Pages Menu
TwitterRssFacebook
Categories Menu

Otvoren natječaj 7. Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida

organ-vida

Međunarodni festival fotografije Organ Vida otvara natječaj na temu Granice o čijim finalistima odlučuje impresivan žiri

Međunarodni festival fotografije Organ Vida ove godine ostvaruje svoje sedmo izdanje na temu Granice. Tradicionalno, početkom svake godine festival otvara javni međunarodni poziv na natječaj koji ove godine traje od 29. ožujka do 10. svibnja 2015, a početkom rujna finalisti će svoje radove izložiti u Galeriji Klovićevi dvori.

Prema tekstu natječaja autora Bojana Krištofića, granice predstavljaju sveprisutnost ograničenja u današnjemu svijetu, krenuvši od granica između privatnog i javnog prostora, pa sve do onih između fizičke aktivnosti i duhovnog i intelektualnog življenja ili neumoljivih bioloških konačnosti i vječne aspiracije za besmrtnošću. One se ne odnose samo na fizičku, već i svoju metaforičku prirodu koja se iznova konkretizira na svojevrsnoj stvarnoj crti koja se smije preći samo po određenim uvjetima.Granice se mogu nadovezati i na samu geopolitičku stvarnost Zemlje i na ratove koji se vode upravo zbog postojanja određenih granica. Pokušati prijeći granicu uvijek je rizik, međutim, ta je želja toliko duboko utkana u ljudsku prirodu da je negacija mogućnosti pokušaja izravno nasilje nad čovjekom. Ovogodišnjim natječajem, Međunarodni festival fotografije Organ Vida poziva fotografe i umjetnike koji se izražavaju u mediju fotografije da promisle o fenomenu granica i fotografski uobliče posvuda prisutne prelaske, odlaske i granične trenutke onako kako ih vide i osjećaju.

Natječaj traje od 29. ožujka do 10. svibnja 2015. godine, a finalisti će svoje radove izložiti u rujnu za vrijeme trajanja festivala u Galeriji Klovićevi dvori koja je ujedno i centralna lokacija ovogodišnjega festivala koji će trajati punih dva tjedna, od 3. do 18. rujna 2015. godine.

Ovogodišnji žiri festivala koji će posjetiti Zagreb u rujnu čini sedmero vrlo impresivnih umjetnika i stručnjaka iz područja fotografske umjetnosti: Roger Ballen,, fotograf i jedan od najvećih umjetnika 21. stoljeća, poznat po svojim crno-bijelim fotografijama iz Južne Afrike, kasnije fotografijama i videima koje ujedinjuje s crtanjem, slikanjem, kolažem i kiparstvom te spotovima glazbene grupe DieAntwoord; Sandra Vitaljić, hrvatska fotografkinja i izvanredna profesorica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, prošlogodišnja dobitnica glavne nagrade za hrvatsku suvremenu umjetnost [email protected] i autorica knjige Rat slikama — suvremena ratna fotografija; Alessandro Imbriaco, mladi talijanski fotograf poznat po svojem projektu Jardin koji je osvojio nagradu European Publishers Awardza najbolju knjigu i koji je predstavljen na prošlogodišnjem bijenalu arhitekture u Veneciji te na na jednom od najprestižnijih festivala fotografije u svijetu, Les Rencontres d’Arles; Hannah Starkey, britanska fotografkinja koja je diplomirala na londonskoj akademiji Royal Academyof Art i koja se u svojem radu pretežito bavi reprezentacijom žena u svakodnevnim životu, a rad joj zastupaju Galerija Saatchi, muzeji Tate Modern, Victoria & Albert i brojni drugi; Rob Hornstra, nizozemski fotograf i samostalni izdavač, dobitnik prve nagrade na World Press Photo Awards 2012. godine,  pokretač The Sochi Projecta 2009. godine te osnivač FOTODOK-a u Utrechtu; Michael Famighetti, urednik poznatoga međunarodnog fotografskog časopisa Aperture te Simon Bainbridge, urednik najstarijega fotografskog časopisa u svijetu, British Journal od Photography.

Cjelovite biografije članova žirija možete pročitati ovdje, a detaljne propozicije natječaja i prijavnicu možete pronaći na službenoj stranici festivala: http://organvida.com/.

Organ Vida, međunarodni festival suvremene dokumentarne fotografije, godišnji je festival koji je od svojeg osnutka 2009. godine usmjeren na promoviranje i istraživanje današnje fotografske prakse u Hrvatskoj i na međunarodnoj sceni. Platforma kojom Organ Vida povezuje umjetnike, institucije, udruženja i kolektive obuhvaća preko 85 zemalja svijeta. Na festivalu se dosada predstavilo preko 185 autora iz cijeloga svijeta. Osim velike izložbe fotografija finalista natječaja, u sklopu festivala održavaju se i popratni sadržaji; predavanja, konferencije, paneli, govori umjetnika, kreativne radionice, predstavljanja suradnika, koncerti.

 

Poziv na natječaj

      
Granice

Granice? Nisam nikad vidio niti jednu, ali sam čuo da postoje u umovima nekih ljudi.“ Thor Heyerdahl     
Granice su, čini se, pojam koji fundamentalno određuje današnji svijet. U svakom čovjeku prisutne su na posve individualnoj razini – ne može se, na primjer, negirati postojanje granica između privatnog i javnog prostora ili granica između fizičke aktivnosti i duhovnog, intelektualnog življenja. Niti između neumoljive biološke konačnosti i vječne težnje za besmrtnošću.

Prevladavanjem najstarijih obrazaca života, ljudi su se počeli udruživati u sve veće i veće zajednice, pa tako granice, umjesto doslovne i opipljive prirode, dobivaju i onu metaforičku, političku prirodu, da bi se ona ponovno, u vrijeme uspona nacionalnih država, konkretizirala u zamišljenoj, no ipak vrlo stvarnoj crti koja se smije prijeći samo pod određenim uvjetima.

Čovjek je, prema svojoj ulozi u lancu evolucije, biće satkano od graničnih trenutaka. Svjesna životinja kojoj svijest o sebi samoj ne služi ničemu, dapače, ona postaje prokletstvo, ako se ne upotrebljava kao alat za preskakanje granica.

Biti čovjek znači postajati čovjekom.“ Karl Jaspers Postajati čovjekom znači prelaziti granice.

Geopolitička stvarnost Zemlje, (pre)napučene ljudima, prošarana je granicama zbog kojih se, između ostalog, vode i gube ratovi, zbog kojih određene grupe ljudi nemaju pristup resursima koje drugi troše, zbog kojih mnogim ljudima nije dopušteno kretati se gdjegod i kada god žele. Pokušati prijeći granicu uvijek je rizik. Međutim, ta je želja toliko duboko utkana u ljudsku prirodu da je negacija mogućnosti pokušaja izravno nasilje nad čovjekom.

Međunarodni festival fotografije Organ Vida svojim imenom naglašava poveznicu između čina gledanja i viđenja, ljudskog oka i mozga, te fotografskog objektiva-aparata. Fotografi i fotografkinje su od postanka svoga medija zabilježili mnoge povijesne događaje, male i velike, individualne i kolektivne, čime su svjedočili procesima neprekidnih postanaka i nestanaka granica, njihovog obnavljanja i urušavanja. Sama fotografija je granični medij, istodobno najmasovniji oblik komunikacije i elitna umjetnička forma koja korespondira sa svim društvenim slojevima. Svojim voajerskim sposobnostima i mogućnošću da ovjekovječi trenutak, fotografija uobličava mnoge granične momente ljudske svakodnevnice, situacije kad se granice prelaze ili kada se ostaje unutar njih.

Ovogodišnjom temom festivala pozivamo vas da promislite o fenomenu granica i fotografski zabilježite posvuda prisutne prelaske i odlaske, granične trenutke onako kako ih vidite i osjećate.

— Bojan Krištofić

Žiri – biografije

Roger Ballen jedan je od najutjecajnijih i najvažnijih fotografa 21. stoljeća. Rođen je u New Yorku 1950. godine, a dio života proveo je radeći u Južnoj Africi. Njegovi su radovi krajnje ekstremne i čudne naravi. Fotografsku karijeru započeo je kao geolog, koristeći kameru kako bi istraživao skriveni svijet malih južnoafričkih gradova. 1990-ih godina stvorio je stil utemeljen na fiktivnim zapisima. Nakon 2000. godine radio je na psiho dramama u sklopu serije radovaOutland i Shadow Chamber u kojima su glumci bile osobe koje je Ballen otkrio i fotografirao u Africi. Najnoviji opusi radova Boarding House i Asylum of the Birds suzili su granicu između fikcije i stvarnosti. U tim radovima Ballen je ujedinio crtanje, slikanje, kolaž i kiparstvo kako bi stvorio kompleksne setove. Ovim nizom radova snažno je doprinjeo umjetnosti. Proširio je svoj repertoar i vizualni jezik, a spojem crtanja, fotografije i videa nije samo pridonio umjetnosti, već je dao i snažan komentar na ljudsko stanje i njegov kreativni potencijal. Tri desetljeća rada kulminirala su knjigama: Dorps: Small Towns of South Africa (1986.),Platteland: Images from Rural South Africa (1994.), Outland (2000.), Shadow Chamber (2005.), Boarding House (2009.) i Asylum of the Birds (2014).

Sandra Vitaljić rođena je u Puli 1972. godine. Magistrirala je na izvedbenim umjetnostima, filmu i TV-u u Pragu. Na istom fakultetu specijalizirala je povijest i teoriju fotografije, a radi i kao vanredni profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Njezini su radovi postali dijelom stalnog postava Moderne galerije u Zagrebu te kolekcije Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Dobila je dvije stipendije, prvu 1997. godine pod nazivom Arts Link Fellowship u San Franciscu, a drugu 2006.-2007. godine pod nazivom Fullbright Fellowship u Rochesteru, New York. 2013. godine primila je CCN nagradu u Grazu, a 2014. osvojila je prvo mjesto na [email protected]. Imala je mnoštvo samostalnih izložbi (Infertile Grounds, Beloved, People and Places itd.) i bila je dijelom velikih zajedničkih izložbi na području cijele Europe ([email protected], Aftermath, Europe-South East, Global Photography). Napisala je dvije knjige: Neplodna tla (2012.) te Rat slikama – Suvremena ratna fotografija (2013.).

Alessandro Imbriaco je rođen 1980. godine u Salernu, Italiji. Njegov rad se primarno bavi urbanim pejzažima i alternativnim načinima života u gradu. Njegovi projekti su nagrađeni nizom nagrada uključući Canon Award for Young Photography, World Press Photo (drugo mjesto u kategoriji suvremenih problematika), Amilcare Ponchielli Award te European Publishers Award 2012. godine. Njegova knjiga The Garden je objavljena 2012. godine, s dodatnim izdanjima u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Španjolskoj i Italiji. Od 2008. do 2010. je sudjelovao na Reflexions Masterclass radionici, a 2011. je odabran za World Press Photo Masterclass, Talent Issue u Foam časopisu i Venice Architecture Biennale 2014. Njegovi radovi su izloženi u nizu galerija, muzeja i festivala, uključujući MAXXI – Museum for the Arts of the 21st Century (Rim), Les Rencontres d’Arles, Galleria Forma (Milano), The Berthaand Karl Leubsdorf Gallery (New York), PAC (Milano). Njegovi radovi su također dio zbirke MAXXI – Museum for the Arts of the XXI Century i FOAM – Photography Museum Amsterdam.

Hannah Starkey rođena je 1971. u Belfastu u Irskoj, a sada živi i radi u Londonu. Od 1992. do 1995. godine studirala je fotografiju i film na Sveučilištu Napier u Edinburgu, a od 1996. do 1997. godine studirala je fotografiju na Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu. Njezina su novija djela gotovo teatralnoga karaktera, a svoj rad objašnjava kao istraživanje svakidašnjih iskustava te zapažanje gradskoga života iz ženske perspektive. Njezini su radovi uključeni u kolekcije muzeja Tate Modern, muzeja Victoria & Albert u Londonu, Irskog muzeja moderne umjetnosti u Dublinu te Dvorca Rivoli u Turinu. Nedavne samostalne izložbe uključuju onu održanu u Ormeau Baths Gallery u Belfastu 2011.godine, Hannah Starkey: Twenty-Nine Pictures održanu u Mead Gallery Warwick Arts Centru u Coventryiju u Engleskoj 2011. godine,izložbu iz 2010. održanu u Maureen Paley u Londonu, izložbu Forum für Fotografie održanu 2010. u Kölnu u Njemačkoj, te izložbu iz 2009.održanu u Galleriji Monica de Cardenas u Zuozu u Švicarskoj.

Rob Hornstrarođen je u Borneu u Nizozemskoj 1975. godine. Od 1994. do 1998. studirao je društvene i pravne službena Primijenjenim znanostima u Utrechtu, a od 1999. do 2004. studirao je fotografski dizajn u Školi umjetnosti u Utrechtu. 2009. godine zajedno s piscem i snimateljem Arnoldom van Bruggenom pokrenuo je The Sochi Project koji je kulminirao knjigom An Atlas of War and Tourism in the Caucasus, koju je 2013. godine izdao Aperture NY, te izložbom po Europi, Americi i Kanadi 2014. godine. Osim toga, Hornstra je osnivač i nekadašnji umjetnički direktor organizacije dokumentarne fotografije FOTODOK u Utrechtu. U posljednjih nekoliko godina neke od njegovih samostalnih izložbi održane su u Barceloni, New Yorku, Varšavi, Torontu, Amsterdamu, Salzburgu, Londonu i brojim drugim gradovima po svijetu. Hornstra se također ekstenzivno bavi samostalnim izdavaštvom, te je uz The Sochi Project izdao i niz drugih publikacija poput:The Secret History of Khava Gaisanova (2013.), KIEV (2012.), Sochi Singers (2011.), Sanatorium (2009.) i brojne druge. Neke od nagrada koje je osvojio uključuju: Canon Prize for Innovative Photo Journalism (2011. i 2014.), Sony World Photography Award (2012.), World Press Photo Award (2012.), Magnum Expression Award (2012.) te New York Photo Book Award (2010).

Michael Famighetti, urednik časopisa Aperture, diplomirao je na Fakultetu Bard i Sveučilištu Kolumbija. Urednik je mnogobrojnih knjiga o fotografiji, uključujući one autora Williama Christenberryja, Roberta Adamsa, Johna Divola, Jonasa Bendiksena i drugih. Famighetti je surađivaos publikacijama poput Frieze, Bookforum, Aperture, OjodePez itd. Radio je kaočlan žirija u sklopu dodjele nagrada profesionalne organizacije American Society of Magazine Editors te je bio gostujući recenzent i govornik na mnogobrojnim internacionalnim festivalima i u mnogim institucijama, uključujući Bamako Biennial,Krakow PhotoMonth, GuatePhoto, Rhubarb Rhubarb, Festival de la Luz; Museet for Fotokunst iFotografiska.

Simon Bainbridgeurednik je časopisa British Journal of Photography, najstarijeg fotografskog časopisa na svijetu. Bainbridge je redovit gost na različitim festivalima i natjecanjima te redovit sudac naAmnesty International Media Awards, Sony World Photography Awards, Photolucida’s Critical Mass, Magenta Foundation’s Flash Forward te Travel Photographer of the Year. 2010. godine surađivao je kao kustos za Paper, Rock, Scissors: The Constructed Image in New British Photography (Toronto Flash Forward festival), a 2011. bio je kustos zaTime & Motion Studies: New Documentary Photography Beyond the Decisive Moment (Hereford Photography Festival).

Objavio – 30. ožujka 2015. – Natječaji