poglavlje: Piksel). Format PNG kreiran je za internet pa podržava i tzv. indeksirane boje (iz 8-bitnih paleta od ukupno 256 boja) i sRGB prostor boja (s tri 8-bitna kanala boje, koji se imenuje i PNG-24).

BMP ili DIB još je jedan od formata zapisa digitalne slike koji nije zavisan od uređaja na kojem se prikazuje. BMP nema patentnih ograničenja pa je široko rasprostranjen (zahvaljujući Windows i OS/2 platformama). Podržava prozirnost i različite dubine boje (1 – 32 bita po kanalu) kao i različite prostore boja. BMP je lossless format i kreira velike datoteke, poput formata TIFF.

 

EXIF

EXIF (kratica od eng. Exchangeable Image file Format) neodvojiv je pratitelj datoteka JPEG/JFIF i TIFF. EXIF je format zapisa za različite podatke kao što su: postavke fotoaparata (brzina zatvarača, otvor zaslona, ISO-vrijednost), podaci o objektivu, uporabi bljeskalice, mjerenju svjetla, podaci o vremenu nastanka fotografije, zemljopisnoj lokaciji gdje je fotografija snimljena, podaci o autoru fotografije, ključne riječi za tražilice, opis fotografije, mala slika za prikaz fotografije na zaslonu fotoaparata ili u programu za arhiviranje itd.
Funkcija je zapisa EXIF omogućiti prijenos svih tih podataka od fotoaparata do programa za računalnu obradu i programa za prezentaciju fotografija.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *