Rijeka – izložba fotografija: Miro Dežulović – MORE I… DO NJEGA

pozivnica (002)

PELJEŠKA VALA

Gospodin Miro Dežulović se u zreloj i ozbiljnoj životnoj dobi učlanjuje u Fotoklub Rijeka. Ne zato da bi učio ili naučio fotografirati, već on dolazi među članove Kluba s velikim fotografskim iskustvom. Kako on to u veselom tonu sam zna reći, u fotografiji je od rođenja. Prvih godina djetinjstva bijaše „redovni model“ obiteljskih fotografiranja, a u prijelomnim, adolescentskim vremenima mijenja ulogu i odlazi s druge strane fotoaparata. I na toj strani ostaje sve do danas s većom ili manjom angažiranošću.

Kako se kroz vrijeme fotografska tehnologija mijenjala, tako ju je i on upoznavao i koristio, ali mu životne obaveze nikada nisu dopustile potpuno angažiranje i bavljenje fotografijom. Kad mu se život manje-više posložilo, taj nerv fotografske prakse ne miruje, već treperi na crti nedoumice – analogno-digitalno. Naravno, digitalno je okruženje dominanta i neizbježnost pa je stoga i logična njegova odluka o kupnji prvog svog digitalca. Tako je počelo iznova otkrivanje i radost fotografije. Nakon prvih digitalnih iskustava i temeljitog konstituiranja sebe u fotografiji Dežulović sad, s istom ljubavlju i strašću, koristi i analogni i digitalni sustav. On naprosto ne bira niti je opterećen tehničko-tehnološkom prestižnom opremom, već mu je cilj dobra fotografska slika. Ima svoju viziju otvorenog prostora pa bio to prekrasni pejzaž Pelješca ili ambijent Rijeke, grada u kojem odrasta i s kojim srasta. Bitna mu je i važna unutarnja struktura slike i zato s posebnom pažnjom bira optiku kojom će snimati i bira točku iz koje će načiniti sudbonosno „klik“. Zato su njegove fotografije kompozicijski uravnotežene i životnom mudrošću odmjerene. Ako jest ono što radimo odraz našeg emocionalnog i duhovnog stanja, onda je Dežulovićeva emocija i duša široka, plemenita i ljudskošću otvorena poput peljeških vala i pejzaža.

Dolaskom u Klub s lakoćom je uspostavio komunikaciju sa svim članovima i postao je ona nevidljiva, ali bitna i snažna poveznica među članstvom. Svojim životnim iskustvom, pozitivnim mišljenjem i altruističkim stavom širi i uspostavlja duh pozitivizma u klupskom radu. Cilj je svake udruge da svojim djelovanjem bude na dobrobit i od interesa svojim članovima i zajednici u kojoj djeluje, a takvu misiju može imati samo ako su i njeni članovi tako otvorenog i suradničkog duha. Mi imamo sreću da se g. Dežulović ističe upravo tim kvalitetama dajući sebe nesebično drugim članovima. Pokazuje izuzetnu volju i angažiranost na pozitivnoj promociji Kluba, animiranju novih članova i zalaže se za prikupljanje donacija kako bi se mogle ostvariti planirane aktivnosti. Fotoklub Rijeka ne bi opstao u kontinuitetu skoro cijelo dvadeseto stoljeće pa sve do danas da nije bilo ovako požrtvovnih članova. I zato mi je izuzetno veliko zadovoljstvo što g. Dežulović svojim radom nastavlja tu tradiciju, što je član Upravnog odbora te i na taj način doprinosi uspješnosti rada ove fotografske udruge. Ovaj Klub ima dobru budućnost, a to potvrđuje sinergijska snaga njegovih članova među kojima se svakako ističe Miro Dežulović.

Ova samostalna izložba njegovih recentnih fotografija potvrđuje njegovu umjetničku i ljudsku dimenziju.

Borislav Božić
Rijeka, veljača 2016.

 

10_Molo_longo

MIRO DEŽULOVIĆ: More i……..do njega

Ni riječi pred veličanstvom mora,
Pred modrim šumorom vječnosti.

D. Tadijanović

Je li uopće potrebno bilo kojim i bilo čijim riječima popratiti samostalnu izložbu kolor fotografija renomiranoga, višestruko nagrađivanoga riječkog autora Mire Dežulovića?
Stojeći pred nizom motiva prirode, morskih i kopnenih pejzaža sjajna kolorita, smirenih kompozicija, riječi su tek nemušta pratnja viđenog. Nižu se prizori središnje teme ove izložbe mora, obale, barki, borova i svega što spada u zadani naslov More i…do njega – te vječne teme pjesnika, slikara i fotografa. Svaki od njih more želi prikazati na osobit, drukčiji i neobičniji način, jer more je svojim neprestanim mijenama, pojavama, bojama, izgledom, snagom, mirom i nemirom… neiscrpna inspiracija. More, to zadivljujuće prostranstvo plavetnila koje poprima brojna lica uz odsjaje svjetlosti, mijenjajući kolorit svoje površine ovisno o valovanju ili mirovanju, dobi dana i noći, zrcaljenju neba i oblaka… Je li uopće moguće hvatati idealne trenutke za željeni fotokadar, opažen i zamrznut u trenu, a promijenjiv već u sljedećem treptaju oka?
Miro Dežulović promatra more kao nepregladnu široku plohu, hvatajući posebne trenutke njegove površine, često utihom mirne poput razlivena ulja, zlaćanih ili ljubičastih tonova, ovisno o dobu dana, odsjaju zalazećeg sunca ili natmurena neba… Umjetnik ne hvata samo morsku površinu, njezin mir, nemir, mreškanje, valovanje, brazdanje prolaskom skutera, barke i broda. Zanima ga i obala koja je do mora, krševita, siva ili zelena od mediteranskog raslinja rubno uz more. Hvata i horizonte, pejzaže prikazane kroz debla i krošnje borova, loveći zlato zadnjih zraka zalazećeg sunca. I baš ga to vrijeme sutona ili zore, trenuci izlaza ili utonuća sunca posebno zanimaju i privlače zbog vatrometa gorućih tonova neba i njegova zrcala na moru, negirajući plavetnilo i mora i neba.
Kompatibilna tema na slikama je more kao zrcalo neba, ali ne čistog ili, kao što autor kaže, sterilnog, već oblačnog, na kojemu se neprestano odvija neka nebeska drama nad horizontom, neko komešanje oblaka svih vrsta i oblika, bijelih i sivih, nagomilanih ili raskidanih, kojima je ispunjen cijeli prostrani nebeski kadar, katkad pritiščući pučinu, dodajući prizoru dinamiku, posebno u prikazima života na pučini, kretanju plovila, osobito jedrilica koje su svojim vertikalama, šarenim jedriljem i opasnim nagibima, brzinom kretanja, dobrodošla slikovita nadopuna i kontrast plavetnilu mora.
Među izloženim fotografijama posebno su zanimljive kompozicije i izvedbe motiva fokusiranih na lučko i industrijsko okruženje Rijeke, bez prisutnosti čovjeka koji je isključen iz pejzaža i prizora mora, ali je svojom djelatnošću i gradnjom impozatnih konstrukcija privukao pažnju fotografa. To su začudne snimke igre uzoraka, oblika, linija i materijala, oslik u zrcaljenju i transparencije u motivima s vodom, koje plijene svojim neobičnim kompozicijama.
Daina Glavočić

 

5_Kvarner

Biografija

Miro Dežulović rođen je 1953. godine, daleko od Hrvatske, u Johannesburgu (Južnoafrička Republika). Kao malo dijete vratio se na poluotok Pelješac. Školovanje je započeo u Janjini (Pelješac). Polovicom drugog razreda odselio je u Rijeku gdje završava osnovnu školu, gimnaziju te Pomorski fakultet. Rijeka je njegov grad, u njemu živi, radi , stvara. Njegova obitelj je supruga te danas dvoje već odrasle djece. Pelješkim korijenima se uvijek vraća, tamo svakog ljeta puni “baterije”.

Fotografijom se bavi od rođenja. Do otprilike 10-te godine starosti isključivo kao model, a nakon togo sve više stoji iza a ne ispred kamere. Naravno tada se sve radilo u analognoj tehnici, fotografije crno – bijele, kolor i dijapozitivi. Krajem 70-tih godina uz put je snimao i filmove Super 8mm a u 90-tima izlet e bio i u VHS.

Stigla je digitalna fotografija , dugo se opirao tom novom čudu, ali na kraju kao pametniji popušta te je krenuo ponovo s fotografijom, ovaj put digitalnom. Ispočetka snima sam za sebe, za svoje zadovoljstvo, za obitelj. Ali želja je bila učinit nešto više, pokazat svoje uratke širem krugu hobista istomišljenika, stručnjaka, priznatih autora i općenito javnosti Prekretnica se dogodila kada se na nagovor supruge učlanio u Fotoklub Rijeka. Zaredale su smišljene aktivnosti , prijave na fotografske natječaje bilo u organizaciji Kluba ili Foto saveza PGŽ ili nekih drugih domaćih i međunarodnih udruga. Na izložbama često ” visi na zidu”, a stigla je i pokoja nagrada: pohvale, diplome i nekoliko pobjeda.

 

33_Brake_bulk

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *