Nagrada “Tošo Dabac” za 2016. godinu

toso-dabac2016-fotografija

 

 

Biljana Knebl, članica Fotokluba Zagreb i Boris Cvjetanović profesionalni fotograf iz Zagreba dobitnici su prestižne fotografske nagrade “Tošo Dabac” Fotokluba Zagreb za 2015. godinu. To je odlučilo Povjerenstvo Fotokluba Zagreb temeljem Statuta Fotokluba Zagreb, Odluke o nagradi Tošo Dabac i Pravilnika o dodjeli nagrade „Tošo Dabac“ u sastavu: Hrvoje Mahović, predsjednik i članovi: Valentina Bunić, Nenad Martić, Neda Rački i Vesna Špoljar.
Svečanost uručenja nagrade dobitnicima održat će se na dan otvaranja njihovih samostalnih izložbi fotografija u ponedjeljak, 16. svibnja 2016. u 19, 30 sati u galeriji Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3, Zagreb. Nagrade će dobitnicima sukladno rečenom Pravilniku uručiti predsjednik Fotokluba Zagreb Hrvoje Mahović, a izložba se može razgledati do 27. svibnja 2016. godine.
U obrazloženju odluke se navodi da se nagrada rečenim autorima dodjeljuje u znak priznanja za njihove iznimne uspjehe i postignuća u fotografskoj umjetnosti i stvaralaštvu, za kontinuirani angažman u poticanju i promicanju fotografskih djelatnosti i fotografskog stvaralaštva u Hrvatskoj i svijetu.
Nagrada ”Tošo Dabac” ima dugu tradiciju. koju je Klub ustanovio davne 1975. godine kao trajan spomen na Tošu Dabca doajena hrvatske fotografije, koji je svoju umjetničku fotografsku karijeru izgradio kao član i dugogodišnji predsjednik Fotokluba Zagreb. Od tada se nagrada kontinuirano dodjeljuje svake godine fotografskim stvarateljima u znak priznanja za postignuća u fotografskoj umjetnosti i stvaralaštvu, a žiriranjem se nastoji poticati i promicati razvoj fotografije u klubu, u Hrvatskoj i u svijetu.
Sukladno Pravilniku, nagrada se dodjeljuje jednom godišnje za ostvarena iznimna postignuća u fotografskoj umjetnosti i stvaralaštvu u dužem vremenskom razdoblju, u načelu dvojici autora, fotografa – jednom članu Fotokluba Zagreb i jednom autoru, fotografu iz Hrvatske ( do 1990. Godine i u zemljama bivše zajedničke države, temeljem odluke Skupštine Foto saveza Jugoslavije). Nagrada se sastoji od brončane plakete, rad akademskog kipara Vojina Bakića i diplome na kojoj su sadržani podaci o nagradi, ime i prezime dobitnika, te godina dodjele.

Uz plaketu i diplomu nagrade ”Tošo Dabac”, Fotoklub Zagreb već tradicionalno priređuje samostalne izložbe fotografija dobitnicima nagrade, odnosno pomože im u pripremi i postavu izložbi fotografija, koje i ovaj put prati lijepo dizajniran zajednički katalog (oblikovanje: Nenad Martić) sa tekstualnim prikazima fotografskog pristupa, umjetničkog izričaja i opusa autora, koji su pripremili: Vinko Šebrek – za Biljanu Knebl i Neda Rački – za Borisa Cvjetanovića.

BILJANA KNEBL

Postav izložbe je autoričin fotografski projekt kojeg je promišljala i marljivo pripremala duže vrijeme, s dva konkretna cilja – predstaviti presjek svog fotografskog opusa u svom najznačajnijem razvojnom razdoblju i prikazati svoj fotografski put, pristup i razvoj. Za izložbu je odabrala 43 fotografije, koje je pomno odabrala iz svog šireg opusa, a oblikovala ih je u šest tematski bliskih cjelina (Crno-bijelo; Izdaleka i izbliza; Priče s ulice; Santa Fe; Origami i Refleksi). Jednostavno rečeno, Biljana Knebl ovom svojom izložbom prikazuje svoj pogled na svijet, na stvarnost oko sebe, na umjetnost, na svoj fotografski izričaj, fotografski postupak i put k uspjehu. Riječ je o fotografijama koje do sada nije izlagala na izložbama u galeriji Kluba. Međutim, to ne umanjuje vrijednost izložbe. Naprotiv. Izložila je one fotografije koje su bile primljene, a neke od njih i višestruko nagrađivane, na žiriranim međunarodnim izložbama fotografije pod pokroviteljstvom FIAP, međunarodne federacije fotografskih umjetnosti.. Nažalost, zbog ograničenosti izložbenog prostora na izložbi nisu zastupljene neke zanimljive fotografije i tematske cjeline iz Biljaninog opsežnog opusa kao što su priroda, voda, arhitektura, makrofotografija i druge.

U fotografiji Biljane Knebl lako se prepoznaje svijet i vrijeme u kojem živimo i svijet suvremene umjetnosti, pa tako i fotografske. Svijet se u prostoru mijenja, nastaje i nestaje, postoji kao privid, kao iluzija. Umjetnost se isto tako mijenja i razvija. Biljana Knebl nam pokazuje i svijet i umjetnost u prostoru i vremenu dvojako: onakav kakav jest i onakav kakav ga ona osjeća, kako ga vidi i kako ga atvara u realnom svijetu i u svojoj mašti. Pokazuje nam i prirodu i pravce razvoja svoje fotografske umjetnosti, koja se ogleda u neprestanom traženju novih estetika i vrijednosti forme, pri čemu se više ili manje udaljuje od realističke fotografije, koja je najviše zastupljena u njenom opusu – prema apstraktoj, ali još uvijek u okvirima prepoznavanja predmetnosti motiva ili prizora. Na neke od tih činjenica nas je upozorila i sama autorica, navodeći mjesta i vrijeme nastanka fotografija. One su nastale između 2007. i 2016. godine u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu, na otocima Visu i Krku, te u SAD-u, odnosno u San Franciscu, Phoenixu i Santa Feu. Najstarija fotografija po godini nastanka je fotografija pod nazivom ”Theater,” nastala 2007. godine u Phoenixu u Arizoni, a najnovije su one iz serije ”Origami”, a bile su na izložbama ”Tjedan Japana” u Zagrebu 2016. godine i ”Transformacije i iluzije nabora” u Galeriji ”Prica“ u Samoboru 2015. godine. Fotografija ”Birds” prva je njezina fotografija primljena na FIAP salonu u Zagrebu 2010. godine i označava početak intenzivnijeg bavljenja izlagačkom fotografijom i sudjelovanja na FIAP natječajima, što je pridonijelo njenom bržem razvoju kao fotografkinje i osvajanju umjetničkih počasnih zvanja AFIAP (2012.) i EFIAP (2015.). Crnobijele fotografije snimljene su 2011. i 2012. godine u Zagrebu, na Krku i u SAD-u, a najimpresivnije fotografije u boji su one snimljene u Santa Feu u Novom Meksiku 2015. godine, koje se posebno izdvajaju atmosferom, bojama prirode i arhitekturom koja je likovno i estetski u harmoniji s prirodom.

Iako fotografiju njeguje kao jednu od svojih najznačajnijih sredstava umjetničkog izražavanja, Biljana Knebl bavi se i drugim oblicima vizualne umjetnosti – slikarstvom, grafičkim dizajnom i ilustracijom. Kako je po struci grafička dizajnerica, kroz cijeli svoj radni vijek bavila se fotografijom i likovnim umjetnostima pa je tako stvarala u raznim likovnim tehnikama: ilustracije, slike u tehnikama akvarela, akrile na platnu i na drugim podlogama, kolaže, minijature…

Biljana Knebl rođena je 1948. godine u Skopju. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti – smjer grafičke tehnike. Radila je u više izdavačkih kuća na poslovima grafičkog dizajna, ilustriranja knjiga, školskih udžbenika, priručnika, pripreme za tisak raznih publikacija te koristila svoje fotografije u dizajnu knjiga, plakata i promotivnih tiskovina. Bavi se crtanjem i slikanjem u raznim tehnikama. Svoje likovne radove izlagala je samostalno i grupno na više od 20 izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je HDLU. Od 2008. godine članica je Fotokluba Zagreb u kojem aktivno sudjeluje u izlagačkoj djelatnosti Kluba, žiriranju i postavi izložbi fotografija. Napravila je dizajn i grafičku pripremu za 40 kataloga, plakata i pozivnica za izložbe fotografija u Fotoklubu Zagreb, Galeriji Dubrava, knjižnicama i drugim prostorima u kojima se održavaju izložbe fotografija. Do sada su joj 272 fotografije primljene 579 puta na natječajne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu, od toga 160 različitih fotografija 404 puta na 168 FIAP međunarodna salona u 41 zemlji, a primila je 33 nagrade/pohvale. Do sada je imala 17 samostalnih izložbi fotografija.

Ovom izložbom i dodijeljenom prestižnom nagradom, Biljana Knebl potvrđuje se kao izuzetna i svestrana umjetnica, koja zahvaljujući svom talentu, likovnom obrazovanju, kontinuiranom radu i snažnom senzibilitetu, stvara umjetnost, zanimljiva i korisna fotografska djela od kojih tek mali dio vidimo na ovoj izložbi. (Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP)

BORIS CVJETANOVIĆ

Boris Cvjetanović primarno je, i naizgled „samo“ fotograf koji obično radi fotografske serije, poput dnevničkih zapisa, snimajući krajnje jednostavnim tehnikama i postupcima – uglavnom pri dnevnoj svjetlosti – nedignitetne, humorne ili zaumne detalje iz urbanog okoliša/svakodnevnice, minijature koje možemo nazvati „ready-made instalacijama“, kako predlaže Goran Trbuljak. Njegove fotografije imaju socijalnu i društvenu dimenziju, „osjetljivost na neprilagođene, odbačene i one fizički i psihički hendikepirane“, a sabrane su u fotografskim ciklusima „Bolnica“ (umirući, azil za duševne bolesnike, ovisnike o drogi i alkoholu, psihotici…); „djeca bez nade, zauvijek obilježena bolešću i starci na umoru, bespomoćni, žrtve sablasno same uhvaćene u krug institucionalne medicine“ (Branka Sljepčević); „Sandžak“; „Labin“ (rudari u štrajku pred konačno zatvaranje rudnika); „Radnici“; „Zatvor“ (ikonografija tatooa, ožiljci od samoranjavanja i pokušaja samoubojstva…). Tu je i grupni portret maloumne obitelji (roditelji i njihov odrastao sin Dragec na dnu socijalne hijerarhije u Mesničkoj 6, u podrumskom stanu): „U sjećanju su nam, između ostalog, novine kojima je bio „tapeciran“ zid stana, vizualno nevjerojatno zanimljiva sitnica u neredu i kaosu ostalog ambijenta za koju nismo sigurni je li funkcionalni detalj što ljude štiti od vlage ili dekorativni, umjesto slike na zidu“ (Trbuljak).

Cvjetanović slika ne-događanja, njegovi fotografski uradci intimistički su, kao vrsta „neizravnoga i neretoričkoga hommagea anti-dizajnu“, po riječima Branke Sljepčević. Zadržavajući estetsku komponentu svojih fotografija (makar kroz estetiku ružnog, odbacujući „istinitu dokumentaciju“ ičega), Cvjetanovića možemo, prema istoj autorici, smatrati klasičnim fotografom: on u svome radu „amalgamira melankoliju, sumnju i tjeskobu“.

Kao već dokazani pažljivi i pronicljivi proučavatelj grada, Boris Cvjetanović se na ovoj izložbi predstavlja fotografijama iz serije Foto studio city. Na tim se fotografijama, međutim, uopće ne pojavljuje čovjek kao ključni čimbenik grada, nego tek posljedice ili tragovi njegova postojanja i djelovanja. „Te je tragove Cvjetanović plastično uspio predstaviti do te mjere da se stječe dojam kako grad kao glavni junak ne samo da ima svoj život nego da taj život teče gotovo usporedno sa životima njegovih stanovnika.“ (Boris Greiner). Boris

Cvjetanović je rođen 1953. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1976. godine na Pedagoškoj Akademiji u Zagrebu – odsjek likovne umjetnosti. Od 1976. do 1984. godine radio je kao restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Godine 1981. počeo se profesionalno baviti fotografijom. Iste godine počinje raditi za časopis Studentski list, da bi 1987. godine postao urednik fotografije. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu (Hrvatska, Europa, SAD, Japan, Australija…). Njegove su fotografije uvrštene u nekoliko značajnih svjetskih zbirki: Tokyo Metropolitan Museum of Photography; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Galerija Dante Marino Cettina, Umag; Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka; Galerija umjetnina Split; Narodni muzej Zadar – Galerija umjetnina; Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, te nekoliko privatnih zbirki. Godine 2003. predstavljao je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu. Dobitnik je nekoliko prestižnih nagrada (1st Tokyo International Photo-Biennale ’95 u Japanu, Grand Prix na izložbi Hrvatska fotografija ’97, nagrada Homo Volans ’97). Godine 1996. izdaje knjigu fotografija Prizori bez značaja. Iste godine njegove fotografije objavljene su knjizi Echoes – Contemporary Art at the Age of Endless Conclusions Francesca Bonamija (The Monacelli Press, New York, 1996). Godine 2003. izdaje svoju drugu knjigu fotografija pod nazivom Novo nebo. Ova neobična i maštovita knjiga sadrži 134 fotografije iz ciklusa započetog 1997. godine snimljene podvodnom kamerom. Za dio tog ciklusa autor je nagrađen Velikom nagradom izložbe ‘Hrvatska fotografija ‘97’. Jedan je od naših najboljih snimatelja postava izložbi u galerijskom / javnom prostoru, a time i jedan od majstora fotografije arhitekture. U svojem dugogodišnjem profesionalnom fotografskom stvaralaštvu imao je 70 samostalnih i blizu 80 skupnih izložbi, te je realizirao šest autorskih projekata. Član je HDLU (Neda Rački, EFIAP/g).

I sasvim na kraju. Iz svekolike raznolikosti svijeta i stvarnosti, Biljana Knebl i Boris Cvjetanović, laureati nagrade ”Tošo Dabac” i dalje neumorno traže i pronalaze inspiracije i ideje za svoje fotografije i svoje stvaralaštvo, te sa puno talenta, znanja i vještina izdvajaju i prezentiraju u svojim uradcima kulturnoj javnosti sve ono što osjećaju i čime se kao iznimni autori poistovjećiju. To upućuje I na to, da kvaliteta njihovog stvaralaštva izvire iz čvrstog spoja njihove široke vizualne obrazovanosti i umjetnosti, što pak daje njihovom fotografskom izričaju i stilu posebnu osebujnost i jasnu prepoznavnost. Otuda je i želja organizatora da prezentirane izložbe potaknu i ohrabre druge, posebno mlade, autore da svojim radovima sudjeluju na skupnim izložbama, klupskim natječajima i onim pod pokroviteljstvom FIAP-a, kako bi provjerili i verificirali svoje stvaralaštvo, i time poticali i promicali umjetničku fotografiju u Hrvatskoj i u svijetu. Otuda je izložbe vrijedno i korisno pogledati.

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *