Vinkovci – Jasenko RASOL – Irma, Izleti, Botaničke fotografije

Kao treća izložba ovogodišnjeg Salona otografije Vinkovci 2010. u Galeriji fotografije Meraja od 16. srpnja do 14. kolovoza biti će postavljena velika samostalna izložba fotografija Jasenka Rasola. Otvorenje izložbe koju Fotklub Vinkovci priređuje u povodu Dana Grada Vinkovaca, uz nazočnost autora predviđeno je za petak 16. srpnja 2010. godine u 20 sati.

Kao treća izložba ovogodišnjeg Salona otografije Vinkovci 2010. u Galeriji fotografije Meraja od 16. srpnja do 14. kolovoza biti će postavljena velika samostalna izložba fotografija Jasenka Rasola. Otvorenje izložbe koju Fotklub Vinkovci priređuje u povodu Dana Grada Vinkovaca, uz nazočnost autora predviđeno je za petak 16. srpnja 2010. godine u 20 sati.

Izložbu je moguće pogledati od 16. srpnja do 14. kolovoza 2010. u dane od petka do nedjelje te utorkom i srijedom u vremenu od 19 do 21 sati.

Nakon nacionalne, velike natječajne izložbe Salona  fotografije Vinkovci 2010. kao i zapažene, bogato prezentirane izložbe “Panorama” u Galeriji fotografije Meraja – izložbe – pregleda fotografija i uspješnog sudjelovanja autora Fotokluba Vinkovci na dosadašnjim Salonima fotografije u Vinkovcima (2000.-2010.) te prije svega promoviranja izložbenog prostora Crkve sv. Ilije u Galeriju fotografije MERAJA, Fotoklub Vinkovci nastavlja sa programima ovogodišnjeg Salona.

Kao treća izložba ovogodišnjeg Salona u Galeriji fotografije Meraja od 16. srpnja do 14. kolovoza biti će postavljena velika samostalna izložba fotografija Jasenka Rasola.

Autor, koji je ujedno i selektor sljedeceg Salona, predstaviti će se fotografijama iz tri ciklusa: Irma, Izleti i Botaničke fotografije. Uz dobro poznati ciklus Iram, Rasol prvi puta izlaže fotografije iz ciklusa Izleti 2006. i Botaničke fotografije 2009. kojima bi se moglo reći zajdničko je propitivanje nemogućnosti u najširem smislu.

“Na primjeru botaničkog vrta, želim naglasiti  paradoks ljudskog ponašanja koji kao da kaže: na mjestu botaničkog vrta dozvoljavamo svaku različitost. Ovo su mjesta specijalne skrbi i mi ovdje kontrolirano i stručno potičemo raznorodnost do koje nam je načelno jako stalo, no iz nekog razloga u svakodnevnoj praksi radimo upravo suprotno. “

Dok za fotografije iz ciklusa Izlet Rasol kaže:”Jasno je da uobicajen i normalan plesački kontekst ne može biti gola stijena ili puteljak pun suhoga lišća, to jednostavno nisu uvjeti u kojima tijelo može sigurno kontrolirano izvoditi određeni pokret… pa se tu ipak radi o vještini plesačke prilagodbe koja počinje i prije prvog stvarnog pokreta. Kako zapravo ostati plesačem u kotekstu koji, svojom grubošću ne dodzvoljava veliku većinu mogućeg kretanja, no s druge strane, nudi inspiraciju svojom zadanošću.

Plesno „neupotrebljiv“ prostor (u komparaciji s kontroliranim uvjetima plesne dvorane i plesnoga poda) nudi niz asocijativnih i energetskih momenata kojima se plesač mudro prepoznaje i inteligentno se služi…”

Botaničke fotografije

Serija fotografija pod nazivom „Botaničke fotografije“ nastale 2009. godine i bave se nemogućnočću – u najširem smislu tog pojma….

Naime, zanimljiva je ljudska potreba stvaranja umjetnih oaza raznolike faune, s jedne strane, dok s druge primijećujemo kako su ljudi neobično dosljednji u uništavanju svakojake raznolkosti. Pa će se tako, pod idejom urednosti i nužnosti forsirati uniformnost zelenog travnjaka umjesto raznovrsnosti livade koja se podsvjesno čita kao mjesto neprimjerenog kaosa, a svjesno kao neuredna točka kojoj treba ljudska ruka ne bi li postala profinjenija i plemenitija no što je ovakva netaknuta… kao da se nameće jedan umjetan zapravo nakaradan estetski kriterij koji podcrtava čovjekovu želju za dominacijom i u najmanju ruku, čudnom estetizacijom – prirode.  Izgleda da se priroda želi svesti na jedan označitelj… crvena ruža, bijeli voćnjak… ili recimo netaknuta zelena engleska trava… dok se svaka druga različitost smatra korovasto-neurednom i estetski nepoželjnom.

U tom kontekstu fotografije snimljene u zagrebačkom botaničkom vrtu, nemaju želju kritizirati ideju botaničkih vrtova…

Na primjeru botaničkog vrta, želim naglasiti paradoks ljudskog ponašanja koji kao da kaže: na mjestu botaničkog vrta dozvoljavamo svaku različitost. Ovo su mjesta specijalne skrbi i mi ovdje kontrolirano i stručno potičemo raznorodnost do koje nam je načelno jako stalo, no iz nekog razloga u svakodnevnoj praksi radimo upravo suprotno.

Isto se dešava i sa zoološkim vrtovima i sličnim edukativno muzejsko nacionalnim rezervatima dobre volje. Takve idilične točke dijeluju kao mjesta za zaborav i umivanje savjesti dobronamjernih ljudi iz civilizacije sumljivih namjera i time postaju paradigmatska mjesta gdje se pohlepa i  humanistički prinicip miješa kao stvarnost i fingiranje stvarnog, pa se dubinski pokazuje nemoć mjesta i trenutka u kojem živimo.

Jasenko Rasol

Izleti

Ciklus fotografija „Izleti“ nastaje 2006. godine tako da sa svakim od plesača/ica odlazim na cijelodnevni planinarski izlet koji se sastoji od obaveznih elemenata svakog planinarenja: napornog hodanja po netaknutim dijelovima Hrvatske (od Velebita, Gorskog Kotara, Učke itd.), te fotografiranja na mjestima za koja smo, zajednički, utvrdili da odgovaraju mojim i plesačkim potrebama. Dakle, lokacija je trebala zadovoljiti minimum materijalnih uvjeta za kakav-takav pokret s jedne strane i neku energetsko-estetsku kategoriju s moje strane pa kada bi se ta dva kriterija susrela – održala bi se kratka foto-plesna seansa koja se zasnivala na ideji improvizacije i pokušaja.

Jasno je da uobicajen i normalan plesački kontekst ne može biti gola stijena ili puteljak punsuhoga lišća, to jednostavno nisu uvjeti u kojima tijelo može sigurno kontrolirano izvoditi određeni pokret… pa se tu ipak radi o vještini plesačke prilagodbe koja počinje i prije prvog stvarnog pokreta. Kako zapravo ostati plesačem u kotekstu koji, svojom grubošću ne dodzvoljava veliku većinu mogućeg kretanja, no s druge strane, nudi inspiraciju svojom zadanošću.

Plesno „neupotrebljiv“ prostro (u komparaciji s kontroliranim uvjetima plesne dvorane i plesnoga poda) nudi niz asocijativnih i energetskih momenata kojima se plesač mudro prepoznaje i inteligentno se služi…

Moja uloga fotografa bila je relativno pasivan. Osim što sam inicirao dolazak na takva mjesta i osigurao orijentacijsko kretanje kroz unaprijed definiranu rutu… ostavio sam prostor slučajanom. Na kraju krajeva, pa nije fotograf koreograf da govori profesionalnom plesaču sto mu je za činit odnosno za plesat. Pa zar nije dovoljno to što je plesač/ca dovedena u gotovo ektremnu situaciju gdje svako regularno plesanje biva ponisteno fizičkim konstantama mjesta… kao što rekoh maloprije… skliskom stijenom ili divljim neprohodnim proplankom s pokojim krpelja i mogucim dremajućim poskokom.

Meni je eksperiment „Izleta“ bio neobično lijepo iskustvo. Kao strastvenog planinara i profesionalnog fotografa, jako me zanosila (ne)mogućnost eksploatacije planinarskih lokacija za nešto tako nedefinirano i ekspeimentalno kao što je, iz mojeg kuta gledanja – suvremeni ples.

U tom smislu, jako sam zahvalan trenutno najjačim plesačima suvremenom plesa u Hrvatskoj što su se odazvali i pokazali dobru volju sudjelujuci u experimentu koji nije imao jasno zacrtane okvire jer ih jednostavno nije zelio imat.

Jasenko Rasol, u Zagrebu, 06.2010.

Meraja

Panorama 00/10

Nastavljajući tradiciji izlaganja fotografija u Vinkovcima, Fotoklub Vinkovci organizira nacionalnu izložbu fotografije u prvom periodu u osamdesetim godinama te od 2000. do 2010. godine dj. današnjih dana.

Kroz sve vrijeme težeći što kvalitetnijoj prezentaciji i vrednovanju fotografije Salon u Vinkovcima postaje respektabilna izložba recentnog nacionalnog fotografskog stvaralaštva. Tako i izborom selektora dolazimo do kvalitetne zbirke fotografija. Uravo te za dosadašnje Salone izabrane, pohvaljene i nagrađene fotografije čine izložbu Panorama postavljenu u Galeriji Fotografije Meraja tjekom srpnja 2010.

Prva u nizu iložbi koje če prikazivati fotografsku baštinu Vinkovaca na putu ka ostvarivanja izdavačkog pothvata Fotografija u Vunkovcima- povjesni pregled u izdanju Fotokluba Vinkovci. Kako je zamišljano niz izložbi trebao bi paraleno sa istaraživanjem prikazivati prikupljenu građu tematski ili kronološki kroz otkrivene zbirke, fotografe i zajedničke teme. Sljedeća izložba u pripremi je građansko društvo Vinkovaca sa početka 20 stoljeća.

Dakle na izložbi fotografija Panorama 00/10 u sklopu Salona fotografije Vinkovci 2010. izložene su  uvrštene, pohvaljene i nagrađene fotografije.

Izložba na vremenskoj crti od fotografija sa Salona od 2000. do 2010. godine prikazuje sve fotografije članova Kluba sudionika Salona. Posebno su istaknute pohvaljivane, nagrađene i fotografije koje su zavrjedile Grand prix Salon kojeg su iz fotokluba Vinkovci zaslužili Jadranka Letinić (2001. i 2003.), Damir Glibušić (2008.) i Marija Bota (2010.)

Postavom izložbe lako je primjetiti koliko su tjekom godina bili uspješni autori iz Kluba, kao i kontinuitet izlaganja često nagrađivanih pojedinaca kao što su Dražen Bota, Damir Glibušić, Letinić Jadranka, Darko Merc, Suzana Bota-Pranjković, Gordan Panić, Antun Smajić, Zvonimir Tanocki. Dok su gotovo redoito izlagali Katarina Vrh, Vedran Pamuković, Velimir Duraković. Izložba je i prilika za prisjećanje na fotografija koje su bez obzira na uspješnost obilježile salon: Tatjana Tanasić (Bijele koke, Nirvana), Tomislav Brkić (Ivica, Djetinstvo), Blažević Drago (Noj nije svoj) Ivan Soldo (U akciji) Katarina Vrh (Mađarica)

No zapaženi su ne  tako broji, ali vrlo uspješni nastupi autorica Marije Bota, Jasne Maganić, Ljubice Gligorević i Mirjane Pešec.

Izložbu, vrijednu truda za uspostavljanje zbirke osmislio je Dražen Bota, a ovo je njena tek prva prezentacija na predviđamo uspješnom putu.

Fotoklub Vinkovci – Galerija fotografije MERAJA, Trg Sv. Ilije i Sv. Vinka, Vinkovci

U Vinkovcima, 15 srpnja 2010.