Pages Menu
TwitterRssFacebook
Categories Menu

Razine ili nivoi – Levels

Iako nema preciznost alata Krivulje (Curves), jedan od najčešće korištenih alata za podešavanje svjetline, kontrasta i tonskog raspona je alat Razine (engl. Levels).

U fotografiji sve boje imaju neku tonsku vrijednost, tj. razinu svjetline. Kao i kod slikarskih tehnika (tonsko slikanje) i na fotografijama se plastičnost forme (dojam trodimenzionalnosti) ostvaruje pomoću tonske modulacije (promišljen odnos svjetlosti i sjena može od svakog motiva napraviti zanimljivu fotografiju).

Tonski raspon digitalnih fotografija

Sl. 1: Digitalne fotografije rezultat su digitalizacije analognih fizikalnih procesa. Digitalna tehnologija ograničena je količinom podataka koje može obraditi u nekom vremenu. Stoga je beskonačno mnogo razina intenziteta svjetla prizora koji snimamo (1) potrebno svesti na manji broj razina (2).

Digitalna fotografija u boji zasniva se na osjetu, obradi i bilježenju razina svjetline svjetla triju osnovnih boja: crvene (R), zelene (G) i plave (B). Takav način zamjedbe, bilježenja, obrade i prikazivanja boja zovemo model boja, a informacije o svakoj boji zasebno zovemo kanalom boje. U RGB modelu (boja) promjenom svjetline crvene, zelene i plave osnovne boje te njihovim miješanjem dobivamo sve boje koje vidimo na fotografiji. Razina svjetline osnovnih boja svakog pojedinog piksela se u programima za obradu fotografija izražava brojevima. Primjerice od 0 do 255 (256 razina) u sustavima s 8 bitnom dubinom boja*. Danas se fotografi sve više služe 16 bitnim prostorom boja, a razvojem tehnike postale su dostupne i 32 bitne dubine boja i to svima koji imaju neko računalo i sofver za obradu takve vrste podataka (HDR).

Mnoge fotografije izgledaju najbolje na monitoru i na papiru kada koriste puni tonski raspon od crne do bijele (0 – 255), a fotografije mogu imati i suženi tonski raspon. Izgledom podsjećaju na blijedu, ispranu, beživotnu fotografiju koju je načeo zub vremena. Takve fotografije najbolji su kandidati za isprobavanje kako radi alat Razine – engl. Levels.

Alat za kontrolu tonskih razina

Sl. 2: Alat Razine možemo naći u svim kvalitetnijim softverima za obradu bitmapa. Jednostavan je za uporabu jer na pregledan način uz pomoć histograma (4) i sučelja s klizačima pojednostavljuje podešavanje tonskih vrijednosti. U programu Adobe Photoshop taj alat je dostupan u izborniku Image>Adjustments>Levels (Ctrl+L).

Na dijaloškom prozoru tog alata nalazi se niz kontrola, pa krenimo redom:

1 – Pretpodešene postavke (praktične kod uobičajenih korekcija, kao što su: pojačanje kontrasta, korekcija sjena, korekcija srednjih tonova itd. Klikom na ikonu  možete kreirati i svoje postavke, što je praktično kod korigiranja fotografija koje su snimljene u sljedu).

2 – Izbornikom kanala određujemo na kojim kanalima će se korekcije obaviti (crveni – R, zeleni – G ili plavi – B, a korekcije se mogu raditi i na svima istovremeno – RGB).

3 – Ulazne razine prikazuju koje razine će ući u proces korigiranja.

4 – Histogram će nam prikazati kako su nam razine raspoređene unutar čitavog tonskog raspona. Na ovom histogramu vidimo da nam je najviše informacija u srednjem tonskom području, duboke sjene započinju kod 14. razine, dok se detalji u svijetlim područjima fotografije počinju pojavljivati kod 237. razine. To znači da je fotografija slabijeg kontrasta, pa je možemo poboljšati pomicanjem klizača crne točke (5) do 14. razine, a klizača bijele točke (6) do 237. razine.**

5 – Prag ulazne crne točke označava početak tonskog raspona (najtamnije područje na fotografiji). Pomicanje ovog klizača odrezat će odabrane razine (engl. clipping).

6 – Prag ulazne bijele točke označava kraj tonskog raspona (najsvijetlije područje na fotografiji). I pomicanje ovog klizača odrezat će odabrane razine.

7 – Gama ili kontrola međutonova omogućuje podešavanje svjetline srednjeg tonskog područja.

8 – Izlazne razine određuju izlazni tonski raspon. Primjerice, ako pisač kojim namjeravamo ispisati fotografiju ne može ispisati ništa što je tamnije od 35. razine, namjestit ćemo klizač crne točke (9) na razinu 35. Sustav će nam automatski rasporediti sve ostale tonske vrijednosti između 35. i 255. razine. Dio informacija ćemo pritom izgubiti, no to je bolje nego na fotografiji dobiti crne mrlje bez detalja. Kako provjeriti kakvoću pisača možete pogledati ovdje.

9 – Prag izlazne crne točke označava početak tonskog raspona (najtamnije područje na ispisanoj fotografiji).

10 – Prag izlazne bijele točke označava kraj tonskog raspona (najsvijetlije područje na ispisanoj fotografiji – boja podloge).

11 – Kapaljke za crnu. sivu i bijelu točku omogućuju nam brze korekcije vizualnim uzorkovanjem nekog dijela fotografije (želimo li neke dijelove fotografije pretvoriti u duboku sjenu kliknut ćemo to područje kapaljkom za crnu točku. Kapaljkom za sivu točku moći ćemo korigirati neprirodan otklon boja (tj. ravnotežu boje svjetla, eng. White Balance; kratica: WB), a kapaljkom za bijelu točku moći ćemo jednim klikom miša na neko područje (za koje želimo da bude najsvijetlije) korigirati podeksponirane fotografije. Kapaljka za bijelu točku ne definira ravnotežu bijele.

12 – Klikom na gumb “Options” možete definirati postavke automatske obrade. Više o tome saznajte u nastavku teksta.****

13 – Automatske korekcije mogu često dati dobre rezultate. Pokušajte s ovom opcijom odmah na početku jer možete uštedjeti mnogo vremena.

Sl. 3: Fotografije koje su slabijeg kontrasta obično imaju histogram kao što je ovaj na slici (1). To je histogram koji nema “popunjene” neke dijelove. Želimo li takve fotografije učiniti privlačnijima, to je lako izvesti pomicanjem odgovarajućih klizača u dijaloškom okviru alata “Levels“. Povlačenjem lijevog klizača crne točke (2) udesno svi tonovi do 33. razine postaju razina “0” (crno), a povlačenjem desnog klizača bijele točke (3) ulijevo, svi tonovi od 216. razine i više postat će bijeli (razina 255). Na kraju još možemo podesiti svijetlinu srednjih tonova (u mom primjeru 1,34).

Sl. 4: Kod korekcija kao što je prikazano na prethodnoj ilustraciji program za obradu fotografija će razvući postojeće tonske razine (1) na cijeli tonski raspon. Ako je fotografija u 8 bitnoj dubini boje, histogram koji je nastao pri pojačavanju kontrasta pokazuje nedostatke pojedinih razina (2). Ti nedostaci mogu izazvati posterizaciju u područjima finih tonskih prijelaza***. Želimo li raditi velika povećanja, korekcije pri kojima se prag ulazne crne i/ili bijele točke pomiče bolje je raditi s datotekama koje imaju 16 bitnu dubinu boje, jer se posterizacija neće pojaviti pri pretvorbi iz 16 bitne u 8 bitnu boju sRGB sustava (vidi: formati RAW i TIFF).

Razine ili Krivulje (Levels vs. Curves) – koji alat odabrati?

Podešavanje svjetline, kontrasta, game, bijele točke, sive točke, crne točke i sl. možemo odraditi i u jednom i u drugom alatu.

Ako nam je potrebna precizna kontrola pretvorbe tonskih razina (primjerice kod složenih korekcija ravnoteže bijele) to ćemo moći odraditi jedino alatom “Krivulje – Curves“, a kad nam je potrebno podešavanje raspona izlaznih razina tonskih vrijednosti za različite tehnike ispisa (Output Levels) to ćemo moći obaviti samo alatom “Razine – Levels“.


*

U analognoj fotografiji možemo neku tonsku vrijednost izraziti kao 35,78956749. U 8 i 16 bitnoj digitalnoj fotografiji tonske razine definirane pak su cijelim brojevima, pa bi prije spomenuta analogna tonska vrijednost dobila vrijednost 35 ili možda 36 ili pak 2 – ovisno o algoritmu preko kojega podatak mora proći pri pretvorbi (tzv. mapiranje, eng. Mapping). Svi osjetnici slike u digitalnim fotoaparatima su analogni uređaji. Njima su pridodani analogno/digitalni (A/D) pretvarači, koji analogni signal prevode u digitalni podatak, a taj podatak se izražava cijelim brojem, pa u digitalnoj fotografiji broj nijansi ovisi o dubini boje koja može biti 8, 10, 12 ili 14 bitna. 8 bitna (1 bajt) dubina boje ima 254 nijansi sivih tonova između čisto bijele i crne, što je sve zajedno 256 nijansi u jednom kanalu. Tri 8 bitna kanala u RGB modelu boja dat će neki RGB prostor boja s 16.777.216 nijansi (256 x 256 x 256). U 10 bitnoj varijanti dobit ćemo 1.073.741.824 nijansi, u 12 bitnoj 68.719.476.736 nijansi itd.

**

Sl. 5:  Koristan trik: pritiskom na tipku “ALT” i pomicanjem klizača crne točke (1) ili bijele točke (2) možete vidjeti na kojoj razini će se detalji početi pojavljivati. Sve razine koje nisu imale podatke pritom se odrezuju kako bi se iskoristio čitav tonski raspon koji nam sustav omogućuje.

***

Sl. 6: Sustavi s 8 bitnom dubinom boje imaju 256 tonskih razina koje se protežu od 0 (crno) do 255 (bijelo). Budući da su razine egzaktno definirane, proširenje nekog užeg tonskog raspona (npr. od 67 – 155) na puni tonski raspon (0 – 255) proizvest će “rupe” u nekim tonskim razinama (područja bez podataka). Na fotografijama koje nemaju fine tonske prijelaze, tzv. gradijente, te “rupe” neće biti zamjetljive. Na fotografijama koje imaju fine tonske prijelaze (ljudsko lice, plavo nebo – 3) te “rupe” će se vidjeti kao oštri prekidi u tonskom prijelazu (4). Takva pojava se naziva posterizacija. Da bi se to ublažilo potrebno je fotografiju prije obrade prebaciti u 16 bitnu dubinu boja (što je moguće u Photoshopu (Image>Mode>16 bit) i Corel Photo Paintu (Gimp ne podržava 16 bitnu dubinu boje). Na gornjim primjerima (12) vidljivo je da se u zonama s mnoštvom detalja degradacija ni ne primjećuje (5 6).

****

Sl. 7: Opcije automatske korekcije boja podijeljene su na dvije grupe:

  1. Algoritmi pretvorbe (eng. Algorithms),
  2. Ciljne boje  i rezanja (eng. Target Colors & Clipping).

U prvoj grupi postavki možemo odabrati:

1Pojačaj monokromatski kontrast – ovaj algoritam reže sva tri kanala jednako, pa time pojačava kontrast i zadržava odnose među bojama. Ovaj algoritam se koristi i kod primjene komande Image<Auto Contrast.

2Pojačaj kontrast svakog kanala – ovaj algoritam kreira maksimalni kontrast po svakom kanalu. pa time može smanjiti ili kreirati prevlađujući ton (promjena boja kao kod pogrešno odabrane ravnoteže bijele). Ovaj algoritam se koristi i kod primjene komande Image>Auto Tone.

3 – Pronađi tamne i svijetle boje – ovaj algoritam pronalazi najsvijetlije i najtamnije piksele u svakom kanalu, potom računa njihove srednje vrijednosti i njih koristi kao polazne točke za rezanje crne i bijele točke. Time se pojačava kontrast s minimalnim rezanjem razina. Ovaj algoritam se koristi i kod primjene komande Image<Auto Color.

4Pomjeri neutralne međutonove – uključite ovaj algoritam kako bi sustav sam pronašao skoro neutralne tonove i pomjerio im vrijednost gama parametra (Sl. 2 7) da ih učini neutralnima prema odabranoj boji u Midtones izborniku (Sl. 7 – 7). Ovaj algoritam se koristi i kod primjene komande Image<Auto Color.

U drugoj grupi postavki možemo odabrati:

5Sjene – ovim izbornikom možemo odabrati željenu ciljnu najtamniju boju. Rezanje možete definirati u “Clip” dijelu. Standard je 0,5%. Ovaj parametar odabiremo prema motivu koji obrađujemo.

6 – Srednji tonovi – ovim izbornikom možemo odabrati željenu ciljnu boju srednjeg tonskog područja (128 razina). Ova boja bit će polazna osnova za određivanje neutralnih tonova.

7Svijetline – ovim izbornikom možemo odabrati željenu ciljnu najsvijetliju boju. Rezanje možete definirati u “Clip” dijelu. Standard je 0,5%.  I ovaj parametar odabiremo prema motivu koji obrađujemo.

8Spremi kao zadano – na kraju sve te opcije možete pohraniti za daljnju uporabu.

 

o

(nastavlja se)

Objavio – 29. prosinca 2016. – Teorija