Pages Menu
TwitterRssFacebook
Categories Menu

Split – izložba fotografija: Stipe Odak – Skrivena lica Josipa II

U utorak 7. travnja 2015. u 20 sati, u Galeriji Fotokluba Split, Marmontova 5, biti će otvorena izložba fotografija Stipe Odaka pod nazivom “Skrivena lica Josipa II” (Skrivena lica Josipa II, prosvjećenog vladara, zaštitnika tolerancije, podupiratelja umjetnosti, čudesnog vladara, mudrog upravitelja, i jednog podruma).

Izložba će biti otvorena do 20. travnja 2015.

stipe-odak-fotografija

O autoru:

Stipe Odak rođen je 1986. u Ljubuškom (Bosna i Hercegovina), gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je diplomirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Tijekom studija u Zagrebu, pohađao je fotografske predmete na Akademiji dramskih umjetnosti kod profesora Krešimira Mikića i Darija Petkovića. Trenutno radi na sveučilištu Louvain-la-Neuve (Belgija), gdje istražuje odnos religije, traume i kolektivnog sjećanja. Aktivno se bavi pjesništvom i dobitnik je nagrade „Goran“ za mlade pjesnike za 2013. godinu, te nagrade “Kvirin” 2014. godine za najbolju zbirku pjesama mladog autora. Do sada je samostalno izlagao u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te je sudjelovao u nizu umjetničkih događanja u domovini i inozemstvu.

Ukratko o izložbi:

Izložba „Skrivena lica Josipa II“ sastoji se od osam fotografskih triptiha kroz koje se promišlja odnos između brige i ranjivosti, skrivenog i vidljivog. Projekt se referira na stvarni događaj knjižničarske restauracije koji se odvijao u periodu od travnja do lipnja 2014. godine u odijelu „Josip II“ knjižnice teološkog fakulteta u Leuvenu. Nakon što su se, zbog tehničke greške, arhivskom građom proširile spore plijesni, bilo je potrebno organizirati brzu akciju u cilju spašavanja stoljeća pisane povijesti. U tom procesu, stvorila se određena simbiotska veza između restauratora i knjiga koju ovaj projekt želi prikazati. Knjige koje su s jedne strane predmet brige, u isto su vrijeme lokus iz kojega se propituje ljudska stvarnost koja nije ništa manje krhka i ranjiva.

Dodatne informacije:

Kontekst radova:

Dana 05.04.2014., u popodnevnim satima, uslijed tehničke pogreške, spore plijesni proširile su se u jednom od podruma najveće teološke knjižnice na svijetu, u Leuvenu, Belgiji. Taj podrum nosi ime cara Josipa II. Unoseći previše života u ono što bi trebala biti sfera konzervacije, spore su prijetile uništenjem stoljeća pisane povijesti koja se prelijeva iz malenih molitvenika u velike ilustrirane biblije, rasprostire po manualima i psaltirima, pamfletima i enciklopedijama, rukom pisanim propovijedima, zbirkama časopisa, heretičkim spisima i bezbrojnim drugih poznatim i nepoznatim djelima.
Skupina stručnih djelatnika radila je tri mjeseca na projektu restauracije i zaštite, odlučna da sačuva sve ono što “više ne može biti napisano.” Tijekom tog procesa razvili su simbiotsku vezu s knjigama, objektima njihove pažnje. Dodirujući korice ušli su nesvjesno u područje riječi i imaginacije, tamo gdje oni sami postaju iznova izrečeni.

Koncept izložbe

Misa koja je vodila izradu portreta bio je upravo recipročan odnos brige i ranjivosti između restauratora i knjiga. Njih dvoje su stavljeni u međusoban suodnos koji se može čitati samo kao trodijelna rečenica. Na prvom dijelu triptiha nalazi se fotografija osobe zajedno s jednim po predmeta koji su korišteni tijekom procesa restauracije (četkice, lijevak, zaštitne maske i naočale, usisivači, zaštitne folije). Ljudi tako posuđuju svoja identitete, ali oni i dalje ostaju potpuno u funkciji teksta, po principu kazališnih maski antičkog teatra. U drugom dijelu tu istu funkciju nositelja preuzima knjiga koja dolazi na mjesto ljudskog lica i tako prelazi iz područja označenog u područje označitelja. Napokon, taj likovni suodnos biva izrečen kroz kratke tekstove koje knjige kazuju. One se međutim obraćaju izravno promatraču, te time obrću proces pisanja i govorenja, dajući do znanja da je dinamika ljudske stvarnosti uvelike definirana stabilnošću teksta i da stvarno i nestvarno stoje u mnogostrukim relacijama. Stoga ovi portreti nisu portreti ljudi uključenih u jedan od mnogih poslova, niti su dokumentarni zapisi procesa brige o književnoj baštini. Oni su lica oboje njih – knjiga i ljudi – koji se skrivaju jedni iza drugih. “Skrivena lica Josipa II” su tako u isto vrijeme skrivena lica ljudske povijesti, ali i skriveni dijelovi arhivsko-književne građe te ljudi koji se s njima susreću. Fotografije su rađenje u autentičnom okruženju, bez dodatne rasvjete. U procesu stvaranja portreta sudionici su zamoljeni da ponajprije odaberu predmet za koji su se posebno vezali tijekom rada. Nakon što su inicijalni portreti bili načinjeni, zamoljeni su da na policama pronađu knjigu koja im je osobito ostala u sjećanju ili koja najbolje reprezentira odnos prema knjigama. Kada se jednom taj odnos uspostavio, on je zadao strukturu za fiktivne priče koje su kasnije napisane da bi ga podrobnije razjasnile. Okosnica radova je tako susret koji rađa pričom i međusobnim tumačenjem. Knjiga u ovom slučaju nije tek objekt promatranja i brige već aktivni sugovornik u kojem se ljudska svakodnevica reflektira i proširuje. Čitatelj, s druge strane, daje život i snagu tekstu koji bez te interesne iskre ostaje nepomičan. I jedno i drugo tako postaju međusobna fabula.

Kontakt podaci:

Stipe Odak
Schapenstraat 80/26
3000 Leuven
Belgium

[email protected]
+32-484-7144-83

Objavio – 04. travnja 2015. – Izložbe