Zagreb – izložba fotografija: Slavka Pavić – POZNATO-NEPOZNATA SLAVKA

Portreti Slavke Pavić

Portretirati znači zabilježiti neko lice, taj prozor u svijet i pogled iz svijeta u ličnost. Portretirati, za Slavku Pavić, znači u mnoštvu ljudi ugledati markantno lice i fotografirati ga u času opuštenosti, iskrenosti, znatiželje, vedrog i spontanog poziranja. Ti portreti nisu nastali u studiju, niti su dio planiranih posjeta značajnim ličnostima, kojih na ovoj izložbi ima izmiješanih s onim manje poznatim, ali jednako zanimljivim licima koji se pojavljuju na otvorenjima izložbi, promocijama knjiga, koncertima, na kulturnim zbivanjima. Portreti ovdje izloženi nastali su u posljednje tri godine, premda većina u 2016.

Poznavatelji Slavke Pavić viđaju je na svim važnijim događanjima iz umjetnosti i kulture s malim digitalnim fotoaparatom kako uz osmjeh i kratku zamolbu pridobiva ljude na fotografiranje, te ih tek malo odmiče, razmješta ili odvodi pred prazan zid, ili pak pred karakterističan ambijentalni detalj. U tom, dakle, kratkom trenutku, uz minimalnu intervenciju Slavka Pavić djeluje brzo, te bez posebnih uvjeta rasvjete ili komponiranja, ona kadrira svoje modele svakog na drugačiji način istaknuvši im karakteristiku ili posebnost zbog koje ih je odabrala za portretiranje. Sva lica zrače onom pozitivnom energijom koja je potrebna da se uopće može nekoga kvalitetno fotografirati, a kamoli portretirati.

Uz sve reportažne odlike, portreti Slavke Pavić posjeduju i onu formalističku mjeru vještine koja je potrebna da se slučaj i brzina pretvore u znalački odabir i serioznu kompoziciju, sa svim onim estetskim elementima koji se traže od dobre fotografije i kvalitetnog portreta: neutralna rasvjeta, profinjene boje, asimetrična kompozicija, izrez koji ambijent zahvaća onoliko koliko je potrebno da bi se fotografirana ličnost dopunila značenjima. Ta se raznovrsnost pristupa iščitava od portreta do portreta i prepoznaje kao suvisla razložnost povezana uz karakter, dob, i značaj portretiranog. Gdjekad se naglašava bijela put i crna kosa; gdjekad pijegavo lice, frizura, osmjeh i bijeli zubi; gdjekad oči, zavodljive, duboke, znatiželjne; gdjekad su važni rekviziti poput neobičnog šeširića, lepeze ili majice; gdjekad se razotkriva duhovnost na licima ostarijelih dama ili duhovitost i druželjublje na portretima kolega-fotografa. Sve su te fotografske finese dio osobitosti i vrijednosti novog ciklusa fotoportreta Slavke Pavić.

Portretni ciklus je novost u odnosu na poznati i visoko valorizirani opus crno-bijelih fotografija koje su proslavile Slavku Pavić i doveli je u rang nezaobilaznih fotografkinja 20. stoljeća. Dok se ranije maksimalno usredotočila na formalne elemente, sada joj je čovjek u prvom planu; štoviše lice kao istureni znak osobnosti. Portreti sugrađana već svojim sadržajem ulaze u područje dokumenta vremena. Snimljeni u javnom prostoru na kulturno-umjetničkim događanjima imaju i reportažni karakter. Istodobno ciklus fotoportreta Slavke Pavić prilog je uočavanja i poštivanja ljepote ljudske raznovrsnosti i humanosti u najširem smislu riječi.

Branka Hlevnjak

 

 

O autorici

Slavka Pavić rođena je 1927. godine u Jajcu. Školuje se u Daruvaru. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisuje 1946. godine.
Članica je Fotokluba Zagreb od 1951. godine. Surađuje sa suprugom, majstorom fotografije Milanom Pavićem. Suosnivačica je Ženske sekcije Fotokluba Zagreb 1973. godine.
Za izlagačku djelatnost i stvaralaštvo na području fotografije i tehničke kulture dodijeljena joj je, uz ostale nagrade i priznanja, Zlatna značka Fotokluba Zagreb 1963. godine; Plaketa Tošo Dabac 1990. godine i Godišnja nagrada Zagrebačke zajednice tehničke kulture “Dr. Oton Kučera” za 2006. godinu. Počasnim članom Hrvatskog foto saveza – Hon. HFS postaje 2009. godine, počasnim članom Fotokluba Rijeka i počasnim članom ULUPUH-a postaje 2013. godine. Održala je 15 samostalnih i sudjelovala na 370 skupnih izložbi fotografija u zemlji i inozemstvu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *