Photoshop početnica: Auto Tone, Auto Contrast i Auto Color

Radimo izvlačenje detalja iz tamnih dijelova odnosno iz podeksponirane fotografije.

Radimo izvlačenje detalja iz tamnih dijelova odnosno iz podeksponirane fotografije.

Slijedeća fotografija je namjerno snimljena tamna. Konkretno se radi o 1/3 sekunde ekspozicije, blende 1,8 te ISO 100 vrijednosti, bez bljeskalice, bez dodatnog izvora svijetla u tamnoj prostoriji (Slika 1).

Ono što želimo iz ove fotografije napraviti jest pokušati je ‘približiti’ pravilnoj ekspoziciji te time dobiti ispravno eksponiranu fotografiju.

Slika 1

Kao alat ću u Photoshop početnici koristiti, naravno, Adobe Photoshop. No, bez obzira koji alat za obradu fotografije koristili sve je manje više jednako jer se ovakav i slični postupci osnovne obrade fotografije rade samo sa osnovnim alatima za manipulaciju – osvjetljenjem odnosno ekspozicijom, krivuljama te nivoima.

Napomenuo bi samo jednu bitnu stvar prije nego se upustimo u daljnju obradu. Fotografije koje snimamo u izvornom RAW formatu imaju puno više informacija s kojima kasnije možemo manipulirati od snimljenih u JPG formatu.

Kad se fotografije spremaju u JPG format, onda fotoaparat već prilikom spremanja na karticu znatno smanjuje količinu informacija, aplicira određenu kompresiju na datoteku te time dobivamo snimku s kojom nemamo toliku širinu i slobodu naknadne obrade.

Jedan od osnovnih načina izvlačenja detalja, a kojeg ćemo obraditi u ovom tekstu, je prilično jednostavan, ponajviše ako smo početnici u digitalnoj fotografiji ili Photoshopu.

Nad fotografijom možemo jednim klikom ili kraticom tipaka Shift+Ctrl+L pokrenuti alat zvani Auto Tone. Photoshop prilično zadovoljavajuće odradi tonalni raspon fotografije, te iz potpunog mraka izvlači detalje koji su više nego dovoljni (Slika 2).

Slika 2

Ovo je postupak koji mnogi napredniji korisnici i fotografi neće odobravati jer je sličan snimanju u nekom automatskom režimu fotoaparata te nemate direktan utjecaj na korake manipulacije fotografijom. Moje osobno mišljenje je – probati. Ako smo zadovoljni učinjenim idemo dalje.

Usporedite to sa kuhanjem juhe. Stavite vodu, kocku za juhu i malo rezanca. Ili pak se možete prihvatiti ‘ručnog’ kuhanja povrtne juhe. Sve ovisi koliko ste snalažljivi u kuhinji, koliko imate vremena za kuhanjem juhe, te naposljetku koliko ste zadovoljni kockom za juhu.

Slijedeći korak koji bi napravio na našoj fotografiji je fino podešavanje kontrasta, te eventualno boja.

Za to isto mogu koristiti gotovi algoritam Photoshopa – Auto Contrast i Auto Color. U našem slučaju Photoshop zadani zadatak učini prilično dobro te samo uz malo naknadnog ručnog podizanja svijetla na fotografiji dobivamo rezultat kojim sam osobno zadovoljan. (Slika 3).

Slika 3

Naravno fotografija je to koja će se dobro i bez ikakve zadrške moći distribuirati putem weba, galerija i sličnih digitalnih raskršća, međutim kad bih išao radit ispis ili razvijanje te fotografije, pogotov na neki veći format, onda to ne bi ispalo dobro jer bi bio vidljiv upravo – šum, a kojeg smo mislim da smo izbjegli postavljanjem ISO vrijednosti na 100. Krivo. Šum je uvijek prisutan u digitalnoj fotografiji.

Sada, dakle, malo analizirajmo tu digitalno manipuliranu fotografiju.

Kad je pogledamo u 100% veličine vidimo dakle prilično snažan šum (Slika 4) što je posljedica iznimno lošeg osvijetljena fotografije pri samom snimanju (Slika 1). Taj dio bi se isto dao peglati i u nekoliko sati finog podešavanja smanjiti šum na pristojan nivo. S druge strane potrošio bih manje živaca i vremena kad bi ponovio fotografiju, ovaj puta, s dobrim osvjetljenjem.

Slika 4

Uglavnom ako doista uzmemo uvjete pod kojima je fotografija rađena, onda svakako moramo biti više nego zadovoljni onime što smo dobili korištenjem samo predefiniranih osnovnih alata Photoshopa.

U slijedećem članku na tu tematiku ću odraditi ovo isto ali na – hard way, odnosno ručno te uz puno ‘picajzlanja’.