Karakteristike filmskih emulzija i digitalna obrada fotografija

Karakteristično analogno

Filmske emulzije koje su bile u uporabi prije pojave digitalnih fotografskih sustava imale su jednu gotovo poentlističku likovnu karakteristiku: zrno tj. granulaciju.

Osim profinjene nasumične zrnatosti, filmski materijali imaju i različitu osjetljivost na različite valne dužine svjetla, a crnobijeli negativ materijali imaju i velik dinamički raspon. Zbog takvih karakteristika se za različite namjene biraju specifične emulzije (primjerice, Fuji Superia Reala za portrete ili Kodachrome 25 za pejzažnu fotografiju). Proizvođači su se trudili održavati konzistentan rezultat, a fotografi su na temelju predvidljivih rezultata gradili svoj stil.

Težnja proizvođača fotografske opreme i fotografskih materijala je da se dobije što preciznija, oštrija slika i što manje zrno kako bi se fotografija približila detaljnosti doživljaja zbilje na koji smo navikli gledajući svijet oko sebe. Tako se fotografije mogu podičiti zapanjujućom vjernošću kad bilježimo događanja u svijetu današnjice. Likovni kreativci su fotografski medij koristili i na način da se naglase ograničenja razlučivosti fotografskih sustava i fotoosjetljivih materijala te su promovirali naglašenu zrnatost. Bilo kako je koristimo, filmska zrnatost ima neponovljiv uzorak, kao što je vidljivo i na sljedećoj ilustraciji:

Sl. 1: Nasumični raspored zrna srebra na filmu (1) uveliko podsjeća na tehniku slikanja velikim brojem točkica u poentilističkom slikarstvu (2).

Digitalno naspram analognog

Sl. 2: Kao što je vidljivo na gornjoj ilustraciji, digitalni šum koji je posljedica tehničkih ograničenja ne možemo smatrati privlačnim efektom. Ne samo što se povećanjem ISO vrijednosti šum neumitno pojavljuje i sve je očitiji kako ISO vrijednost raste (2) već u nekim uvjetima ima predvidljiv trakasti uzorak (3) što se može pojaviti već pri malom povećanju ISO vrijednosti, a kod dugih ekspozicija pojavit će se i šum pregrijanih piksela (1) što ni u kom slučaju nije posljedica djelovanja svjetla na osjetnik slike, a i ne može se staviti u kategoriju estetskog poboljšanja fakture.

Protiv šuma se u digitalnoj obradi fotografija borimo na razne načine. Ovaj primjer pokazuje kako to izgleda kad je korekcija uspješna. Rezultat može biti odličan, no može nas i razočarati jer smanjenjem šuma nestaju i detalji tekstura, a fotografija može postati zamjetno degradirana.

I prije samog fotografiranja moguće je u postavkama digitalnog fotoaparata odabrati stupanj redukcije šuma (i to zasebno za šum koji nastaje zbog visoke ISO vrijednosti, i posebnim kontrolama samo za šum koji nastaje pri dugim ekspozicijama. Pri potonjem će fotoaparat neposredno nakon snimanja motiva  “snimati” još jednu fotografiju bez otvaranja zatvarača kako bi zabilježio spržene piksele, a zatim združio te dvije snimke u jednu. Tako ćemo pri ekspozicijama od 30 sekundi morati pričekati još 30 sekundi kako bi fotoaparat snimio drugu snimku. U tom intervalu je fotoaparat neupotrebljiv za sljedeće snimanje).

Pa ako smo već morali smanjiti šum na fotografiji (osobito na fotografijama koje su snimljene s visokim ili vrlo visokim ISO vrijednostima) možemo li tim fotografijama dati višu razinu estetike i privlačnosti ako ih kombiniramo s filtrima koji združuju karakteristike filmskih emulzija i digitalnih podataka?

Gemišt

Kombinacija analogne granulacije i digitalne snimke nastale u uvjetima slabog svjetla može postati varijanta poboljšanja likovne kvalitete digitalnih zapisa. I to na način da se tekstura naknadno montira u postupku obrade fotografije.

Puritanci će reći da je to neprimjereno, no možemo reći da se kombiniranje različitih metoda s ciljem poboljšanja estetske kvalitete u likovnom stvaralaštvu oduvijek primjenjuje. Osim toga ne možemo zanijekati važnost navike pri uporabi određenih fotografskih materijala i postupaka razvijanja te obrade fotografija (što bi se moglo definirati kao već prije spomenuti stil) i nostalgije za određenim koloritom na našim fotografijama.

Pogledajmo nekoliko primjera zrnatosti različitih emulzija (brojčana oznaka uz naziv filma označava ISO osjetljivost):

Koju god varijantu da promotrimo svaka ima svojstvenu granulaciju. Daleko privlačniju nego običan digitalni šum, koji je vidljiv na sljedećoj fotografiji povećanoj 200% (obratite pažnju na neprirodne, naglašeno obojene mrlje na prstima):

Pretvorba ružnog pačeta

Kako ćemo obaviti kvalitetnu pretvorbu digitalnog originala i njemu pridodati analogno-filmski ugođaj detaljno je prikazano ovdje.

Ukratko, postupak je sljedeći:

  1. Redukcija šuma.
    “Originalni” digitalni šum je nužno otkloniti kako se ne bi zbrojile dvije različite granulacije.
  2. Odabir i primjena filmske emulzije.
    U ovom koraku je važno napomenuti da su filmske emulzije imale različitu osjetljivost na boje, kao i dinamički raspon, što je rezultiralo fotografijama s dominantnim obojenjem i specifičnom razinom kontrasta. Ponekad je to bilo vrlo suptilno, a ponekad vrlo izraženo (kao kod razvijanja negativ filma u dijapozitiv razvijaču i obratno, tzv. crossprocessing postupak koji je bio jako popularan jer je davao zanimljive pretvorbe boja).

Kako to može izgledati prikazano je sljedećim fotografijama:

Fuji Superia Reala 100

Fuji Superia Reala 100 je negativ film u boji koji je bio posebno prilagođen za snimanje portreta, a imao je i poboljšanu ravnotežu neutralnih tonova. Boje su fino ugođene i prirodne, pa se ovaj film preporučuje za snimanje vjenčanja. Ovaj film se prestao proizvoditi 2013. godine.

Kodak Portra 160 NC

Kodak Portra 160 NC bio je negativ film u boji namijenjen profesionalcima. Bio je cijenjen zbog kvalitetnog prikazivanja boja tena, tekstila i neutralnih tonova (kratica “NC” u nazivu znači upravo to: neutral colors). Film je imao izuzetno fino zrno i krasila ga je visoka razina oštrine. Film se još uvijek može nabaviti.

Kodak Elite Chrome 400

Kodak Elite Chrome 400 negativ film u boji bio je reklamiran kao film “vibrantnih boja, čak i pri prigušenom dnevnom svjetlu” no kao što je vidljivo i na ovoj simulaciji, film je imao i jako naglašeno zrno u usporedbi sa suparnikom Fuji Proviom. Stoga se i nije dugo proizvodio. No upravo zbog tih karakteristika bio je prihvaćen od strana Lomografa.

Fuji Sensia 100

Fuji Sensia 100 bio je popularan dijafilm koji je doživio nekoliko varijanti. Imao je dobro uravnotežen kontrast i relativno prirodne boje i to za mnogo nižu cijenu od profesionalnih emulzija. Ovaj film se više ne proizvodi.

Fuji Superia 200 – cross-processed

Fuji Superia 200 je negativ film u boji i kad se razvija E6 postupkom rezerviranim za dijafilmove promjenit će kolorit u plavo. I Picasso bi ga volio. Ovaj efekt je bio moderan u prošlom stoljeću. Još uvijek se može nabaviti i popularan je kod Lomo i Holga fotografa.

Agfa Vista 200

Agfa Vista 200 je negativ film u boji namijenjen širokoj publici. Kreiran je početkom 21. stoljeća primjenom suvremenih tehnologija izrade, a daje ugodne boje, visoku razinu oštrine i vrlo fino zrno.

Kodak Elite 100 – cross-processed

Kodak Elite 100 dijafilm u boji kad se razvije C41 postupkom za negativ filmove dat će ovakav zanimljiv pomak ka zelenožutoj boji. Crossprocessing postupci bili su moda u 90. godinama prošlog stoljeća. Ovaj film se više ne proizvodi.

’60.

Tek za primjer: ovakav kolorit može se naći na fotografijama koje su izrađene prije 50 godina. Vrsta filma i fotopapira nepoznata. Kič ili ne, potrebno ili nepotrebno – prosudite sami.

Zaključak

Ovakve pretvorbe u pripremi digitalnih fotografija za povećavanje i ispis daju mnogo privlačnija rješenja nego povećanja digitalnih fotografija na kojima su naknadnom obradom teksture pune šuma samo izglačane do plošnosti (posterizacija).

Ovim postupkom moguće je popraviti izgled i digitalnim (ili digitaliziranim) fotografijama koje su povećane na dimenzije veće od preporučenih (obzirom na ukupnu količinu piksela kojima raspolažemo).

Kao i kod svih tehnika računalne obrade i pripreme digitalnih fotografija preporučujem suptilnost i mjeru te istraživanje stilskih i izražajnih postupaka majstora fotografije kako postupak ne bi sam sebi postao svrhom.

o