Rijeka – izložba fotografija: Toni Nicolini – UMBRIA I MARCHE – KRHKA LJEPOTA

Ova izložba fotografija uvodi nas u intimne prostore Marki i Umbrije, dviju središnjih talijanskih regija, smještenih u samome srcu Apenina. Riječ je o snimcima što predstavljaju samo nekoliko šire poznatih lokacija i par reprezentativnih spomenika, ali su mnogo učestaliji prizori iz svakidašnjega života i prikazi skromnih i prisnih ambijenata. Ovom prilikom ne prilazimo poznatim obalama i krećemo se rjeđe prohodanim stazama, uglavnom mimo turističkih destinacija, no stoga primamo doživljaje autentičnijega življenja, svjedočanstva nataložene povijesti i sredozemnoga „dugog trajanja“.

Ne možemo gledati ponuđene slike bez osjećaja empatije i prepoznavanja, bez svijesti o tradicionalnim vezama i kulturnom, civilizacijskom zajedništvu. Marke su nam bliske po jadranskim putanjama, po stoljetnim dolascima naših mornara i trgovaca u luke poput Ancone i Senigalie, pa i po selidbama u oba smjera. Umbrija ima također davno ustaljenu privlačnost, kako za hodočasnike koji se upućivahu u Assisi, tako i za učenike i studente koji dolažahu u Perugiu na specijalizaciju. Ali na ovoj izložbi prevladavaju vizure, kažimo to tako, „nutarnjih rezervi“, kadrovi gotovo introspektivnog karaktera, vedute i krajolici ljubomorno sačuvani od izlaganja turističkoj ponudi i prejakom prometu putnika, namjernika, znatiželjnika.

Usuđujemo se ipak reći da imamo poseban afinitet za te, takoreći skrivene, aspekte Umbrije i Marki, da ih – si licet parva – doživljujemo nalik nekim našim istarskim ili dalmatinskim prostorima iz primorskog zaleđa ili iz „zaustavljenog protoka vremena“. Mogli bismo im se obratiti Ujevićevim stihovima „malena mjesta srca moga“, znajući da iza slojevita postojanja tih gradića i sela također stoji dubok afektivni odnos njihovih tvoraca i stanara, srce ljudi koji su svoju sudbinu poistovjetili s trajanjem i pulsiranjem tih kamenih gnijezda , tih središta zračenja dubokih emocija.

Premda na izloženim snimcima ne dominiraju umjetnine i arhitektonski sklopovi, već je mnogo zamjetljivija sklonost prema svjedočenju ostvarene ravnoteže prirodnih uvjeta i ljudskih nastojanja, čitav prostor Umbrije i Marki nužno pokazuje visoke kriterije djelovanja i pravu prožetost univerzalnim stilskim orijentirima, posebno iz razdoblja romanike i gotike. Naravno, temelji srednjovjekovnih gradića na pitomim brežuljcima uglavnom se nastavljaju na još stariju, arhajsku i antičku podlogu, a plodna obogaćenja sredine podrazumijevaju renesansne i barokne dopune i dogradnje, da bi gotovo organički rast bio zaustavljen prije prodora suvremenih tehnika i modernih načina građenja i obrade. Predstavljene fotografije dokumentiraju dosegnutu estetsku razinu i koherenciju odabranih ambijenata, cjelinu elemenata i cjelovitost dojma, izniman sklad življenja i rada, korištenjem priručnih sredstava i povoljnih prirodnih uvjeta. Iz tih i takvih, često skromnih i zaturenih mjesta i boravišta, znali su se javiti stvaraoci različita profila i velike snage, pretežno ponosni upravo na svoja regionalna ishodišta.

Ova izložba pruža nam uvid u stanje prije tragičnih udara potresa, nudi nam izgled odabranih vizura Umbrije i Marki kakav treba u memoriji sačuvati i nastojati da se što prije nadoknade posljedice bolnih razaranja. Fotografije stoga promatramo kao svjedočanstva ranjene ljepote, utoliko s više participacije i svijesti o potrebi čuvanja, obnavljanja, prenošenja dragocjenih estetskih tekovina u buduće vrijeme i za zahvalno potomstvo.

Tonko Maroević

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *